< 1 Reis 9 >
1 E quando Salomão havia acabado a obra da casa do SENHOR, e a casa real, e tudo o que Salomão quis fazer,
Pea naʻe hoko ʻo pehē, ʻi heʻene fakaʻosi ʻe Solomone ʻae langa ʻae fale ʻo Sihova, pea mo e fale ʻoe tuʻi, pea mo ia kotoa pē naʻe holi ki ai ʻa Solomone ke ne fai,
2 o SENHOR apareceu a Salomão a segunda vez, como lhe havia aparecido em Gibeão.
Naʻe hā mai ʻa Sihova kia Solomone ko hono liunga ua, ʻo hangē ko ʻene hā mai kiate ia ʻi Kipione.
3 E disse-lhe o SENHOR: Eu ouvido tua oração e teu rogo, que fizeste em minha presença. Eu santifiquei esta casa que tu hás edificado, para pôr meu nome nela para sempre; e nela estarão meus olhos e meu coração todos os dias.
Pea naʻe pehē ʻe Sihova kiate ia, “Kuo u ongoʻi ʻa hoʻo lotu pea mo hoʻo kole, ʻaia kuo ke fai ʻi hoku ʻao: kuo u fakatapui ʻae fale ni ʻaia kuo ke langa, ke ʻai ki ai ʻa hoku huafa ʻo taʻengata; pea ʻe ʻi ai maʻuaipē ʻa hoku fofonga pea mo hoku loto.
4 E se tu andares diante de mim, como andou Davi teu pai, em integridade de coração e em equidade, fazendo todas as coisas que eu te ei mandado, e guardando meus estatutos e meus direitos,
Pea kapau te ke ʻalu ʻi hoku ʻao, ʻo hangē ko e ʻalu ʻa Tevita ko hoʻo tamai, ʻi he loto moʻoni, mo e angatonu, ke fai ʻo fakatatau mo ia kotoa pē kuo u fekau kiate koe, pea ke tauhi ʻa ʻeku ngaahi tuʻutuʻuni mo ʻeku ngaahi fakamaau:
5 Eu afirmarei o trono de teu reino sobre Israel para sempre, como falei a Davi teu pai, dizendo: Não faltará de ti homem no trono de Israel.
Pehē te u fokotuʻumaʻu ʻae nofoʻa fakatuʻi ʻo ho puleʻanga ʻi ʻIsileli ke taʻengata, ʻo hangē ko ʻeku talaʻofa kia Tevita ko hoʻo tamai, ʻo pehē, ʻE ʻikai te ke masiva ʻi ha tangata maʻae nofoʻa fakatuʻi ʻi ʻIsileli.
6 Mas se obstinadamente vos apartardes de mim vós e vossos filhos, e não guardardes meus mandamentos e meus estatutos que eu pus diante de vós, mas sim que fordes e servirdes a deuses alheios, e os adorardes;
Ka koeʻuhi kapau te mou momoʻi liliu atu mei he muimui kiate au, ʻakimoutolu pe ko hoʻomou fānau, pea ʻikai te mou tauhi ʻeku ngaahi fekau mo ʻeku ngaahi tuʻutuʻuni ʻaia kuo u fokotuʻu ʻi homou ʻao, ka mou ʻalu ʻo tauhi ʻae ngaahi ʻotua kehe, mo lotu ki ai:
7 Eu cortarei a Israel de sobre a face da terra que lhes entreguei; e esta casa que santifiquei a meu nome, eu a lançarei de diante de mim, e Israel será por provérbio e fábula a todos os povos;
Te u toki motuhi ai ʻa ʻIsileli mei he fonua ʻaia kuo u foaki kiate kinautolu; pea ko e fale ni, ʻaia kuo u fakatapui maʻa hoku huafa, te u liʻaki atu mei hoku ʻao; pea ʻe hoko ʻa ʻIsileli ko e manukiʻanga ʻi he lea fakatātā mo e lea fakakovikovi ʻi he lotolotonga ʻoe kakai kotoa pē:
8 E esta casa que estava em estima, qualquer um que passar por ela se pasmará, e assoviará, e dirá: Por que fez assim o SENHOR a esta terra, e a esta casa?
Pea ko e meʻa ʻi he fale ni, ʻoku māʻolunga ni, ko ia kotoa pē ʻoku ʻalu ofi ki ai, ʻe ofo ai mo fakaʻiseʻisa; pea te nau pehē, ‘Ko e hā kuo fai pehē ai ʻe Sihova ki he fonua ni, pea ki he fale ni?’
