< Lucas 8 >

1 E aconteceu, depois disto, que andava de cidade em cidade, e de aldeia em aldeia, pregando e anunciando o evangelho do reino de Deus: e os doze andavam com ele,
Yahumila unsikhi usupi u Yisu akhava nu lugendo mu miji ni mijiji fingi alikukumbilila nu khuvavula inongwa inonu icha ludeva lwa Nguluve na vala kumi na mbili vakhaluta paninie nu mwene,
2 E também algumas mulheres que haviam sido curadas de espíritos malignos e de enfermidades: Maria, chamada Magdalena, da qual sairam sete demônios.
navavange avadala uvuva khaponile ukhuhuma kumepo imbivi nu mutamu ulipapingi. Vakhale vi Mariamu uviali kwilangiwa magadalena uvi va khahumiche imepo saba.
3 E Joanna, mulher de Chuza, procurador d'Herodes, e Suzana, e muitas outras que o serviam com suas fazendas.
UYoana udala va kuza nu numbaha va Herode, Susana, na vadala avange vingi, uvuvakhahumicha ifyuma fyavene.
4 E, ajuntando-se uma grande multidão, e vindo ter com ele de todas as cidades, disse por parábola:
Eikhipungha khya vanu vavile valundamine papanie ukhuhuma mwonimwoni mbunchenge, vu ava anchovangha navo mfihwananincho. Pa akhanchova eikheihwani akhata.
5 Um semeador saiu a semear a sua semente, e, quando semeava, caiu uma parte junto do caminho, e foi pisada, e as aves do céu a comeram;
“alekhyo umunu uvei avyalyangha eimbiyu, avile ivyala, imbiyu inchinghe ncha nghwinchangha mundukanji munjeila pu avanu vakanya na malunde ifidenghe fya khukyanya fikhalya imbiyu incho.
6 E outra parte caiu sobre pedra, e, nascida, secou-se, porquanto não tinha umidade;
Inchinge imbiyu ncha nghwile pang'ang'a unghwa palunalawe ncha vile nchimelile vuuchi kula punchilikhunialalukha ulwakhuva sapale na magasi.
7 E outra parte caiu entre espinhos, e, nascidos com ela os espinhos, a sufocaram;
Imbiyu inchinge nchikhanghwamumitwinyo pungheileinkula pupanie punchikheivunghuteila.
8 E outra parte caiu em boa terra, e, nascida, produziu fruto, cento por um. Dizendo ele estas coisas, clamava: Quem tem ouvidos para ouvir, ouça.
Puleino imbeyu inchinge vu ilaha pakhuvyala palinkunghwa mung'ang'a unghunya mbolela nchikhamotekha punchikhahola isekhe nchunyingi. “Pu u Yisu avile anchovile ndavule pu akhanchova neilimenyu eilivaha fincho akhata, “Ula uvyaleini mbulukhuta inchakhupuleikha puapuleikhanghe.”
9 E os seus discípulos o interrogaram, dizendo: Que parábola é esta?
Pu khange avakongi va mwene vakhambuncha ikheihwani eikhyo khyukhuta kheikhi,
10 E ele disse: A vós é dado conhecer os mistérios do reino de Deus, mas aos outros por parábolas, para que, vendo, não vejam, e, ouvindo, não entendam.
U Yisu akhavavula akhata, “Umwe muleihuba pakhuva munchimanyile nchila incha khuludeva lwa Nguluve. Pu leino avange vimanyeisiwangwa mfihwananincho, khuta pu vangalole valekhe ukhufivona, vangapuleikha valekhe ukhweliwa.'
11 Esta é pois a parábola: A semente é a palavra de Deus;
Pu leino ikheihwananincho ikhei vakhiita, khukhuta. Eimbeyu lyulimenyu lya Nguluve.
12 E os que estão junto do caminho, estes são os que ouvem; depois vem o diabo, e tira-lhes do coração a palavra, para que se não salvem, crendo;
Imbeyu nchila inchanghwile mundukanji munjeila vyu vanu avavipuleikha eilimenyu, pu ponghela undunghu usetano ikhwincha munumbula nvhavo puihencha eilimenyu leila eilyuvaleipulikhe ukhuta puvalekhe ukhulyeideikha nu khupokhiwa.
13 E os que estão sobre pedra, estes são os que, ouvindo a palavra, a recebem com alegria, mas estes não tem raiz, pois crêem por algum tempo, e no tempo da tentação se desviam;
Pu leino nchiila inchanghwile palunalawe vyu vanu vala avipuleikha eilimenyu nu khulyupeileila nu luhekhelo pu leino valei vula milela eighya khweitotekha, puvikhweideikha paseikhei unghwa khunghelivwa puvinghwa.
14 E a que caiu entre espinhos, estes são os que ouviram, e, indo por diante, se sufocam com os cuidados, e riquezas e deleites da vida, e não dão fruto com perfeição;
Nchombe imbeyu nchila incha nghwile mumatoni vyu vanu vala vavo vipukikha eilimenyu, pu leino inchankilunga nchikhuvapeinjeileihania imbombo incha vukavi ni fyuma nuvunonghwe uvwankeilunga pu savihola isekhe.
15 E a que caiu em boa terra, estes são os que, ouvindo a palavra, a conservam num coração honesto e bom, e dão fruto em perseverança.
Pu leino imbeyu nchincho ncha nghwile ming'anga unghunya mote pakhuva nghuleineimbolela vyu vanu, vala avadekhedekhe ni numbula inonu, vavapulikhe eilimenyu vikhulibaleileila nu khuleikonga puvihola ni sekhe incha khweliyumeleincha.
