< Ezequiel 29 >

1 No décimo ano, no décimo mês, aos doze do mês, veio a mim a palavra do SENHOR, dizendo:
Naʻe hoko mai ʻae folofola ʻa Sihova kiate au, ʻi hono hongofulu ʻoe taʻu, mo hono hongofulu ʻoe māhina, pea mo hono hongofulu ma ua ʻoe ʻaho, ʻo pehē,
2 Filho do homem, dirige teu rosto contra Faraó, rei do Egito; e profetiza contra ele e contra todo o Egito.
“Foha ʻoe tangata, fakahanga ho mata kia Felo ko e tuʻi ʻo ʻIsipite, pea kikite kiate ia, pea mo ʻIsipite kātoa.
3 Fala, e dize: Assim diz o Senhor DEUS: Eis que eu sou contra ti, Faraó rei do Egito, o grande dragão que jaz no meio de seus rios, que diz: Meu rio é meu, eu [o] fiz para mim.
Lea, pea ke pehē, ‘ʻOku pehē ʻe Sihova ko e ʻOtua: Vakai, ʻoku ou tuʻu kiate koe, ʻe Felo, tuʻi ʻo ʻIsipite, ʻa koe ko e kalokataile ʻoku tokoto ʻi he lotolotonga ʻo ho ngaahi vaitafe, ʻa koe kuo ke pehē, ‘Ko hoku vaitafe ʻoku ʻoʻoku pe ia, pea kuo u ngaohi ia kiate au pē.’
4 Porém eu porei anzóis em teus queixos, e apegarei os peixes de teus rios a tuas escamas, e te tirarei do meio de teus rios, e todos os peixes de teus rios se apegarão a tuas escamas.
Ka te u ʻai ʻeau ʻae mātaʻu ʻi ho ngutu, pea te u pule ki he ika kotoa pē ʻi ho ngaahi vaitafe, ke nau pipiki ki ho ʻuno, pea te u fusi hake koe mei he loto vaitafe, pea ʻe pipiki ki ho ʻuno ʻae ika kotoa pē ʻi ho ngaahi vaitafe.
5 E te deixarei no deserto, a ti e a todos os peixes de teus rios; sobre a face do campo aberto cairás; não serás recolhido, nem ajuntado; para os animais da terra e para as aves do céu te dei por alimento.
Pea te u tuku siʻaki pe koe ki he toafa, ʻa koe mo e ika kotoa pē ʻo ho ngaahi vaitafe: te ke tō atu ki he ʻatā ʻoe ngaahi potu ngoue; pea ʻe ʻikai toe fakamaʻopo koe pe tānaki: kuo u foaki koe ko e meʻakai ki he fanga manu ʻoe vao, pea mo e fanga manupuna ʻoe langi.
6 E todos os moradores do Egito saberão que eu sou o SENHOR, pois foram um bordão de cana para a casa de Israel.
Pea ʻe ʻilo ʻe he kakai kotoa pē ʻo ʻIsipite ko au ko Sihova, koeʻuhi kuo nau tatau pe mo e vaʻa kaho ki he fale ʻo ʻIsileli.
7 Quando eles te tomaram pela mão, te quebraste, e lhes rompeste todo os ombros; e quando se recostaram a ti, te quebraste, e lhes fizeste instáveis todos os lombos.
‌ʻI heʻenau puke koe ʻi honau nima naʻa ke mafesi, pea makohikohi ai honau nima kotoa pē: pea ʻi heʻenau faʻaki kiate koe naʻa ke fasi, pea fakahomohomo ai honau hokotanga hui kotoa pē.”
8 Portanto, assim diz o Senhor o SENHOR: Eis que eu trarei contra ti espada, e destruirei de ti homens e animais.
Ko ia ʻoku pehē ai ʻe Sihova ko e ʻOtua; “Vakai te u ʻomi ʻae heletā kiate koe pea tuʻusi meiate koe ʻae tangata pea mo e manu.
9 E a terra do Egito se tornará desolada e deserta; e saberão que eu sou o SENHOR; porque ela disse: O rio é meu, eu o fiz.
Pea ʻe lala mo vaoa ʻae fonua ʻo ʻIsipite; pea te nau ʻilo ko au ko Sihova; koeʻuhi kuo ne pehē ʻe ia, ʻOku ʻoʻoku ʻae vaitafe, pea kuo u ngaohi ia ʻeau.
10 Portanto eis que eu sou contra ti, e contra teus rios; e tornarei a terra do Egito em desertas e assoladas solidões, desde Migdol e Sevene, até o limite de Cuxe.
Vakai, ko ia ia ʻoku ou tuʻu au kiate koe, pea mo ho ngaahi vaitafe, pea te u ngaohi ʻae fonua ʻo ʻIsipite ke lala ʻaupito mo vaoa mei Mikitoli mo Saiini ʻo aʻu ki he ngataʻanga ʻo ʻItiopea.
11 Não passará por ela pé de homem, nem pata de animal passará por ela; nem será habitada por quarenta anos.
‌ʻE ʻikai ʻalu atu ai ha vaʻe ʻo ha tangata, pe ʻalu atu ʻi ai ha vaʻe ʻo ha manu, pea ʻe ʻikai hano kakai ʻi ai ʻi he taʻu ʻe fāngofulu.