9 E dirão: Porquanto deixaram ao SENHOR seu Deus, que havia tirado a seus pais da terra do Egito, e lançaram mão a deuses alheios, e os adoraram, e os serviram: por isso trouxe o SENHOR sobre eles todo este mal.
Pea te nau tali mai, [ʻo pehē], ‘Koeʻuhi naʻa nau liʻaki ʻa Sihova ko honau ʻOtua, ʻaia naʻa ne ʻomi ʻenau ngaahi tamai mei he fonua ko ʻIsipite, pea kuo nau puke atu ki he ngaahi ʻotua kehe, ʻo lotu ki ai, mo tauhi ki ai: ko ia kuo ʻomi ai ʻe Sihova ʻae kovi ni kotoa pē kiate kinautolu.’”
10 E aconteceu ao fim de vinte anos, em que Salomão havia edificado as duas casas, a casa do SENHOR e a casa real,
Pea hili ʻae taʻu ʻe uofulu naʻe hoko ʻo pehē, hili ʻae langa ʻe Solomone ʻae fale ʻe ua, ʻae fale ʻo Sihova, pea mo e fale ʻoe tuʻi,
11 (Para as quais Hirão rei de Tiro, havia trazido a Salomão madeira de cedro e de faia, e quanto ouro ele quis), que o rei Salomão deu a Hirão vinte cidades em terra de Galileia.
(Ka kuo ʻatu ʻe Helami ko e tuʻi ʻo Taia ʻae ngaahi ʻakau ko e sita kia Solomone, mo e ngaahi ʻakau ko e paini, pea mo e koula, ʻo fakatatau mo ʻene holi, ) naʻe toki foaki ʻe he tuʻi ko Solomone kia Helami, ʻae kolo ʻe uofulu ʻi he fonua ʻo Kāleli.
12 E saiu Hirão de Tiro para ver as cidades que Salomão lhe havia dado, e não lhe contentaram.
Pea naʻe haʻu ʻa Helami mei Taia ke ne mamata ki he ngaahi kolo naʻe foaki kiate ia ʻe Solomone; pea naʻe ʻikai lelei ia ʻi hono ʻao.
13 E disse: Que cidades são estas que me deste, irmão? E pôs-lhes por nome, a terra de Cabul, até hoje.
Pea naʻa ne pehē, “Ko e hā ʻae ngaahi kolo ni ʻaia kuo ke foaki kiate au, ʻa hoku kāinga?” Pea naʻa ne fakahingoa ia ko e fonua ko Kapuli ʻo aʻu mai ki he ngaahi ʻaho ni.
14 E havia Hirão enviado ao rei cento e vinte talentos de ouro.
Pea naʻe ʻave ʻe Helami ki he tuʻi ʻae taleniti koula ʻe teau mo e uofulu.
15 E esta é a razão do tributo que o rei Salomão impôs para edificar a casa do SENHOR, e sua casa, e a Milo, e o muro de Jerusalém, e a Hazor, e Megido, e Gezer.
Pea ko hono ʻuhinga eni ʻoe tukuhau ʻaia naʻe toʻo ʻe Solomone ko e tuʻi; koeʻuhi ke langa ʻae fale ʻa Sihova, pea mo hono fale ʻoʻona, mo Milo, mo e ʻā ʻo Selūsalema, mo Hasoa, mo Mekito, pea mo Kesa.
16 Faraó, o rei do Egito, havia subido e tomado a Gezer, e a queimado, e havia matado os cananeus que habitavam a cidade, e dado-a em presente à sua filha, a mulher de Salomão.
He kuo ʻalu hake ʻa Felo ko e tuʻi ʻo ʻIsipite ʻo ne kapa ʻa Kesa, mo ne tutu ia ʻaki ʻae afi, mo tāmateʻi ʻae kakai Kēnani naʻe nofo ʻi he kolo, pea ne foaki ia ko e meʻaʻofa ki hono ʻofefine, ko e uaifi ʻo Solomone.
17 Restaurou, pois Salomão a Gezer, e à baixa Bete-Horom,
Pea naʻe langa ʻa Kesa ʻe Solomone, pea mo Pete-holoni ki lalo,
18 E a Baalate, e a Tadmor em terra do deserto;
Mo Pealati, pea mo Tatimoa ʻi he toafa, ʻi he fonua,
19 Também todas as cidades de onde Salomão tinha armazéns, e as cidades dos carros, e as cidades de cavaleiros, e tudo o que Salomão desejou edificar em Jerusalém, no Líbano, e em toda a terra de seu senhorio.
