mathiH 12
1 anantaraM yIshu rvishrAmavAre shsyamadhyena gachChati, tadA tachChiShyA bubhukShitAH santaH shsyama njarIshChatvA ChitvA khAditumArabhanta|
U to vrijeme iðaše Isus u subotu kroz usjeve: a uèenici njegovi ogladnješe, i poèeše trgati klasje, i jesti.
2 tad vilokya phirUshino yIshuM jagaduH, pashya vishrAmavAre yat karmmAkarttavyaM tadeva tava shiShyAH kurvvanti|
A fariseji vidjevši to rekoše mu: gle, uèenici tvoji èine što ne valja èiniti u subotu.
3 sa tAn pratyAvadata, dAyUd tatsa Nginashcha bubhukShitAH santo yat karmmAkurvvan tat kiM yuShmAbhi rnApAThi?
A on reèe im: nijeste li èitali što uèini David kad ogladnje, on i koji bijahu s njim?
4 ye darshanIyAH pUpAH yAjakAn vinA tasya tatsa NgimanujAnA nchAbhojanIyAsta IshvarAvAsaM praviShTena tena bhuktAH|
Kako uðe u kuæu Božiju, i hljebove postavljene pojede, kojijeh nije valjalo jesti njemu ni onima što su bili s njim, nego samijem sveštenicima.
5 anyachcha vishrAmavAre madhyemandiraM vishrAmavArIyaM niyamaM la Nvantopi yAjakA nirdoShA bhavanti, shAstramadhye kimidamapi yuShmAbhi rna paThitaM?
Ili nijeste èitali u zakonu kako u subotu sveštenici u crkvi subotu pogane, pa nijesu krivi?
6 yuShmAnahaM vadAmi, atra sthAne mandirAdapi garIyAn eka Aste|
A ja vam kažem da je ovdje onaj koji je veæi od crkve.
7 kintu dayAyAM me yathA prIti rna tathA yaj nakarmmaNi| etadvachanasyArthaM yadi yuyam aj nAsiShTa tarhi nirdoShAn doShiNo nAkArShTa|
Kad biste pak znali šta je to: milosti hoæu a ne priloga, nikad ne biste osuðivali pravijeh;
8 anyachcha manujasuto vishrAmavArasyApi patirAste|
Jer je gospodar i od subote sin èovjeèij.
9 anantaraM sa tatsthAnAt prasthAya teShAM bhajanabhavanaM praviShTavAn, tadAnIm ekaH shuShkakarAmayavAn upasthitavAn|
I otišavši odande doðe u zbornicu njihovu.
10 tato yIshum apavadituM mAnuShAH paprachChuH, vishrAmavAre nirAmayatvaM karaNIyaM na vA?
I gle, èovjek bijaše tu s rukom suhom; i zapitaše ga govoreæi: valja li u subotu lijeèiti? da bi ga okrivili.
11 tena sa pratyuvAcha, vishrAmavAre yadi kasyachid avi rgartte patati, tarhi yastaM ghR^itvA na tolayati, etAdR^isho manujo yuShmAkaM madhye ka Aste?
A on reèe im: koji je meðu vama èovjek koji ima ovcu jednu pa ako ona u subotu upadne u jamu neæe je uzeti i izvaditi?
12 ave rmAnavaH kiM nahi shreyAn? ato vishrAmavAre hitakarmma karttavyaM|
A koliko li je èovjek pretežniji od ovce? Daklem valja u subotu dobro èiniti.
13 anantaraM sa taM mAnavaM gaditavAn, karaM prasAraya; tena kare prasArite sonyakaravat svastho. abhavat|
Tada reèe èovjeku: pruži ruku svoju. I pruži. I postade zdrava kao i druga.
14 tadA phirUshino bahirbhUya kathaM taM haniShyAma iti kumantraNAM tatprAtikUlyena chakruH|
A fariseji izišavši naèiniše vijeæu o njemu kako bi ga pogubili. No Isus doznavši to ukloni se odande.
