< mArkaH 16 >
1 atha vishrAmavAre gate magdalInI mariyam yAkUbamAtA mariyam shAlomI chemAstaM marddayituM sugandhidravyANi krItvA
I pošto proðe subota, Marija Magdalina i Marija Jakovljeva i Solomija kupiše mirisa da doðu i da pomažu Isusa.
2 saptAhaprathamadine. atipratyUShe sUryyodayakAle shmashAnamupagatAH|
I vrlo rano u prvi dan nedjelje doðoše na grob oko sunèanoga roðaja.
3 kintu shmashAnadvArapAShANo. atibR^ihan taM ko. apasArayiShyatIti tAH parasparaM gadanti!
I govorahu meðu sobom: ko æe nam odvaliti kamen od vrata grobnijeh?
4 etarhi nirIkShya pAShANo dvAro. apasArita iti dadR^ishuH|
I pogledavši vidješe da kamen bješe odvaljen: jer bješe vrlo veliki.
5 pashchAttAH shmashAnaM pravishya shuklavarNadIrghaparichChadAvR^itamekaM yuvAnaM shmashAnadakShiNapArshva upaviShTaM dR^iShTvA chamachchakruH|
I ušavši u grob vidješe mladiæa obuèena u bijelu haljinu gdje sjedi s desne strane; i uplašiše se.
6 so. avadat, mAbhaiShTa yUyaM krushe hataM nAsaratIyayIshuM gaveShayatha sotra nAsti shmashAnAdudasthAt; tai ryatra sa sthApitaH sthAnaM tadidaM pashyata|
A on im reèe: ne plašite se, Isusa tražite Nazareæanina raspetoga; usta, nije ovdje, evo mjesto gdje ga metnuše.
7 kintu tena yathoktaM tathA yuShmAkamagre gAlIlaM yAsyate tatra sa yuShmAn sAkShAt kariShyate yUyaM gatvA tasya shiShyebhyaH pitarAya cha vArttAmimAM kathayata|
Nego idite kažite uèenicima njegovijem i Petru da pred vama otide u Galileju: tamo æete ga vidjeti, kao što vam reèe.
8 tAH kampitA vistitAshcha tUrNaM shmashAnAd bahirgatvA palAyanta bhayAt kamapi kimapi nAvadaMshcha|
I izišavši pobjegoše od groba; jer ih uhvati drhat i strah; i nikom ništa ne kazaše, jer se bojahu.
9 (note: The most reliable and earliest manuscripts do not include Mark 16:9-20.) aparaM yIshuH saptAhaprathamadine pratyUShe shmashAnAdutthAya yasyAH saptabhUtAstyAjitAstasyai magdalInImariyame prathamaM darshanaM dadau|
(note: The most reliable and earliest manuscripts do not include Mark 16:9-20.) A Isus ustavši rano u prvi dan nedjelje javi se najprije Mariji Magdalini, iz koje je istjerao sedam ðavola.
10 tataH sA gatvA shokarodanakR^idbhyo. anugatalokebhyastAM vArttAM kathayAmAsa|
A ona otide te javi onima što su bili s njim, koji plakahu i ridahu.
11 kintu yIshuH punarjIvan tasyai darshanaM dattavAniti shrutvA te na pratyayan|
I oni èuvši da je živ i da ga je ona vidjela ne vjerovaše.
12 pashchAt teShAM dvAyo rgrAmayAnakAle yIshuranyaveshaM dhR^itvA tAbhyAM darshana dadau!
A potom javi se na putu dvojici od njih u drugome oblièju, kad su išli u selo.
13 tAvapi gatvAnyashiShyebhyastAM kathAM kathayA nchakratuH kintu tayoH kathAmapi te na pratyayan|
I oni otišavši javiše ostalima; i ni njima ne vjerovaše.
14 sheShata ekAdashashiShyeShu bhojanopaviShTeShu yIshustebhyo darshanaM dadau tathotthAnAt paraM taddarshanaprAptalokAnAM kathAyAmavishvAsakaraNAt teShAmavishvAsamanaHkAThinyAbhyAM hetubhyAM sa tAMstarjitavAn|
A najposlije javi se kad njih jedanaestorica bijahu za trpezom, i prekori ih za njihovo nevjerje i tvrðu srca što ne vjerovaše onima koji su ga vidjeli da je ustao;
15 atha tAnAchakhyau yUyaM sarvvajagad gatvA sarvvajanAn prati susaMvAdaM prachArayata|
I reèe im: idite po svemu svijetu i propovjedite jevanðelje svakome stvorenju.
16 tatra yaH kashchid vishvasya majjito bhavet sa paritrAsyate kintu yo na vishvasiShyati sa daNDayiShyate|
Koji uzvjeruje i pokrsti se, spašæe se; a ko ne vjeruje osudiæe se.
17 ki ncha ye pratyeShyanti tairIdR^ig AshcharyyaM karmma prakAshayiShyate te mannAmnA bhUtAn tyAjayiShyanti bhAShA anyAshcha vadiShyanti|
A znaci onima koji vjeruju biæe ovi: imenom mojijem izgoniæe ðavole; govoriæe novijem jezicima;
18 aparaM taiH sarpeShu dhR^iteShu prANanAshakavastuni pIte cha teShAM kApi kShati rna bhaviShyati; rogiNAM gAtreShu karArpite te. arogA bhaviShyanti cha|
Uzimaæe zmije u ruke, ako i smrtno što popiju, neæe im nauditi; na bolesnike metaæe ruke, i ozdravljaæe.
19 atha prabhustAnityAdishya svargaM nItaH san parameshvarasya dakShiNa upavivesha|
A Gospod pošto im izgovori uze se na nebo, i sjede Bogu s desne strane.
20 tataste prasthAya sarvvatra susaMvAdIyakathAM prachArayitumArebhire prabhustu teShAM sahAyaH san prakAshitAshcharyyakriyAbhistAM kathAM pramANavatIM chakAra| iti|
A oni iziðoše i propovijedaše svuda, i Gospod ih potpomaga, i rijeè potvrðiva znacima koji su se potom pokazivali. Amin.