< Atos 4 >

1 Enquanto conversavam com o povo, os sacerdotes e o capitão do templo e os saduceus vinham até eles,
Tajin ketzijon na ri Pedro rachiꞌl ri Juan kukꞌ ri winaq are xoꞌpan ri chꞌawenelabꞌ cho ri Dios, xuqujeꞌ ri kꞌamal bꞌe kech ri chajil rech ri Templo je xuqujeꞌ jujun chike ri saduceos.
2 being chateados porque ensinavam ao povo e proclamavam em Jesus a ressurreição dos mortos.
Sibꞌalaj e yojtajinaq we kꞌamal taq bꞌe riꞌ, rumal chi ri Pedro, rachiꞌl ri Juan tajin kakikꞌut chikiwach ri winaq chi kꞌo kꞌastajibꞌal ke kaminaqibꞌ pa ri ubꞌiꞌ ri Jesús.
3 Eles colocaram as mãos sobre eles e os colocaram sob custódia até o dia seguinte, pois agora era noite.
Rumal kꞌu che ri xok ri aqꞌabꞌ xeꞌkichapo, xeꞌkikoj kan jun aqꞌabꞌ pa cheꞌ.
4 Mas muitos dos que ouviram a palavra acreditaram, e o número dos homens chegou a ser de cerca de cinco mil.
Sibꞌalaj e kꞌi kꞌu chike ri xkita ri utzij ri Dios xekojonik, xwi ri achyabꞌ kaꞌjilabꞌ jobꞌ mil, man xaꞌjilabꞌ taj ri akꞌalabꞌ xuqujeꞌ ri ixoqibꞌ.
5 Pela manhã, seus governantes, anciãos e escribas estavam reunidos em Jerusalém.
Chukabꞌ qꞌij xkimulij kibꞌ pa Jerusalén ri kꞌamal taq bꞌe ri e taqanelabꞌ xuqujeꞌ ri ajtzꞌibꞌabꞌ.
6 Anás, o sumo sacerdote, estava lá, com Caifás, João, Alexandre, e tantos quantos eram parentes do sumo sacerdote.
Xkꞌojiꞌ xuqujeꞌ kukꞌ ri Anás, ri qas kinimaꞌqil ri chꞌawenelabꞌ cho ri Dios, rachiꞌl ri Caifás, ri Juan, ri Alejandro, xuqujeꞌ e nikꞌaj rachalal ri kinimaꞌqil ri e chꞌawenelabꞌ cho ri Dios.
7 Quando Pedro e João estavam no meio deles, perguntaram: “Com que poder, ou em que nome, vocês fizeram isso?”.
Xubꞌeꞌ kima loq ri kebꞌ tijoxelabꞌ ri e tzꞌapal pa ri cheꞌ, kꞌa te riꞌ xkita chike: ¿Jas chuqꞌabꞌ o jas bꞌiꞌaj xikoj chubꞌanik we jastaq riꞌ?
8 Então Pedro, cheio do Espírito Santo, disse-lhes: “Vós, governantes do povo e anciãos de Israel,
Ri Pedro nojinaq che ri Tyoxalaj Uxlabꞌixel xubꞌij chike: Qꞌatal taq tzij xuqujeꞌ kꞌamal taq bꞌe rech ri qatinimit,
9 se hoje somos examinados a respeito de uma boa ação feita a um aleijado, por que meios este homem foi curado,
tajin kikꞌot qachiꞌ rumal cher xqabꞌan jun utza chak rukꞌ jun chꞌokeꞌr xuqujeꞌ tajin kita chaqe jas rumal xkunatajik.
10 que seja conhecido de todos vós, e de todo o povo de Israel, que em nome de Jesus Cristo de Nazaré, a quem vós crucificastes, a quem Deus ressuscitou dentre os mortos, este homem está aqui diante de vós inteiro nele.
Kawaj kinbꞌij chiꞌwe xuqujeꞌ chike konojel ri winaq aꞌj Israel, chi we achi riꞌ xkunatajik pa ri ubꞌiꞌ ri kwinel laj Jesucristo aj Nazaret, ri xiripo, ri Dios kꞌut xuwaꞌjilisaj chikixoꞌl ri kaminaqibꞌ.
11 Ele é “a pedra que foi considerada por vocês como inútil, os construtores, que se tornaram a cabeça da esquina”.
Are waꞌ ri kubꞌij ri Tyoxalaj wuj: Yakal taq ja, ri abꞌaj ri xiwetzelaj, xuxik ri abꞌaj ri qas kꞌo kutayij.
12 Não há salvação em mais ninguém, pois não há outro nome sob o céu que seja dado entre os homens, pelo qual devemos ser salvos”!
Maj chi jun bꞌiꞌaj ri kꞌo xeꞌ ri kaj yaꞌtal chike ri winaq kakwinik kuya koltajem.
