< 39 >

1 Sabes tu o tempo em que as cabras montesas dão filhotes? Ou observaste tu as cervas quando em trabalho de parto?
Znaš li vrijeme kad se divokoze koze? i jesi li vidio kad se košute legu?
2 Contaste os meses que elas cumprem, e sabes o tempo de seu parto?
Jesi li izbrojio mjesece, dokle nose? znaš li vrijeme kad se legu?
3 Quando se encurvam, produzem seus filhos, [e] lançam de si suas dores.
Kako se savijaju, mlad svoju ispuštaju, i opraštaju se bolova?
4 Seus filhos se fortalecem, crescem como o trigo; saem, e nunca mais voltam a elas.
Kako jaèa mlad njihova, raste po polju i otišavši ne vraæa se k njima?
5 Quem despediu livre ao asno montês? E quem ao asno selvagem soltou das ataduras?
Ko je pustio divljega magarca da je slobodan, i remene divljemu magarcu ko je razdriješio?
6 Ao qual eu dei a terra desabitada por casa, e a terra salgada por suas moradas.
Kojemu odredih pustinju za kuæu i za stan slatinu.
7 Ele zomba do tumulto da cidade; não ouve os gritos do condutor.
On se smije vrevi gradskoj, i ne sluša vike nastojnikove.
8 A extensão dos montes é seu pasto; e busca tudo o que é verde.
Što nalazi u gorama, ono mu je piæa, i traži svaku zelen.
9 Por acaso o boi selvagem quererá te servir, ou ficará junto de tua manjedoura?
Bi li ti jednorog htio služiti? bi li noæivao za jaslima tvojim?
10 Ou amarrarás ao boi selvagem com sua corda para o arado? Ou lavrará ele aos campos atrás de ti?
Možeš li vezati užem jednoroga da ore? hoæe li vlaèiti brazde za tobom?
11 Confiarás nele, por ser grande sua força, e deixarás que ele faça teu trabalho?
Hoæeš li se osloniti na nj što mu je snaga velika? i ostaviti na njemu svoj posao?
12 Porás tua confiança nele, para que ele colha tua semente, e a junte em tua eira?
Hoæeš li se pouzdati u nj da æe ti svesti ljetinu i na gumno tvoje složiti?
13 As asas da avestruz batem alegremente, mas são suas asas e penas como as da cegonha?
Jesi li ti dao paunu lijepa krila i perje èaplji ili noju?
14 Ela deixa seus ovos na terra, e os esquenta no chão,
Koji snese na zemlji jajca svoja, i ostavi da ih prah grije;
15 E se esquece de que pés podem os pisar, e os animais do campo [podem] os esmagar.
I ne misli da æe ih noga razbiti i zvijer poljska zgaziti;
16 Age duramente para com seus filhos, como se não fossem seus, sem temer que seu trabalho tenha sido em vão.
Nemilostiv je ptiæima svojim kao da nijesu njegovi, i da mu trud ne bude uzalud ne boji se.
17 Porque Deus a privou de sabedoria, e não lhe repartiu entendimento.
Jer mu Bog nije dao mudrost niti mu je udijelio razuma.
18 Porém quando se levanta para correr, zomba do cavalo e do seu cavaleiro.
Kad se podigne u vis, smije se konju i konjiku.
19 És tu que dás força ao cavalo, ou que vestes seu pescoço com crina?
Jesi li ti dao konju jaèinu? jesi li ti okitio vrat njegov rzanjem?
20 Podes tu o espantar como a um gafanhoto? O sopro de suas narinas é terrível.
Hoæeš li ga poplašiti kao skakavca? frkanje nozdrva njegovijeh strašno je;
21 Ele escarva a terra, alegra-se de sua força, [e] sai ao encontro das armas;
Kopa zemlju, veseo je od sile, ide na susret oružju;
22 Ele zomba do medo, e não se espanta; nem volta para trás por causa da espada.
Smije se strahu i ne plaši se niti uzmièe ispred maèa;
23 Contra ele rangem a aljava, o ferro brilhante da lança e do dardo;
Kad zvekæe nad njim tul i sijeva koplje i sulica;
24 Sacudido-se com furor, ele escarva a terra; ele não fica parado ao som da trombeta.
Od nemirnoæe i ljutine kopa zemlju, i ne može da stoji kad truba zatrubi.
25 Ao som das trombetas diz: Eia! E desde longe cheira a batalha, o grito dos capitães, e o barulho.
Kad truba zatrubi, on vrišti, izdaleka èuje boj, viku vojvoda i pokliè.
26 Por acaso é por tua inteligência que o gavião voa, [e] estende suas asas para o sul?
Eda li po tvome razumu leti jastrijeb? širi krila svoja na jug?
27 Ou é por tua ordem que a água voa alto e põe seu ninho na altura?
Eda li se na tvoju zapovijest diže u vis orao, i na visini vije gnijezdo?
28 Nas penhas ela mora e habita; no cume das penhas, e em lugares seguros.
Na stijeni stanuje i bavi se, navrh stijene, na tvrdu mjestu.
29 Desde ali espia a comida; seus olhos avistam de longe.
Odatle gleda hrane, daleko mu vide oèi.
30 Seus filhotes sugam sangue; e onde houver cadáveres, ali ela está.
I ptiæi njegovi piju krv, i gdje su mrtva tjelesa ondje je on.

< 39 >