15 tato yIshustad viditvA sthanAntaraM gatavAn; anyeShu bahunareShu tatpashchAd gateShu tAn sa nirAmayAn kR^itvA ityAj nApayat,
I za njim idoše ljudi mnogi, i iscijeli ih sve.
16 yUyaM mAM na parichAyayata|
I zaprijeti im da ga ne razglašuju:
17 tasmAt mama prIyo manonIto manasastuShTikArakaH| madIyaH sevako yastu vidyate taM samIkShatAM| tasyopari svakIyAtmA mayA saMsthApayiShyate| tenAnyadeshajAteShu vyavasthA saMprakAshyate|
Da se zbude što je kazao Isaija prorok govoreæi:
18 kenApi na virodhaM sa vivAda ncha kariShyati| na cha rAjapathe tena vachanaM shrAvayiShyate|
Gle, sluga moj, koga sam izabrao, ljubazni moj, koji je po volji duše moje: metnuæu duh svoj na njega, i sud neznabošcima javiæe.
19 vyavasthA chalitA yAvat nahi tena kariShyate| tAvat nalo vidIrNo. api bhaMkShyate nahi tena cha| tathA sadhUmavartti ncha na sa nirvvApayiShyate|
Neæe se svaðati ni vikati, niti æe èuti ko po rasputicama glasa njegova.
20 pratyAshA ncha kariShyanti tannAmni bhinnadeshajAH|
Trske stuèene neæe prelomiti i svještila zapaljena neæe ugasiti dok pravda ne održi pobjede.
21 yAnyetAni vachanAni yishayiyabhaviShyadvAdinA proktAnyAsan, tAni saphalAnyabhavan|
I u ime njegovo uzdaæe se narodi.
22 anantaraM lokai statsamIpam AnIto bhUtagrastAndhamUkaikamanujastena svasthIkR^itaH, tataH so. andho mUko draShTuM vaktu nchArabdhavAn|
Tada dovedoše k njemu bijesna koji bješe nijem i slijep; i iscijeli ga da nijemi i slijepi stade govoriti i gledati.
23 anena sarvve vismitAH kathayA nchakruH, eShaH kiM dAyUdaH santAno nahi?
I divljahu se svi ljudi govoreæi: nije li ovo Hristos, sin Davidov?
24 kintu phirUshinastat shrutvA gaditavantaH, bAlsibUbnAmno bhUtarAjasya sAhAyyaM vinA nAyaM bhUtAn tyAjayati|
A fariseji èuvši to rekoše: ovaj drukèije ne izgoni ðavola do pomoæu Veelzevula kneza ðavolskoga.
25 tadAnIM yIshusteShAm iti mAnasaM vij nAya tAn avadat ki nchana rAjyaM yadi svavipakShAd bhidyate, tarhi tat uchChidyate; yachcha ki nchana nagaraM vA gR^ihaM svavipakShAd vibhidyate, tat sthAtuM na shaknoti|
A Isus znajuæi misli njihove reèe im: svako carstvo koje se razdijeli samo po sebi, opustjeæe; i svaki grad ili dom koji se razdijeli sam po sebi, propašæe.
26 tadvat shayatAno yadi shayatAnaM bahiH kR^itvA svavipakShAt pR^ithak pR^ithak bhavati, tarhi tasya rAjyaM kena prakAreNa sthAsyati?
I ako sotona sotonu izgoni, sam po sebi razdijelio se; kako æe dakle ostati carstvo njegovo?
27 aha ncha yadi bAlsibUbA bhUtAn tyAjayAmi, tarhi yuShmAkaM santAnAH kena bhUtAn tyAjayanti? tasmAd yuShmAkam etadvichArayitArasta eva bhaviShyanti|
I ako ja pomoæu Veelzevula izgonim ðavole, sinovi vaši èijom pomoæu izgone? Zato æe vam oni biti sudije.
28 kintavahaM yadIshvarAtmanA bhUtAn tyAjayAmi, tarhIshvarasya rAjyaM yuShmAkaM sannidhimAgatavat|
A ako li ja Duhom Božijim izgonim ðavole, dakle je došlo k vama carstvo nebesko.