Pea mo e ngaahi kolo tukunga koloa ʻaia naʻe maʻu ʻe Solomone, mo e ngaahi kolo maʻa ʻene ngaahi saliote, mo e ngaahi kolo maʻa ʻene kau tangata heka hoosi, pea mo ia naʻe fie langa ʻe Solomone ʻi Selūsalema, pea ʻi Lepanoni, pea ʻi he fonua kotoa pē ʻo hono puleʻanga.
20 A todos os povos que restaram dos amorreus, heteus, perizeus, heveus, jebuseus, que não foram dos filhos de Israel;
Ko e kakai kotoa pē ʻoe toenga kakai ʻAmoli, mo e kakai Heti, mo e kakai Pelesi, mo e kakai Hevi, mo e kakai Sepusi, ʻakinautolu naʻe ʻikai ʻoe fānau ʻa ʻIsileli,
21 A seus filhos que restaram na terra depois deles, que os filhos de Israel não puderam acabar, fez Salomão que servissem com tributo até hoje.
Mo ʻenau fānau naʻe toe ʻi he fonua ki mui ʻiate kinautolu, ʻaia naʻe ʻikai faʻa fakaʻauha foki ʻe he fānau ʻa ʻIsileli, ko kinautolu ia naʻe maʻu mei ai ʻe Solomone ʻae tukuhau ʻi he ngāue fakahopoate ʻo aʻu mai ki he ʻaho ni.
22 Mas a ninguém dos filhos de Israel impôs Salomão serviço, mas sim que eram homens de guerra, ou seus criados, ou seus príncipes, ou seus capitães, ou comandantes de seus carros, ou sua cavaleiros.
Ka naʻe ʻikai fakahopoate ʻe Solomone ha tokotaha ʻi he fānau ʻa ʻIsileli: ka ko e kautau ʻakinautolu, mo ʻene kau tamaioʻeiki, pea mo ʻene houʻeiki, mo ʻene kau pule [ki he tau], mo e kau pule ki heʻene ngaahi saliote, pea mo ʻene kau tangata heka hoosi.
23 E os que Salomão havia feito chefes e líderes sobre as obras, eram quinhentos e cinquenta, os quais estavam sobre o povo que trabalhava naquela obra.
Ko kinautolu naʻe tuʻukimuʻa ʻi he kau pule naʻe puleʻi ʻae ngāue kia Solomone, ko e toko nimangeau ma nimangofulu, pea naʻa nau pule ki he kakai naʻe fai ʻae ngāue.
24 E subiu a filha de Faraó da cidade de Davi a sua casa que Salomão lhe havia edificado: então edificou ele a Milo.
Ka naʻe ʻalu hake ʻae ʻofefine ʻo Felo mei he Kolo ʻo Tevita ki hono fale ʻoʻona ʻaia naʻe langa moʻona: pea hili ia naʻa ne langa ʻa Milo.
25 E oferecia Salomão três vezes cada um ano holocaustos e pacíficos sobre o altar que ele edificou ao SENHOR, e queimava incenso sobre o que estava diante do SENHOR, depois que a casa foi acabada.
Pea naʻe tuʻo tolu ʻi he taʻu ʻae ʻatu ʻe Solomone ʻae ngaahi feilaulau tutu mo e feilaulau fakamelino ʻi he feilaulauʻanga ʻaia naʻa ne fokotuʻu kia Sihova, pea naʻa ne tutu ʻae meʻa namu kakala ki he funga feilaulauʻanga ʻaia naʻe ʻi he ʻao ʻo Sihova. Pea naʻe pehē ʻae fakaʻosi ʻae fale.
26 Fez também o rei Salomão navios em Eziom-Geber, que é junto a Elate na beira do mar Vermelho, na terra de Edom.
Pea naʻe teuteu ʻe he tuʻi ko Solomone ha folau ʻoe ngaahi vaka mei ʻEsioni-Kepa, ʻaia ʻoku vāofi mo ʻEloti, ʻi he matātahi ʻoe Tahi Kulokula, ʻi he fonua ko ʻItomi.
27 E enviou Hirão neles a seus servos, marinheiros e destros no mar, com os servos de Salomão:
Pea naʻe fekau atu ʻe Helami ʻa ʻene kau tamaioʻeiki ʻi he folau, ko e kau toutai naʻe poto ʻi tahi, ke nau ʻalu mo e kau tamaioʻeiki ʻa Solomone.
28 Os quais foram a Ofir, e tomaram dali ouro, quatrocentos e vinte talentos, e trouxeram-no ao rei Salomão.
Pea naʻa nau hoko atu ki Ofeli, ʻonau taufetuku mei ai ʻae koula, ko e taleniti ʻe fāngeau mo e uofulu, ʻo mau ʻomi ia ki he tuʻi ko Solomone.