< 1 Korinæanima 15 >

1 Ali vam napominjem, braæo, jevanðelje, koje vam objavih, koje i primiste, u kome i stojite,
Notum autem vobis facio, fratres, Evangelium, quod praedicavi vobis, quod et accepistis, in quo et statis,
2 Kojijem se i spasavate, ako držite kako vam objavih; veæ ako da uzalud vjerovaste.
per quod et salvamini: qua ratione praedicaverim vobis, si tenetis, nisi frustra credidistis.
3 Jer vam najprije predadoh što i primih da Hristos umrije za grijehe naše, po pismu,
Tradidi enim vobis in primis quod et accepi: quoniam Christus mortuus est pro peccatis nostris secundum Scripturas:
4 I da bi ukopan, i da usta treæi dan, po pismu,
et quia sepultus est, et quia resurrexit tertia die secundum Scripturas:
5 I da se javi Kifi, potom jedanaestorici apostola;
et quia visus est Cephae, et post hoc undecim:
6 A potom ga vidješe jednom više od pet stotina braæe, od kojijeh mnogi žive i sad, a neki i pomriješe;
Deinde visus est plus quam quingentis fratribus simul: ex quibus multi manent usque adhuc, quidam autem dormierunt:
7 A potom se javi Jakovu, pa onda svima apostolima;
Deinde visus est Iacobo, deinde Apostolis omnibus:
8 A poslije sviju javi se i meni, kao kakvom nedonošèetu.
Novissime autem omnium tamquam abortivo, visus est et mihi.
9 Jer sam ja najmlaði meðu apostolima, koji nijesam dostojan nazvati se apostol, jer gonih crkvu Božiju.
Ego enim sum minimus Apostolorum, qui non sum dignus vocari Apostolus, quoniam persecutus sum Ecclesiam Dei.
10 Ali po blagodati Božijoj jesam što jesam, i blagodat njegova što je u meni ne osta prazna, nego se potrudih više od sviju njih, ali ne ja nego blagodat Božija koja je sa mnom.
Gratia autem Dei sum id, quod sum, et gratia eius in me vacua non fuit, sed abundantius illis omnibus laboravi: non ego autem, sed gratia Dei mecum:
11 Bio dakle ja ili oni, tako propovijedamo, i tako vjerovaste.
Sive enim ego, sive illi: sic praedicavimus, et sic credidistis.
12 A ako se Hristos propovijeda da ustade iz mrtvijeh, kako govore neki meðu vama da nema vaskrsenija mrtvijeh?
Si autem Christus praedicatur quod resurrexit a mortuis, quomodo quidam dicunt in vobis, quoniam resurrectio mortuorum non est?
13 I ako nema vaskrsenija mrtvijeh, to ni Hristos ne usta.
Si autem resurrectio mortuorum non est: neque Christus resurrexit.
14 A ako Hristos ne usta, uzalud dakle propovijedanje naše, a uzalud i vjera vaša.
Si autem Christus non resurrexit, inanis est praedicatio nostra, inanis est et fides vestra:
15 A nalazimo se i lažni svjedoci Božiji što svjedoèimo na Boga da vaskrse Hrista, kojega ne vaskrse kad mrtvi ne ustaju.
invenimur autem et falsi testes Dei: quoniam testimonium diximus adversus Deum quod suscitaverit Christum, quem non suscitavit, si mortui non resurgunt.
16 Jer ako mrtvi ne ustaju, ni Hristos ne usta.
Nam si mortui non resurgunt, neque Christus resurrexit.
17 A ako Hristos ne usta, uzalud vjera vaša: još ste u grijesima svojijem.
Quod si Christus non resurrexit, vana est fides vestra, adhuc enim estis in peccatis vestris.
18 Dakle i oni koji pomriješe u Hristu, izgiboše.
Ergo et qui dormierunt in Christo, perierunt.
19 I ako se samo u ovom životu uzdamo u Hrista, najnesreæniji smo od sviju ljudi.
Si in hac vita tantum in Christo sperantes sumus, miserabiliores sumus omnibus hominibus.
20 Ali Hristos usta iz mrtvijeh, i bi novina onima koji umriješe.
Nunc autem Christus resurrexit a mortuis primitiae dormientium,
21 Jer buduæi da kroz èovjeka bi smrt, kroz èovjeka i vaskrsenije mrtvijeh.
quoniam quidem per hominem mors, et per hominem resurrectio mortuorum.