12 Porque tornarei a terra do Egito em desolação, em meio a terras desoladas; e suas cidades no meio das cidades desertas ficarão desoladas por quarenta anos; e espalharei os egípcios entre as nações, e os dispersarei pelas terras.
Pea te u ngaohi ke lala ʻae fonua ʻo ʻIsipite ʻi he lotolotonga ʻoe ngaahi fonua kuo lala, pea ko ʻene ngaahi kolo ʻi he ngaahi kolo kuo lala ʻi he taʻu ʻe fāngofulu: pea te u fakamovete ʻae kakai ʻIsipite ki he ngaahi puleʻanga, pea te u fakahēʻi ʻakinautolu ki he ngaahi fonua.
13 Porém assim diz o Senhor DEUS: Ao fim de quarenta anos ajuntarei os egípcios dos povos entre os quais forem espalhados;
Ka ko eni, ʻOku pehē ʻe Sihova ko e ʻOtua; ʻI he hili ʻae taʻu ʻe fāngofulu, te u tānaki ʻae kakai ʻIsipite mei he ngaahi potu naʻe fakahēʻi ki ai ʻakinautolu.
14 E restaurarei o Egito de seu infortúnio, e os trarei de volta à terra de Patros, à terra de seu nascimento; e ali serão um reino inferior.
Pea te u toe liliu mai ʻae pōpula ʻo ʻIsipite, pea te u pule ke nau toe haʻu ki he fonua ko Patalosi, ki he fonua ʻo honau nofoʻanga; ka te nau ʻi ai ko e puleʻanga moʻulaloa.
15 Será mais inferior que os [outros] reinos; e nunca mais se erguerá sobre as nações; porque eu os diminuirei, para que não dominem as nações.
‌ʻE māʻulalo hifo ia ʻi he ngaahi puleʻanga; pea ʻe ʻikai te ne toe hiki hake ia ʻe ia ke māʻolunga ʻi he ngaahi puleʻanga; he te u ngaohi ke fakaʻaʻau ki mui ʻakinautolu, koeʻuhi ke ʻoua naʻa toe pule ia ki he ngaahi puleʻanga.
16 E não será mais motivo de confiança para a casa de Israel, para fazê-la lembrar de [sua] maldade, quando olharam para eles; e saberão que eu sou o Senhor DEUS.
Pea ʻe ʻikai toe hoko ia ko e falalaʻanga ʻoe fale ʻo ʻIsileli, koeʻuhi ka nau ka sio ki ai te nau manatuʻi ʻenau hia: ka te nau ʻilo au, ko Sihova ko e ʻOtua.”
17 E sucedeu no ano vinte e sete, no primeiro [mês], no primeiro [dia] do mês, que veio a mim a palavra do SENHOR, dizendo:
Pea ʻi heʻene hoko ki hono uofulu ma fitu ʻoe taʻu, ʻi hono ʻuluaki māhina, ʻi he ʻuluaki ʻaho ʻoe māhina, naʻe hoko mai ʻae folofola ʻa Sihova kiate au, ʻo pehē,
18 Filho do homem, Nabucodonosor rei da Babilônia mobilizou seu exército para uma grande campanha contra Tiro. Toda cabeça se tornou calva, e todo ombro se despelou; porém não houve ganho para ele nem para seu exército pela campanha que executou contra ela.
“Foha ʻoe tangata, naʻe pule ʻe Nepukanesa ko e tuʻi ʻo Papilone ki heʻene kautau, ke nau fai ʻae ngāue lahi ki Taia: naʻe tula ai ʻae ʻulu kotoa pē, pea mafohi ai ʻae uma kotoa pē: ka naʻe ʻikai haʻane totongi ʻaʻana, pe ko ʻene kautau, koeʻuhi ko Taia, mo e ngāue lahi naʻa ne fai ki ai:
19 Portanto assim diz o Senhor DEUS: Eis que eu darei a Nabucodonosor, rei da Babilônia, a terra do Egito; e ele levará sua riqueza, tomará seus despojos, e saqueará sua presa, e [isto] será o ganho para seu exército.
Ko ia ʻoku pehē ai ʻe Sihova ko e ʻOtua: Vakai, te u foaki ʻae fonua ko ʻIsipite kia Nepukanesa ko e tuʻi ʻo Papilone; pea te ne maʻu hono kakai, pea maʻu hono koloa, pea veteki ia; pea ko e totongi ia ki heʻene kautau.
20 Como pagamento por seu trabalho que executou contra ela, eu lhe dei a terra do Egito; porque trabalharam por mim, diz o Senhor DEUS.
Kuo u foaki kiate ia ʻae fonua ko ʻIsipite, koeʻuhi ko e ngāue ʻaia naʻa ne fai ki ai, he naʻa nau fai ia maʻaku, ʻoku pehē ʻe Sihova ko e ʻOtua.
21 Naquele dia farei crescer o poder da casa de Israel, e te darei abertura de boca no meio deles; e saberão que eu sou o SENHOR.
‌ʻI he ʻaho ko ia te u ngaohi ke tupu ʻae moto ʻoe nifo ʻoe fale ʻo ʻIsileli, pea te u tuku ke faʻa matoʻo ai ho ngutu ʻiate kinautolu; pea te nau ʻilo ko Sihova au.”

< Ezequiel 29 >