13 Agora, quando eles viram a ousadia de Pedro e João, e perceberam que eram homens iletrados e ignorantes, eles se maravilharam. Eles reconheceram que tinham estado com Jesus.
Ri qꞌatal taq tzij xemayijanik are xkilo chi ri Pedro rachiꞌl ri Juan man xkixiꞌj ta kibꞌ chikiwach ri winaq pune etaꞌmatalik chi man kꞌo ta ketaꞌmabꞌal, xkichꞌobꞌ ri winaq chi we achyabꞌ riꞌ e xekꞌojiꞌk rukꞌ ri Jesús.
14 Vendo o homem que foi curado de pé com eles, nada puderam dizer contra.
Man xekwin ta kꞌu ri winaq xkibꞌij jun jastaq rumal cher ri achi ri xutzirik takꞌal koq kukꞌ.
15 Mas quando lhes ordenaram que saíssem do conselho, eles conferiram entre si,
Xeꞌkesaj kꞌu loq ri Juan xuqujeꞌ ri Pedro chikixoꞌl, kꞌa te riꞌ xkita chibꞌil taq kibꞌ:
16 dizendo: “O que devemos fazer a estes homens? Porque, de fato, um milagre notável foi feito através deles, como pode ser visto claramente por todos os que habitam em Jerusalém, e não podemos negá-lo.
¿Jas kaqabꞌan chike we achyabꞌ riꞌ? Man kuya taj kaqabꞌij chi man aꞌreꞌ taj xebꞌanow we jun kunanik riꞌ rumal cher konojel ri winaq pa Jerusalén xketaꞌmaj ri xkꞌulmatajik.
17 Mas para que isto não se espalhe mais entre o povo, vamos ameaçá-lo, que de agora em diante eles não falem a ninguém neste nome”.
Rech kꞌu man kachikon ta ubꞌixik we riꞌ pa we tinimit, qabꞌij bꞌik chike chi man kakitzijoj ta chi ri ubꞌiꞌ ri Jesús che jun winaq chik.
18 Eles os chamaram, e ordenaram que não falassem nem ensinassem em nome de Jesus.
Xeꞌkisikꞌij ri Pedro rachiꞌl ri Juan xkibꞌij bꞌik chike chi man kakiya ta chi kꞌutuꞌn xuqujeꞌ man kakitzijoj ta chi ri ubꞌiꞌ ri Jesús.
19 Mas Pedro e João responderam-lhes: “Se é correto aos olhos de Deus ouvir a vocês e não a Deus, julguem por vocês mesmos,
Ri Pedro xuqujeꞌ ri Juan xkibꞌij: Chibꞌijmpe chaqe ¿la are kꞌu taqalik kixqanimaj ix nabꞌe cho ri Dios?
20 pois não podemos deixar de contar as coisas que vimos e ouvimos”.
Man kuya taj kujtaniꞌ uj chutzijoxik ri qilom xuqujeꞌ ri qatom.
21 Quando os ameaçaram mais, os deixaram ir, não encontrando meios de puni-los, por causa do povo; pois todos glorificaram a Deus por aquilo que foi feito.
Ri qꞌatal taq tzij xeꞌkixibꞌij bꞌik ri e taqoꞌn, kꞌa te riꞌ xeꞌkitzoqopij bꞌik rumal cher man xkiriq mak chike xuqujeꞌ rumal cher xkixiꞌj kibꞌ chikiwach ri tinimit rumal cher konojel xkiqꞌijilaꞌj ri Dios rumal ri xkꞌulmatajik.
22 Para o homem em quem este milagre de cura foi realizado, tinha mais de quarenta anos.
rumal cher ri achi ri chꞌokeꞌr ri xkunatajik, ikꞌowinaq chi che ri kawinaq junabꞌ.
23 Being soltados, eles vieram à sua própria empresa e relataram tudo o que os sacerdotes chefes e os anciãos lhes haviam dito.
Are xetzoqopitaj bꞌik ri Pedro rachiꞌl ri Juan, xebꞌe kukꞌ ri nikꞌaj kojonelabꞌ chik, xkitzijoj ronojel ri xbꞌix bꞌik chike kumal ri kinimaꞌqil ri chꞌawenelabꞌ cho ri Dios xuqujeꞌ konojel ri nimaq taq kꞌamal bꞌe.
24 Quando o ouviram, levantaram a voz a Deus com um só acordo e disseram: “Ó Senhor, tu és Deus, que fizeste o céu, a terra, o mar e tudo o que neles há;
Are xtzijotaj ronojel ri xkꞌulmatajik, xkibꞌan chꞌawem junam cho ri Dios, xkibꞌij: Nimalaj Ajawxel, lal riꞌ qas lal Dios ri xbꞌanow la ri kaj, ri ulew, ri plo xuqujeꞌ ronojel ri kꞌo cho ri uwachulew.