22 Jer kako po Adamu svi umiru, tako æe i po Hristu svi oživljeti.
Et sicut in Adam omnes moriuntur, ita et in Christo omnes vivificabuntur.
23 Ali svaki u svom redu: novina Hristos; a potom oni koji vjerovaše Hristu o njegovu dolasku;
Unusquisque autem in suo ordine, primitiae Christus: deinde ii, qui sunt Christi, qui in adventu eius crediderunt.
24 Onda kraj, kad preda carstvo Bogu i ocu, i kad ukine svako poglavarstvo i svaku vlast i silu.
Deinde finis: cum tradiderit regnum Deo et Patri, cum evacuaverit omnem principatum, et potestatem, et virtutem.
25 Jer njemu valja carovati dokle ne položi sve neprijatelje svoje pod noge svoje.
Oportet autem illum regnare donec ponat omnes inimicos sub pedibus eius.
26 A pošljednji æe se neprijatelj ukinuti smrt.
Novissime autem inimica destruetur mors: Omnia enim subiecit pedibus eius. Cum autem haec dicat:
27 Jer sve pokori pod noge njegove. Ali kad veli da je sve njemu pokoreno, pokazuje se da je osim onoga koji mu pokori sve.
Omnia subiecta sunt ei, sine dubio praeter eum, qui subiecit ei omnia.
28 A kad mu sve pokori, onda æe se i sam sin pokoriti onome koji mu sve pokori, da bude Bog sve u svemu.
Cum autem subiecta fuerint illi omnia: tunc et ipse Filius subiectus erit ei, qui subiecit sibi omnia, ut sit Deus omnia in omnibus.
29 Šta dakle èine oni koji se krste mrtvijeh radi? Kad mrtvi jamaèno ne ustaju, što se i kršæavaju mrtvijeh radi?
Alioquin quid facient qui baptizantur pro mortuis, si omnino mortui non resurgunt? ut quid et baptizantur pro illis?
30 I mi zašto podnosimo muke i nevolje svaki èas?
ut quid et nos periclitamur omni hora?
31 Svaki dan umirem, tako mi, braæo, vaše slave, koju imam u Hristu Isusu Gospodu našemu.
Quotidie morior propter vestram gloriam, fratres, quam habeo in Christo Iesu Domino nostro.
32 Jer ako sam se po èovjeku borio sa zvjerovima u Efesu, kaka mi je korist ako mrtvi ne ustaju? Da jedemo i pijemo, jer æemo sutra umrijeti.
Si (secundum hominem) ad bestias pugnavi Ephesi, quid mihi prodest, si mortui non resurgunt? manducemus, et bibamus, cras enim moriemur.
33 Ne varajte se: zli razgovori kvare dobre obièaje.
Nolite seduci: Corrumpunt mores bonos colloquia mala.
34 Otrijeznite se jedanput kao što treba, i ne griješite; jer neki ne znadu za Boga, na sramotu vama kažem.
Evigilate iusti, et nolite peccare: ignorantiam enim Dei quidam habent, ad reverentiam vobis loquor.
35 Ali æe reæi ko: kako æe ustati mrtvi? i u kakom æe tijelu doæi?
Sed dicet aliquis: Quomodo resurgunt mortui? qualive corpore venient?
36 Bezumnièe! ti što siješ neæe oživljeti ako ne umre.
Insipiens, tu quod seminas non vivificatur, nisi prius moriatur.
37 I što siješ ne siješ tijelo koje æe biti, nego golo zrno, bilo pšenièno ili drugo kako.
Et quod seminas, non corpus, quod futurum est, seminas, sed nudum granum, ut puta tritici, aut alicuius ceterorum.
38 A Bog mu daje tijelo kako hoæe, i svakom sjemenu svoje tijelo.
Deus autem dat illi corpus sicut vult: ut unicuique seminum proprium corpus.
39 Nije svako tijelo jedno tijelo, nego je drugo tijelo èovjeèije, a drugo skotsko, a drugo riblje, a drugo ptièije.
Non omnis caro, eadem caro: sed alia quidem hominum, alia vero pecorum, alia volucrum, alia autem piscium.
