< Êxodo 7 >

1 O SENHOR disse a Moisés: Olha, eu te constituí como um deus para Faraó, e teu irmão Arão será teu profeta.
Pea naʻe folofola ʻa Sihova kia Mōsese, “Vakai, Kuo u ngaohi koe ke ke hangē ko e ʻotua kia Felo: pea ko ʻElone ko ho taʻokete, ko hoʻo fakafofonga ia.
2 Tu dirás todas as coisas que eu te mandarei, e Arão teu irmão falará a Faraó, para que deixe os filhos de Israel saírem de sua terra.
Pea ke ke lea ʻaki ʻe koe ʻaia kotoa pē te u fekau kiate koe: pea ʻe lea ʻa ho taʻokete ko ʻElone kia Felo, koeʻuhi ke ne tuku atu ʻae fānau ʻa ʻIsileli mei hono fonua.
3 E eu endurecerei o coração de Faraó, e multiplicarei na terra do Egito meus sinais e minhas maravilhas.
Pea te u fakafefeka ʻae loto ʻo Felo, pea te u fakalahi ʻeku mana mo ʻeku meʻa fakaofo ʻi he fonua ko ʻIsipite.
4 E Faraó não vos ouvirá; mas eu porei minha mão sobre o Egito, e tirarei meus exércitos, meu povo, os filhos de Israel, da terra do Egito, com grandes juízos.
Ka ʻe ʻikai tokanga ʻa Felo kiate kimoua, koeʻuhi ke u hili hoku nima ki ʻIsipite, ʻo ʻomi kituaʻā ʻeku ngaahi kautau, mo hoku kakai ko e fānau ʻa ʻIsileli, mei he fonua ko ʻIsipite ʻi he ngaahi tautea lahi.
5 E os egípcios saberão que eu sou o SENHOR, quando eu estender minha mão sobre o Egito, e tirar os filhos de Israel do meio deles.
Pea ʻe hoko ʻo ʻilo ʻe he kakai ʻIsipite ko au ko Sihova, ʻo kau ka mafao atu hoku nima ki ʻIsipite, ʻo ʻomi kituaʻā ʻae fānau ʻa ʻIsileli meiate kinautolu.”
6 E fez Moisés e Arão como o SENHOR lhes mandou; fizeram-no assim.
Pea naʻe fai ʻe Mōsese mo ʻElone ʻo hangē ko e fekau ʻa Sihova kiate kinaua, ko ia ia ne na fai.
7 E era Moisés de idade de oitenta anos, e Arão de idade de oitenta e três, quando falaram a Faraó.
Pea naʻe valungofulu taʻu ʻae motuʻa ʻo Mōsese, pea valungofulu taʻu mo e taʻu ʻe tolu ʻae motuʻa ʻo ʻElone, ʻi heʻena lea kia Felo.
8 E falou o SENHOR a Moisés e a Arão, dizendo:
Pea naʻe folofola ʻa Sihova kia Mōsese mo ʻElone, ʻo pehēange,
9 Se Faraó vos responder dizendo, Mostrai milagre; dirás a Arão: Toma tua vara, e lança-a diante de Faraó, para que se torne cobra.
‌ʻOka lea ʻa Felo kiate kimoua, ʻo pehē, “Fakahā mai haʻa mo mana: te ke lea ai kia ʻElone, Toʻo ho tokotoko, ʻo si ia ʻi he ʻao ʻo Felo, pea ʻe hoko ia ko e ngata.”
10 Vieram, pois, Moisés e Arão a Faraó, e fizeram como o SENHOR o havia mandado; e Arão lançou sua vara diante de Faraó e de seus servos, e tornou-se cobra.
Pea naʻa na ō, ʻa Mōsese mo ʻElone, ʻo hoko atu kia Felo, pea ne na fai ʻo hangē ko e fekau ʻa Sihova: pea si hifo ʻe ʻElone hono tokotoko ʻi he ʻao ʻo Felo, mo e ʻao ʻo ʻene kau tamaioʻeiki, pea hoko ia ko e ngata.
11 Então Faraó chamou também sábios e encantadores; e os encantadores do Egito com seus encantamentos fizeram também o mesmo;
Pea naʻe toki ui ʻe Felo ke haʻu foki ʻae kau tangata poto mo e kau kikite: pea ko eni, ko e kau fie mana ʻo ʻIsipite, naʻa nau fai pehē foki ʻaki ʻenau ngaahi ngāue fakalilolilo.
12 Pois lançou cada um sua vara, as quais se tornaram cobras; mas a vara de Arão devorou as varas deles.
He naʻa nau taki taha si ki lalo hono tokotoko, pea naʻe liliu ia ko e ngaahi ngata: ka ko e tokotoko ʻo ʻElone naʻa ne folo hifo ʻo ʻosi honau ngaahi tokotoko.
13 E o coração de Faraó se endureceu, e não os escutou; como o SENHOR o havia dito.
Pea ne fakafefeka ʻae loto ʻo Felo, pea naʻe ʻikai te ne tokanga kiate kinautolu; ʻo hangē ko e folofola ʻa Sihova.
14 Então o SENHOR disse a Moisés: O coração de Faraó está endurecido, que não quer deixar o povo ir.
Pea naʻe folofola ʻa Sihova kia Mōsese, “Kuo fefeka ʻae loto ʻo Felo, ʻoku ʻikai loto ia ke ʻalu ʻae kakai.