25 que pela boca de teu servo Davi, disse, “Por que as nações se enfurecem, e os povos conspiram uma coisa vã?
Ojer bꞌim la loq rumal ri Tyoxalaj Uxlabꞌixel chuchiꞌ ri qamam David ri patanil e la: ¿Jas che sibꞌalaj koyawal ri e tinimit, jas rumal kakichomaj ubꞌanik jastaq ri maj xutayij?
26 Os reis da terra tomam uma posição, e os governantes conspiram juntos, contra o Senhor, e contra seu Cristo”.
Ri nimaq taq taqanelabꞌ rech ri uwachulew xkimulij kibꞌ che ubꞌanik ri chꞌoꞌj, xewaꞌjil chirij ri Ajawxel, xuqujeꞌ xewaꞌjil chirij ri Cristo.
27 “Pois verdadeiramente, tanto Herodes como Pôncio Pilatos, com os gentios e o povo de Israel, estavam reunidos contra o vosso santo servo Jesus, a quem vós ungistes,
We chꞌoꞌj riꞌ xkꞌulmataj pa we tinimit rumal chi ri Herodes Antipas, ri nim qꞌatal tzij Poncio Pilato, ri winaq man utinimit ta ri Dios, xuqujeꞌ ri winaq rech Israel xewaꞌjil chirij ri Jesús, ri Cristo.
28 para fazer tudo o que vossa mão e vosso conselho predestinaram para acontecer.
Etaꞌm chi kꞌu la loq ri kakꞌulmataj na. Je kꞌu riꞌ xkꞌulmatajik rumal cher jeriꞌ xaj la.
29 Agora, Senhor, olhai para suas ameaças, e concedei a vossos servos que falem vossa palavra com toda ousadia,
Ajawxel, chilaꞌ la ri kakibꞌan chaqe xuqujeꞌ ya la qachuqꞌabꞌ che utzijoxik ri tzij la.
30 enquanto estendeis vossa mão para curar; e que sinais e maravilhas possam ser feitos através do nome de vosso santo Servo Jesus”.
Xuqujeꞌ bꞌana la chi kabꞌantaj mayijabꞌal taq jastaq pa ri Tyoxalaj ubꞌiꞌ ri kꞌojol la Jesús.
31 Quando rezaram, o local foi abalado onde estavam reunidos. Todos estavam cheios do Espírito Santo, e falavam a palavra de Deus com ousadia.
Are xetoꞌtaj chubꞌanik ri chꞌawem, ri ja ri e kꞌo wi xbꞌiririk, xqaj kꞌu loq ri Tyoxalaj Uxlabꞌixel pa kiwiꞌ konojel ri e kꞌo chilaꞌ, man xkixiꞌj ta kꞌu kibꞌ xkitzijoj ri utzij ri Dios.
32 A multidão daqueles que acreditavam ser de um só coração e alma. Nenhum deles afirmava que algo do que possuía era seu, mas tinham todas as coisas em comum.
Ri kojonelabꞌ xa jun ri kichomanik, ketaꞌm chi man xaq ta aꞌreꞌ ajchoqꞌe ri kijastaq xane kech pa junamal.
33 Com grande poder, os apóstolos deram seu testemunho da ressurreição do Senhor Jesus. Grande graça estava sobre todos eles.
Ri e taqoꞌn xkiqꞌalajisaj ri ukꞌastajibꞌal ri Jesús rukꞌ chuqꞌabꞌ, ri utewechiꞌbꞌal ri Dios kꞌo pa kiwiꞌ.
34 Pois não havia entre eles nenhum dos que faltavam, pois todos os proprietários de terras ou casas as vendiam e traziam o produto das coisas que eram vendidas,
Ri kꞌo kachoch chike xuqujeꞌ ri kꞌo kulew xkikꞌayij, man kꞌo ta kꞌu jun xajawataj jun jastaq che.
35 e as colocavam aos pés dos apóstolos; e a distribuição era feita a cada um, de acordo com a necessidade de cada um.
Xkijach ri kirajil chike ri e taqoꞌn rech aꞌreꞌ kiꞌlowik jachin ri rajawaxik tobꞌanik che.
36 Joses, que pelos apóstolos também foi chamado Barnabé (que é, sendo interpretado, Filho do Encorajamento), um levita, um homem de Chipre por raça,
Jetaq ta ne ri José ri xbꞌix Bernabé che, ri kel kubꞌij Alkꞌwaꞌlaxel taqchiꞌnel bꞌanal utzilal che kumal ri taqoꞌn waꞌ areꞌ rijaꞌl ri Leví, kel pa ri leꞌaj ri sutital rumal jaꞌ pa Chipre.
37 having um campo, vendeu-o e trouxe o dinheiro e o colocou aos pés dos apóstolos.
Xukꞌayij ri rulew kꞌa te riꞌ xuya ri pwaq chike ri e taqoꞌn.

< Atos 4 >