< Isaías 16 >

1 Enviai os cordeiros ao dominador da terra desde Sela pelo deserto, ao monte da filha de Sião.
Ke mou fekau ke ʻave ʻae lami ki he pule ʻoe fonua mei Sila ʻo aʻu ki he toafa, ki he moʻunga ʻoe ʻofefine ʻo Saione.
2 Pois será que, como o pássaro vagueante, lançado do ninho, assim serão as filhas de Moabe junto aos vaus de Arnom.
Koeʻuhi ʻe hangē ko e manu he ʻoku kapusi mei hono pununga, ʻe pehē ʻae ʻofefine ʻo Moape ʻi he ngaahi potu mamaha ʻa ʻAlinoni.
3 Toma conselho, faze juízo, põe tua sombra no pino do meio dia como a noite; esconde aos exilados, [e] não exponhas os fugitivos.
Mou fakakaukau, fai fakapotopoto; ngaohi hoʻatā ke hangē ko e pō ʻi he hoʻatāmālie; fufū ʻae kau ʻāuhē; ʻoua naʻa fakahā ʻaia ʻoku ʻalu hēhē.
4 Habitem entre ti teus prisioneiros, Moabe; sê tu refúgio para eles da presença do destruidor, porque o opressor terá fim, a destruição terminará, e os esmagadores serão consumidos de sobre a terra.
Tuku ke nofo kiate koe ʻa ʻeku kau ʻāuhē, ʻe Moape; ke ke hoko ko e ungaʻanga kiate kinautolu mei he mata ʻoe kaihaʻa: he kuo ngata ʻaia ʻoku fakamālohi, kuo tuku ʻae kaihaʻa, kuo ʻauha ʻae kau fakamamahi mei he fonua.
5 Porque o trono se firmará em bondade, e sobre ele no tabernáculo de Davi em verdade se sentará um que julgue, e busque o juízo, e se apresse para a justiça.
Pea ʻe fokotuʻumaʻu ʻae nofoʻanga ʻoe tuʻi ʻi he ʻaloʻofa: pea te ne nofo ai ʻi he moʻoni ʻi he fale fehikitaki ʻo Tevita, ʻo fai ʻae fakamaau, pea kumi ki he angatonu, mo fakavave ʻae māʻoniʻoni.
6 Já ouvimos a soberba de Moabe, o arrogante ao extremo; sua arrogância, soberba e furor, [mas] seus orgulhos não são [firmes].
Kuo mau fanongo ki he laukau ʻa Moape; ʻoku laukau ʻaupito ia: ʻio ʻi heʻene fielahi, mo ʻene laukau, mo ʻene ʻita: ka ko e meʻa taʻeʻaonga ʻene ngaahi loi.
7 Por isso Moabe gritará de lamento por Moabe; todos eles gritarão de lamento; gemereis pelos fundamentos de Quir-Haresete, pois estão quebrados.
Ko ia ʻe tāngiloa ʻa Moape koeʻuhi ko Moape, ʻe tangi ʻae kakai kotoa pē: te mou mamahi koeʻuhi ko e ngaahi tuʻunga ʻo Kili-Haleseti; he ko e moʻoni kuo taaʻi ʻakinautolu.
8 Pois os campos de Hesbom enfraqueceram, [e também] a vinha de Sibma, os senhores das nações esmagaram suas melhores plantas, que chegavam a Jezer, [e] alcançavam o deserto; seus ramos se estendiam, e passavam até o mar.
He kuo mae ʻae ngoue ʻo Hesiponi, pea mo e vaine ʻo Sipima: kuo fesiʻi hifo ʻe he houʻeiki ʻoe hiteni ʻa hono ngaahi ʻakau lelei, kuo nau haʻu ki Sesa, naʻa nau ʻalu fano ʻi he toafa: kuo mafola atu hono ngaahi vaʻa, kuo nau ika ʻi he tahi.
9 Por isso lamentarei com pranto por Jezer, a vide de Sibma; eu te regarei com minhas lágrimas, ó Hesbom e Eleale; pois a alegria de teus frutos de verão e de tua colheita caiu.
Ko ia te u tangi ʻi he tangi ʻo Sesa koeʻuhi ko e vaine ʻo Sipima: te u fakaviviku koe ʻaki hoku loʻimata, ʻE Hesiponi, mo ʻIliale: he kuo ʻosi ʻae kalanga koeʻuhi ko e ngaahi fua ʻoe faʻahitaʻu mafana pea mo hoʻo ututaʻu.
10 E foram tirados a alegria e o prazer do campo frutífero; e nas vinhas não se canta, nem grito de alegria se faz; o pisador não pisará as uvas nas prensas; eu pus fim aos clamores de alegria.
Kuo toʻo ʻo mole ʻae fiefia, mo e nekeneka mei he ʻapi mahu; pea ʻe ʻikai ha hiva, pe ha kalanga ʻe fai ʻi he ngaahi ngoue vaine: ʻe ʻikai toe malaki ha uaine ʻe he kau malaki ʻi he ngaahi tataʻoʻanga; kuo u pule ke tuku ʻenau kalanga fiefia.
11 Por isso meus órgãos fazem ruído por Moabe como um harpa; e meu interior por Quir- Heres.
Ko ia ʻe tangi ʻa hoku fatu ʻo hangē ko ha haʻape koeʻuhi ko Moape, mo hoku toʻotoʻonga koeʻuhi ko Kili-Haleseti.
12 E será que, quando [o povo de] Moabe se apresentar e se cansar nos lugares altos, e entrarem em seus templo para orar, nada conseguirão.
Pea ʻe hoko ʻo pehē, ʻoka hā mai kuo ongosia ʻa Moape ʻi he potu māʻolunga, pea te ne haʻu ki hono potu tapu ke hū; ka e ʻikai te ne lavaʻi.
13 Esta é a palavra que o SENHOR falou sobre Moabe desde então.
Ko eni ʻae folofola kuo folofolaʻaki ʻe Sihova, ki Moape talu ʻae kuonga ko ia.
14 Mas agora [assim] fala o SENHOR, dizendo: Dentro de três anos, (tais como anos de empregado), então se tornará desprezível a glória de Moabe, com toda a sua grande multidão; e os restantes serão muito poucos e sem poder.
Ka ko eni kuo folofola ʻa Sihova, ʻo pehē, “ʻI he teʻeki kakato ʻae taʻu ʻe tolu, hangē ko e taʻu ʻo ha taha ʻoku ngāue kae totongi, ʻe fakavaivaiʻi ʻae nāunau ʻo Moape, mo e fuʻu tokolahi ʻoku ʻi ai; pea ʻe siʻi ʻaupito pea vaivai ʻa hono toenga.”

< Isaías 16 >