< Romanos 7 >

1 Não sabeis vós, irmãos (pois que falo aos que sabem a lei), que a lei tem domínio sobre o homem por todo o tempo que vive?
I ⱪerindaxlar, mǝn ⱨazir Tǝwrat ⱪanunini bilgǝnlǝrgǝ sɵzlǝwatimǝn; silǝr ⱪanunning pǝⱪǝt ⱨayat waⱪtidila insan üstigǝ ⱨɵkümran bolidiƣanliⱪini bilmǝmsilǝr?
2 Porque a mulher que está sujeita ao marido, enquanto ele viver, está-lhe ligada pela lei; porém, morto o marido, está livre da lei do marido.
Mǝsilǝn, eri bar ayal, eri ⱨayatla bolidikǝn, ⱪanun boyiqǝ erigǝ baƣlanƣan; lekin eri ɵlüp kǝtsǝ, [ɵzini erigǝ baƣliƣan] nikaⱨ ⱪanunidin azad ⱪilinidu.
3 De sorte que, vivendo o marido, será chamada adúltera, se for de outro marido; porém, morto o marido, livre está da lei, de maneira que não será adúltera, se for de outro marido
Xuning üqün, bu ayal eri ⱨayat waⱪtida baxⱪa bir ǝrgǝ baƣlansa, zinahor ayal dǝp atilidu. Lekin eri ɵlüp kǝtsǝ, u [nikaⱨ] ⱪanunidin ǝrkin bolidu; xu qaƣda baxⱪa bir ǝrgǝ tǝgsǝ, zina ⱪilƣan bolmaydu.
4 Assim que, meus irmãos, também vós estais mortos para a lei pelo corpo de Cristo, para que sejais de outro, daquele que resuscitou de entre os mortos, a fim de que demos fruto para Deus.
Huddi xuningdǝk, ⱪerindaxlar, silǝr Əysa Mǝsiⱨning [ⱪurbanliⱪ] teni arⱪiliⱪ Tǝwrat ⱪanuniƣa nisbǝtǝn ɵldünglar. Buning mǝⱪsiti silǝrning baxⱪa birsigǝ, yǝni ɵlümdin Tirilgüqigǝ baƣlinixinglar wǝ xuning bilǝn Hudaƣa mewǝ berixinglardin ibarǝttur.
5 Porque, quando estávamos na carne, as paixões dos pecados, que são pela lei, obravam em nossos membros para darem fruto para a morte.
Qünki biz «ǝt»ning ilkidǝ waⱪtimizda, Tǝwrat ⱪanuni gunaⱨning arzu-ⱨǝwǝslirini tehimu ⱪozƣap, tenimizdiki ǝzalarda ɵlümgǝ elip baridiƣan mewini qiⱪarƣanidi;
6 Mas agora estamos livres da lei, estando mortos para aquilo em que estávamos retidos; para que sirvamos em novidade de espírito, e não na velhice da letra.
lekin, ⱨazir biz Tǝwrat ⱪanunining ilkidin ǝrkin bolduⱪ. Qünki ɵzimizni boƣup turidiƣan bu ⱪanunƣa nisbǝtǝn ɵlgǝn bolup, ⱪanunning dǝsturining kona yolida ǝmǝs, bǝlki Roⱨning yengi yolida [Hudaning] ⱪulluⱪida bolimiz.
7 Que diremos pois? É a lei pecado? De modo nenhum: mas eu não conheceria o pecado senão pela lei; porque eu não conheceria a concupiscência, se a lei não dissesse: Não cobiçaras.
Undaⱪta nemǝ degülük? Tǝwrat ⱪanunining ɵzi gunaⱨmu? Ⱨǝrgiz undaⱪ ǝmǝs! Dǝrwǝⱪǝ, ⱪanunning kɵrsǝtmiliri bolmisa, gunaⱨning nemǝ ikǝnlikini bilmǝyttim. Ⱪanun «nǝpsaniyǝtqilik ⱪilma» demigǝn bolsa, nǝpsaniyǝtqilikning nemǝ ikǝnlikini bilmigǝn bolattim.
8 Mas o pecado, tomando ocasião pelo mandamento, obrou em mim toda a concupiscência, porque sem a lei estava morto o pecado.
Lekin gunaⱨ ⱪanunning ǝmri arⱪiliⱪ pursǝt tepip, iqimdǝ ⱨǝrhil nǝpsaniyǝtqiliklǝrni ⱪozƣidi. Tǝwrat ⱪanuni bolmisa, gunaⱨmu ɵlüktǝk jansiz bolatti.
9 E eu, em algum tempo, vivia sem lei, mas, vindo o mandamento, reviveu o pecado, e eu morri;
Bir qaƣlarda ⱪanunning sirtida yaxiƣinimda ⱨayat idim, lekin ⱪanun ǝmrini bilixim bilǝnla, gunaⱨmu janlinip, meni ɵlümgǝ elip bardi.
10 E o mandamento que era para vida esse achei que me era para morte.
Əslidǝ kixigǝ ⱨayatliⱪ elip kǝlsun dǝp buyrulƣan ⱪanunning ǝmri ǝksiqǝ manga ɵlüm elip kǝldi.
11 Porque o pecado, tomando ocasião pelo mandamento, me enganou, e por ele me matou.
Qünki gunaⱨ ⱪanunning ǝmri bilǝn ⱨujum pursitini tepip, meni azdurdi wǝ ǝmr arⱪiliⱪ meni ɵltürdi.
