< 1 Korinæanima 14 >
1 Držite se ljubavi, a starajte se za duhovne dare, a osobito da prorokujete.
2 Jer koji govori jezike, ne govori ljudima nego Bogu: jer niko ne sluša, a on duhom govori tajne.
3 A koji prorokuje govori ljudima za popravljanje i utjehu i utvrðenje.
4 Jer koji govori jezike sebe popravlja, a koji prorokuje crkvu popravlja.
5 Ali ja bih htio da vi svi govorite jezike, a još više da prorokujete: jer je veæi onaj koji prorokuje negoli koji govori jezike, veæ ako ko kazuje, da se crkva popravlja.
6 A sad, braæo, ako doðem k vama jezike govoreæi, kaku æu korist uèiniti ako vam ne govorim ili u otkrivenju, ili u razumu, ili u proroštvu, ili u nauci?
7 Kao neke stvari bezdušne koje daju glas, bila svirala ili gusle, ako razlièna glasa ne daju, kako æe se razumjeti šta se svira ili gudi?
8 Jer ako truba da nerazgovijetan glas, ko æe se pripraviti na boj?
9 Tako i vi ako nerazumljivu rijeè reèete jezikom, kako æe se razumjeti šta govorite? Jer æete govoriti u vjetar.
10 Ima na svijetu Bog zna koliko razliènijeh glasova, ali nijedan nije bez znaèenja.
11 Ako dakle ne znam sile glasa, biæu nijemac onome kome govorim, i onaj koji govori biæe meni nijemac.
12 Tako i vi, buduæi da se starate za duhovne darove, gledajte da budete onima bogati koji su na popravljanje crkve.
13 Zato koji govori jezikom neka se moli Bogu da kazuje.
14 Jer ako se jezikom molim Bogu, moj se duh moli, a um je moj bez ploda.
15 Šta æe se dakle èiniti? Moliæu se Bogu duhom, a moliæu se i umom; hvaliæu Boga duhom, a hvaliæu i umom.
16 Jer kad blagosloviš duhom kako æe onaj koji stoji mjesto prostaka reæi amin po tvome blagoslovu, kad ne zna šta govoriš?
17 Ti dobro zahvaljuješ, ali se drugi ne popravlja.
18 Hvala Bogu mojemu što govorim jezike veæma od sviju vas.
19 Ali u crkvi volim pet rijeèi umom svojijem reæi, da se i drugi pomognu, negoli hiljadu rijeèi jezikom.
20 Braæo! ne budite djeca umom, nego pakošæu djetinjite, a umom budite savršeni.
21 U zakonu piše: drugijem jezicima i drugijem usnama govoriæu narodu ovome, i ni tako me neæe poslušati, govori Gospod.
22 Zato su jezici za znak ne onima koji vjeruju, nego koji ne vjeruju; a proroštvo ne onima koji ne vjeruju, nego koji vjeruju.
23 Ako se dakle skupi crkva sva na jedno mjesto, i svi uzgovorite jezicima, a doðu i prostaci, ili nevjernici, neæe li reæi da ste poludjeli?
24 A ako svi prorokuju, i doðe kakav nevjernik ili prostak, bude pokaran od sviju i suðen od sviju.
25 I tako tajne srca njegova bivaju javljene, i tako padnuvši nièice pokloniæe se Bogu, i kazaæe da je zaista Bog s vama.
26 Šta æe se dakle èiniti, braæo? Kad se sabirate svaki od vas ima psalam, ima nauku, ima jezik, ima otkrivenje, ima kazivanje; a sve da biva na popravljanje.
27 Ako govori ko jezikom, ili po dvojica, ili najviše po trojica, i to poredom; a jedan da kazuje.
28 Ako li ne bude nikoga da kazuje, neka æuti u crkvi, a sebi neka govori i Bogu.
29 A proroci dva ili tri neka govore, i drugi neka rasuðuju.
30 Ako li se otkrije što drugome koji sjedi, neka èeka dok prvi uæuti.
31 Jer možete prorokovati svi, jedan po jedan, da se svi uèe, i svi da se tješe.
32 I duhovi proroèki pokoravaju se prorocima;
33 Jer Bog nije Bog bune, nego mira, kao po svima crkvama svetijeh.
34 Žene vaše da æute u crkvama; jer se njima ne dopusti da govore, nego da slušaju, kao što i zakon govori.
35 Ako li hoæe èemu da se nauèe, kod kuæe muževe svoje neka pitaju; jer je ružno ženi da govori u crkvi.
36 Eda li od vas rijeè Božija iziðe? ili samijem vama doðe?
37 Ako ko misli da je prorok ili duhovan, neka razumije što vam pišem, jer su Gospodnje zapovijesti.
38 Ako li ko ne razumije, neka ne razumije.
39 Zato, braæo moja, starajte se da prorokujete, i ne zabranjujte govoriti jezicima.
40 A sve neka biva pošteno i uredno.