40 I imaju tjelesa nebeska i tjelesa zemaljska: ali je druga slava nebeskima, a druga zemaljskima.
Et corpora caelestia, et corpora terrestria: sed alia quidem caelestium gloria, alia autem terrestrium:
41 Druga je slava suncu, a druga slava mjesecu, i druga slava zvijezdama; jer se zvijezda od zvijezde razlikuje u slavi.
Alia claritas solis, alia claritas lunae, et alia claritas stellarum. Stella enim a stella differt in claritate:
42 Tako i vaskrsenije mrtvijeh: sije se za raspadljivost, a ustaje za neraspadljivost;
sic et resurrectio mortuorum. Seminatur in corruptione, surget in incorruptione.
43 Sije se u sramoti, a ustaje u slavi; sije se u slabosti, a ustaje u sili;
Seminatur in ignobilitate, surget in gloria: Seminatur in infirmitate, surget in virtute:
44 Sije se tijelo tjelesno, a ustaje tijelo duhovno. Ima tijelo tjelesno, i ima tijelo duhovno.
Seminatur corpus animale, surget corpus spiritale. Si est corpus animale, est et spiritale, sicut scriptum est:
45 Tako je i pisano: prvi èovjek Adam postade u tjelesnom životu, a pošljednji Adam u duhu koji oživljuje.
Factus est primus homo Adam in animam viventem, novissimus Adam in spiritum vivificantem.
46 Ali duhovno tijelo nije prvo, nego tjelesno, pa onda duhovno.
Sed non prius quod spiritale est, sed quod animale: deinde quod spiritale.
47 Prvi je èovjek od zemlje, zemljan; drugi je èovjek Gospod s neba.
Primus homo de terra, terrenus: secundus homo de caelo, caelestis.
48 Kakav je zemljani taki su i zemljani; i kakav je nebeski taki su i nebeski.
Qualis terrenus, tales et terreni: et qualis caelestis, tales et caelestes.
49 I kako nosimo oblièje zemljanoga tako æemo nositi i oblièje nebeskoga.
Igitur, sicut portavimus imaginem terreni, portemus et imaginem caelestis.
50 A ovo govorim, braæo, da tijelo i krv ne mogu naslijediti carstva Božijega, niti raspadljivost neraspadljivosti našljeðuje.
Hoc autem dico, fratres: quia caro et sanguis regnum Dei possidere non possunt: neque corruptio incorruptelam possidebit.
51 Evo vam kazujem tajnu: jer svi neæemo pomrijeti, a svi æemo se pretvoriti,
Ecce mysterium vobis dico: Omnes quidem resurgemus, sed non omnes immutabimur.
52 Ujedanput, u trenuæu oka u pošljednjoj trubi; jer æe zatrubiti i mrtvi æe ustati neraspadljivi, i mi æemo se pretvoriti.
In momento, in ictu oculi, in novissima tuba: canet enim tuba, et mortui resurgent incorrupti: et nos immutabimur.
53 Jer ovo raspadljivo treba da se obuèe u neraspadljivost, i ovo smrtno da se obuèe u besmrtnost.
Oportet enim corruptibile hoc induere incorruptionem: et mortale hoc induere immortalitatem.
54 A kad se ovo raspadljivo obuèe u neraspadljivost i ovo se smrtno obuèe u besmrtnost, onda æe se zbiti ona rijeè što je napisana: pobjeda proždrije smrt.
Cum autem mortale hoc induerit immortalitatem, tunc fiet sermo, qui scriptus est: Absorpta est mors in victoria.
55 Gdje ti je, smrti, žalac? Gdje ti je, pakle, pobjeda? (Hadēs g86)
Ubi est mors victoria tua? ubi est mors stimulus tuus? (Hadēs g86)
56 A žalac je smrti grijeh, a sila je grijeha zakon.
Stimulus autem mortis peccatum est: virtus vero peccati lex.
57 A Bogu hvala koji nam dade pobjedu kroz Gospoda našega Isusa Hrista.
Deo autem gratias, qui dedit nobis victoriam per Dominum nostrum Iesum Christum.
58 Zato, braæo moja ljubazna, budite tvrdi, ne dajte se pomaknuti, i napredujte jednako u djelu Gospodnjemu znajuæi da trud vaš nije uzalud pred Gospodom.
Itaque fratres mei dilecti, stabiles estote, et immobiles: abundantes in opere Domini semper, scientes quod labor vester non est inanis in Domino.

< 1 Korinæanima 15 >