12 Assim que a lei é santa, e o mandamento santo, justo e bom.
Buningdin ⱪariƣanda ⱪanun ⱨǝⱪiⱪǝtǝn pak-muⱪǝddǝstur, uning ǝmrimu muⱪǝddǝs, toƣra-adalǝtlik wǝ yahxidur.
13 Logo tornou-se-me o bom em morte? De modo nenhum; mas o pecado, para que se mostrasse pecado, operou em mim a morte pelo bem; a fim de que pelo mandamento o pecado se fizesse excessivamente pecaminoso.
Undaⱪta, yahxi bolƣini manga ɵlüm boldimu? Ⱨǝrgiz undaⱪ ǝmǝs! Bǝlki, gunaⱨning ⱪǝwǝtla ⱪǝbiⱨ ikǝnliki ǝmr arⱪiliⱪ oquⱪ axkarilinixi üqün, bu yahxi ǝmrning wasitisi bilǝn gunaⱨ mǝndǝ ɵlüm pǝyda ⱪildi.
14 Porque bem sabemos que a lei é espiritual: mas eu sou carnal, vendido sob o pecado.
Tǝwrat ⱪanunining «roⱨⱪa tǝwǝ» ikǝnlikini bilimiz. Biraⱪ mǝn bolsam «ǝtkǝ tǝwǝ»durmǝn, demǝk gunaⱨⱪa ⱪuldǝk setilƣanmǝn.
15 Porque o que faço não o aprovo; pois o que quero isso não faço, mas o que aborreço isso faço
Qünki nemǝ ⱪiliwatⱪinimni ɵzümmu bilmǝymǝn. Qünki ɵzüm niyǝt ⱪilƣan ixlarni ⱪilmaymǝn; ǝksiqǝ, nǝprǝtlinidiƣinimni ⱪilimǝn.
16 E, se faço o que não quero, consinto com a lei, que é boa.
Lekin ǝgǝr ɵzüm halimiƣan ixlarni ⱪilsam, ɵzüm ⱪanunning yahxi ikǝnlikini etirap ⱪilƣan bolimǝn.
17 De maneira que agora já não sou eu que faço isto, mas o pecado que habita em mim.
Xundaⱪ ikǝn, bu ixlarni mǝn ǝmǝs, bǝlki iqimdǝ mǝwjut bolƣan gunaⱨ ⱪilduridu.
18 Porque eu sei que em mim, isto é, na minha carne, não habita bem algum: porque o querer está em mim, mas não consigo efetuar o bem
Iqimdǝ, yǝni mening ǝtlirimdǝ ⱨeq yahxiliⱪning mǝwjut ǝmǝslikini bilimǝn; qünki yahxiliⱪ ⱪilix niyitim bar bolsimu, uni ⱪilalmaymǝn.
19 Porque não faço o bem que quero, mas o mal que não quero esse faço.
Xuning üqün ɵzüm haliƣan yahxiliⱪni ⱪilmay, ǝksiqǝ halimiƣan yamanliⱪni ⱪilimǝn.
20 Ora, se eu faço o que não quero, já o não faço eu, mas o pecado que habita em mim.
Ɵzüm niyǝt ⱪilmiƣan ixni ⱪilsam, buni ⱪilidiƣan mǝn ǝmǝs, bǝlki iqimdǝ makan ⱪilƣan gunaⱨtur.
21 De sorte que acho esta lei em mim; que, quando quero fazer o bem, o mal está comigo.
Buningdin ɵzümdiki xundaⱪ bir ⱪanuniyǝtni bayⱪaymǝnki, yahxiliⱪni ⱪilmaⱪqi bolƣinimda, yamanliⱪ ⱨaman iqimdǝ manga ⱨǝmraⱨ bolidu.
22 Porque, segundo o homem interior, tenho prazer na lei de Deus;
Ⱪǝlbimdǝ Hudaning ⱪanunidin sɵyünimǝn;
23 Mas vejo nos meus membros outra lei, que batalha contra a lei do meu entendimento, e me prende debaixo da lei do pecado que está nos meus membros.
biraⱪ tenimdiki ǝzalirimda baxⱪa bir ⱪanuniyǝtni sezimǝn. Bu ⱪanuniyǝt ⱪǝlbimdiki ⱪanun bilǝn jǝng ⱪilip, meni tenimdiki ǝzalirimdiki gunaⱨ sadir ⱪildurƣuqi ⱪanuniyǝtkǝ ǝsir ⱪilidu.
24 Miserável homem que eu sou! quem me livrará do corpo desta morte?
Nemidegǝn dǝrdmǝn adǝmmǝn-ⱨǝ! Ɵlümgǝ elip baridiƣan bu tenimdin kimmu meni ⱪutⱪuzar?
25 Dou graças a Deus por Jesus Cristo nosso Senhor. Assim que eu mesmo com o entendimento sirvo à lei de Deus, mas com a carne à lei do pecado.
Rǝbbimiz Əysa Mǝsiⱨ arⱪiliⱪ Hudaƣa tǝxǝkkür bolsun! Xundaⱪ ⱪilip, ⱪǝlbim bilǝn Hudaning ⱪanuniƣa itaǝt ⱪilimǝn, lekin ǝtlirimdǝ gunaⱨ sadir ⱪildurƣuqi ⱪanuniyǝtkǝ itaǝt ⱪilimǝn.

< Romanos 7 >