29 anya ncha kopi balavanta janaM prathamato na badvvA kena prakAreNa tasya gR^ihaM pravishya taddravyAdi loThayituM shaknoti? kintu tat kR^itvA tadIyagR^isya dravyAdi loThayituM shaknoti|
Ili kako može ko uæi u kuæu jakoga i pokuæstvo njegovo oteti, ako najprije ne sveže jakoga? i onda æe kuæu njegovu oplijeniti.
30 yaH kashchit mama svapakShIyo nahi sa vipakShIya Aste, yashcha mayA sAkaM na saMgR^ihlAti, sa vikirati|
Koji nije sa mnom, protiv mene je; i koji ne sabira sa mnom, prosipa.
31 ataeva yuShmAnahaM vadAmi, manujAnAM sarvvaprakArapApAnAM nindAyAshcha marShaNaM bhavituM shaknoti, kintu pavitrasyAtmano viruddhanindAyA marShaNaM bhavituM na shaknoti|
Zato vam kažem: svaki grijeh i hula oprostiæe se ljudima; a na Duha svetoga hula neæe se oprostiti ljudima.
32 yo manujasutasya viruddhAM kathAM kathayati, tasyAparAdhasya kShamA bhavituM shaknoti, kintu yaH kashchit pavitrasyAtmano viruddhAM kathAM kathayati nehaloke na pretya tasyAparAdhasya kShamA bhavituM shaknoti| (aiōn g165)
I ako ko reèe rijeè na sina èovjeèijega, oprostiæe mu se; a koji reèe na Duha svetoga, neæe mu se oprostiti ni na ovome svijetu ni na onome. (aiōn g165)
33 pAdapaM yadi bhadraM vadatha, tarhi tasya phalamapi sAdhu vaktavyaM, yadi cha pAdapaM asAdhuM vadatha, tarhi tasya phalamapyasAdhu vaktavyaM; yataH svIyasvIyaphalena pAdapaH parichIyate|
Ili usadite drvo dobro, i rod njegov biæe dobar; ili usadite drvo zlo, i rod njegov zao biæe; jer se po rodu drvo poznaje.
34 re bhujagavaMshA yUyamasAdhavaH santaH kathaM sAdhu vAkyaM vaktuM shakShyatha? yasmAd antaHkaraNasya pUrNabhAvAnusArAd vadanAd vacho nirgachChati|
Porodi aspidini! kako možete dobro govoriti, kad ste zli? jer usta govore od suviška srca.
35 tena sAdhurmAnavo. antaHkaraNarUpAt sAdhubhANDAgArAt sAdhu dravyaM nirgamayati, asAdhurmAnuShastvasAdhubhANDAgArAd asAdhuvastUni nirgamayati|
Dobar èovjek iz dobre klijeti iznosi dobro; a zao èovjek iz zle klijeti iznosi zlo.
36 kintvahaM yuShmAn vadAmi, manujA yAvantyAlasyavachAMsi vadanti, vichAradine taduttaramavashyaM dAtavyaM,
A ja vam kažem da æe za svaku praznu rijeè koju reku ljudi dati odgovor u dan strašnoga suda.
37 yatastvaM svIyavachobhi rniraparAdhaH svIyavachobhishcha sAparAdho gaNiShyase|
Jer æeš se svojijem rijeèima opravdati, i svojijem æeš se rijeèima osuditi.
38 tadAnIM katipayA upAdhyAyAH phirUshinashcha jagaduH, he guro vayaM bhavattaH ki nchana lakShma didR^ikShAmaH|
Tada odgovoriše neki od književnika i fariseja govoreæi: uèitelju! mi bi radi od tebe znak vidjeti.
39 tadA sa pratyuktavAn, duShTo vyabhichArI cha vaMsho lakShma mR^igayate, kintu bhaviShyadvAdino yUnaso lakShma vihAyAnyat kimapi lakShma te na pradarshayiShyante|
A on odgovarajuæi reèe im: rod zli i preljubotvorni traži znak; i neæe mu se dati znak osim znaka Jone proroka.