15 Vai pela manhã a Faraó, eis que ele estará saindo às águas; e põe-te à beira do rio diante dele, e toma em tua mão a vara que se tornou cobra,
Ke ke ʻalu ʻapongipongi kia Felo; vakai, ʻoku ʻalu atu ia ki he vai; pea te ke tuʻu koe ʻo ofi ki he veʻe vai ko hono tali; pea ke ke toʻo ʻi ho nima ʻae tokotoko naʻe liliu ko e ngata.
16 E dize-lhe: O SENHOR, o Deus dos hebreus, me enviou a ti, dizendo: Deixa meu povo ir, para que me sirvam no deserto; e eis que até agora não quiseste ouvir.
Pea te ke lea kiate ia, ‘Ko Sihova ko e ʻOtua ʻoe kakai Hepelū kuo ne fekau au kiate koe, ke pehē, Tukuange hoku kakai ke ʻalu, koeʻuhi ke nau tauhi au ʻi he toafa: pea vakai, ʻoku teʻeki ai te ke tokanga ki ai.
17 Assim disse o SENHOR: Nisto conhecerás que eu sou o SENHOR: eis que ferirei com a vara que tenho em minha mão a água que está no rio, e se converterá em sangue:
‌ʻOku pehē mai ʻe Sihova, ʻi he meʻa ni te ke ʻilo ko au ko Sihova: vakai, teu tā ʻae vai ʻaia ʻoku ʻi he vaitafe, ʻaki ʻae tokotoko ʻoku ʻi hoku nima, pea ʻe liliu ia ko e toto.
18 E os peixes que há no rio morrerão, e federá o rio, e os egípcios terão asco de beber a água do rio.
Pea ko e ngaahi ika ʻoku ʻi he vaitafe, ʻe mate ia, pea ʻe namukū ʻae vaitafe: pea ʻe fakaliliʻa ʻae kakai ʻIsipite ke inu ʻae vai ʻi he vaitafe.’”
19 E o SENHOR disse a Moisés: Dize a Arão: Toma tua vara, e estende tua mão sobre as águas do Egito, sobre seus rios, sobre seus ribeiros e sobre seus tanques, e sobre todos os seus depósitos de águas, para que se convertam em sangue, e haja sangue por toda a região do Egito, tanto nos vasos de madeira como nos de pedra.
Pea naʻe folofola ʻa Sihova kia Mōsese, Tala kia ʻElone, “Toʻo ho tokotoko, mo ke mafao atu ho nima ki he ngaahi vai ʻo ʻIsipite, ki honau vaitafe siʻi mo e vai tafe lahi, ki he ngaahi luovai, mo e ngaahi anovai, koeʻuhi ke liliu ia ko e toto: koeʻuhi ke ai ʻae toto ʻi he potu fonua kotoa pē ʻo ʻIsipite, ʻi he ngaahi ʻaiʻanga vai ʻakau, mo e ngaahi ʻaiʻanga vai maka.”
20 E Moisés e Arão fizeram como o SENHOR havia mandado; e levantando a vara feriu as águas que havia no rio, em presença de Faraó e de seus servos; e todas as águas que havia no rio se converteram em sangue.
Pea naʻe fai ʻe Mōsese mo ʻElone, ʻo hangē ko e fekau ʻa Sihova: pea naʻa ne hiki hake ʻae tokotoko ʻo taaʻi ʻaki ʻae vai ʻi he vaitafe ʻi he ʻao ʻo Felo, mo e ʻao ʻo ʻene kau tamaioʻeiki; pea naʻe liliu ʻae ngaahi vai kotoa pē ʻi he vaitafe ko e toto.
21 Assim os peixes que havia no rio morreram; e o rio se contaminou, que os egípcios não podiam beber dele; e houve sangue por toda a terra do Egito.
Pea naʻe mate ai ʻae ika naʻe ʻi he vaitafe; pea naʻe namukū ʻae vaitafe, pea ʻikai faʻa inu ʻe he kakai ʻIsipite ʻae vai ʻoe vaitafe; pea naʻe ai ʻae toto ʻi he potu fonua kotoa pē ʻo ʻIsipite.
22 E os encantadores do Egito fizeram o mesmo com seus encantamentos: e o coração de Faraó se endureceu, e não os escutou; como o SENHOR o havia dito.
Pea naʻe fai pehē pe ʻe he kau fie mana ʻo ʻIsipite ʻaki ʻenau ngaahi ngāue fakalilolilo: pea naʻe fefeka ai ʻae loto ʻo Felo, pea naʻe ʻikai te ne tokanga kiate kinaua, ʻo hangē ko e folofola ʻa Sihova.
23 E Faraó, tornando, voltou-se a sua casa, e não pôs seu coração ainda nisto.
Pea foki atu ʻa Felo ʻo hū ki hono fale, pea naʻe ʻikai te ne fakatokangaʻi hono loto ki he meʻa ni.
24 E por todo o Egito fizeram poços ao redor do rio para beber, porque não podiam beber das águas do rio.
Pea naʻe keli ʻe he kakai ʻIsipite kotoa pē ʻo ofi ki he vaitafe ke maʻu ʻae vai ke inu; he naʻe ʻikai te nau faʻa inu ʻae vai mei he vaitafe.
25 E cumpriram-se sete dias depois que o SENHOR feriu o rio.
Pea naʻe ʻosi ange ʻae ʻaho ʻe fitu, hili hono taaʻi ʻae vai lahi ʻe Sihova.

< Êxodo 7 >