40 yato yUnam yathA tryahorAtraM bR^ihanmInasya kukShAvAsIt, tathA manujaputropi tryahorAtraM medinyA madhye sthAsyati|
Jer kao što je Jona bio u trbuhu kitovom tri dana i tri noæi: tako æe biti i sin èovjeèij u srcu zemlje tri dana i tri noæi.
41 aparaM nInivIyA mAnavA vichAradina etadvaMshIyAnAM pratikUlam utthAya tAn doShiNaH kariShyanti, yasmAtte yUnasa upadeshAt manAMsi parAvarttayA nchakrire, kintvatra yUnasopi gurutara eka Aste|
Ninevljani iziæi æe na sud s rodom ovijem, i osudiæe ga; jer se pokajaše Joninijem pouèenjem: a gle, ovdje je veæi od Jone.
42 punashcha dakShiNadeshIyA rAj nI vichAradina etadvaMshIyAnAM pratikUlamutthAya tAn doShiNaH kariShyati yataH sA rAj nI sulemano vidyAyAH kathAM shrotuM medinyAH sImna AgachChat, kintu sulemanopi gurutara eko jano. atra Aste|
Carica južna iziæi æe na sud s rodom ovijem, i osudiæe ga; jer ona doðe s kraja zemlje da sluša premudrost Solomunovu: a gle, ovdje je veæi od Solomuna.
43 aparaM manujAd bahirgato. apavitrabhUtaH shuShkasthAnena gatvA vishrAmaM gaveShayati, kintu tadalabhamAnaH sa vakti, yasmA; niketanAd AgamaM, tadeva veshma pakAvR^itya yAmi|
A kad neèisti duh iziðe iz èovjeka, ide kroz bezvodna mjesta tražeæi pokoja, i ne naðe ga.
44 pashchAt sa tat sthAnam upasthAya tat shUnyaM mArjjitaM shobhita ncha vilokya vrajan svatopi duShTatarAn anyasaptabhUtAn sa NginaH karoti|
Onda reèe: da se vratim u dom svoj otkuda sam izišao; i došavši naðe prazan, pometen i ukrašen.
45 tataste tat sthAnaM pravishya nivasanti, tena tasya manujasya sheShadashA pUrvvadashAtotIvAshubhA bhavati, eteShAM duShTavaMshyAnAmapi tathaiva ghaTiShyate|
Tada otide i uzme sa sobom sedam drugijeh duhova gorijeh od sebe, i ušavši žive ondje; i bude potonje gore èovjeku onome od prvoga. Tako æe biti i ovome rodu zlome.
46 mAnavebhya etAsAM kathanAM kathanakAle tasya mAtA sahajAshcha tena sAkaM kA nchit kathAM kathayituM vA nChanto bahireva sthitavantaH|
Dok on još govoraše k ljudima, gle, mati njegova i braæa njegova stajahu napolju i èekahu da govore s njime.
47 tataH kashchit tasmai kathitavAn, pashya tava jananI sahajAshcha tvayA sAkaM kA nchana kathAM kathayituM kAmayamAnA bahistiShThanti|
I neko mu reèe: evo mati tvoja i braæa tvoja stoje napolju, radi su da govore s tobom.
48 kintu sa taM pratyavadat, mama kA jananI? ke vA mama sahajAH?
A on odgovori i reèe onome što mu kaza: ko je mati moja, i ko su braæa moja?
49 pashchAt shiShyAn prati karaM prasAryya kathitavAn, pashya mama jananI mama sahajAshchaite;
I pruživši ruku svoju na uèenike svoje reèe: eto mati moja i braæa moja.
50 yaH kashchit mama svargasthasya pituriShTaM karmma kurute, saeva mama bhrAtA bhaginI jananI cha|
Jer ko izvršuje volju oca mojega koji je na nebesima, onaj je brat moj i sestra i mati.