16 E ninguém, acendendo uma candeia, a cobre com algum vaso, ou a põe debaixo da cama; porém põe-na no velador, para que os que entram vejam a luz.
Pu leino asikhuli umunu na yumo, uvi iwasya einyali nu khunghubeikheila nei ndelema hange siveikha pasi pakheisanja. Pu iveikha pa kyanya pavuhanghufu pakheisanja ukhuta avanu vavikhwingeila vavenchanghe vanu vakhula vukhuvalafu.
17 Porque não há coisa oculta que não haja de manifestar-se, nem coisa escondida que não haja de saber-se e vir à luz
Ulwakhuva kheisikhuli eikheiyakheiva khifihama, leve lyu limenyu leilyo saleikhamange ikheikhe nukhuva pavavalofu.
18 Vede pois como ouvis; porque a qualquer que tiver lhe será dado, e a qualquer que não tiver até o que parece que tem lhe será tirado.
Pu leino muvenchanghe vanu vakhupuleikha nukhunchingahe incha nchila unchuvu puleikha pakhuva avyalei na khyo, uywavifikhyongelelangha vikhupinchangha, pu ula uvyaleivuvula na kheilakheila eikheidebe eikhya leinakhyo puvipokhangha khyope.”
19 E foram ter com ele sua mãe e seus irmãos, e não podiam chegar a ele, por causa da multidão.
Pu leino uvaninemwe va Yeisu na valukololwe puvakhanduteila pasavahenghelele pamwene savuli ya kheipungha khya vanu eikhyanchunghutile.
20 E foi-lhe anunciado por alguns, dizendo: Estão lá fora tua mãe e teus irmãos, que querem ver-te.
Pu vakhambula vakhata, “Uvanine mwa vakho navalukololyo veimile panchi vilonda ukhwa nghanila nuve.
21 Porém, respondendo ele, disse-lhes: Minha mãe e meus irmãos são aqueles que ouvem a palavra de Deus e a executam.
Pu leino, u Yeisu akhata”, Ujyuva vango navalukolo lwango vyu vala avikhuleipuleikha eilimenyu lya Nguluve nukhuleikonga.”
22 E aconteceu que, num daqueles dias, entrou num barco, e com ele os seus discípulos, e disse-lhes: Passemos para a outra banda do lago. E partiram.
Pu yeikhava eiliinchuva leimo u Yeisu navakongi vamwene vakhingeila muvwato, pu akhavavula akhata, “Pu tulove khe einyanja tulute khumwambo, puvakhatesyania uvwato.
23 E, navegando eles, adormeceu; e sobreveio uma tempestade de vento no lago, e enchiam-se d'água, e perigavam.
Pu vavile valei munyanja vinghenda, u Yeisu akhanghonelela itulu pu umbelo umbaha nghukha tenghula ukhukulunghuta, pu uvwato vwavo vukhanja ukhudeingha amanghasi pa vakhavmumbupala uvwakhufwa.
24 E, chegando-se a ele, o despertaram, dizendo: Mestre, Mestre, perecemos. E ele, levantando-se, repreendeu o vento e as ondas d'água; e cessaram, e fez-se bonança.
Pu avakongi vamwene vakhaluta upwanghonile u Yisu vakhasisimula, vakhata, “Nkuludeva Nkuludeva! Tuleipakhufwa!” Pu akhasisimukha akhanghutaneila umbelo unghunyakulunghuto, pu amanghasi anghambelo nu kulunghuto nghakhalitama vuvule.
25 E disse-lhes: Onde está a vossa fé? E eles, temendo, maravilharam-se, dizendo uns aos outros: Quem é este, que até aos ventos e à água manda, e lhe obedecem?
Pu akhavavula akhata, “Ulwelideikho lweinyo luleindakhu?” Vakhadwada nukhudengha vavo kheila munu aleinkudeingha nukhuta, “Uyu vei munu, mukhi pakhuva umbelo nghwa manghasi anghanyakulunghuto nghikhupuleikha nukhumweideikha?”
26 E navegaram para a terra dos gadarenos, que está defronte da Galiléia.
Puvakha`nchifikhe khuvunchenge uvwa kheilunga eikhya Nghelaseni uvanchenge uvulei khulavafu ulwakhusana mu Nghalilaya.
27 E, quando desceu para terra, saiu-lhe ao encontro, vindo da cidade, um homem que desde muito tempo era possesso de demônios, e não andava vestido, e não habitava em casa, mas nos sepulcros.
Avile ahumile muvwato pukhava mukheilunga eikhya mwambo khunyanja pu akhanghanila nu munu umo uvambunghenge vula, pu umana uyu ale namakha nghamepo imbivi. Pa finghono fingi akhava sifwala eimyenda, hange saleikhuta munyumba, aleikhutama khuvunghuli vwa vanu avafwile.
28 E, vendo a Jesus, prostrou-se diante dele, exclamando, e dizendo com grande voz: Que tenho eu contigo, Jesus, Filho do Deus altíssimo? Peço-te que não me atormentes.
Avile ambwene u Yisu pu akhakutafincho puakhanghwa pasi mbulungholo khwa Yeisu, akhakuta nukhyovela fincho aleikhuta, neivombile khinu kheikhi khulyuve, Yeisu vei mwana va Nguluve uvakhukyanya? Nikhukhudova, ulekhe ukhumbunga une”
29 Porque mandava ao espírito imundo que saísse daquele homem; porque já havia muito tempo que o arrebatava. E guardavam-no preso com grilhões e cadeias; mas, quebrando as prisões, era impelido pelo demônio para os desertos.
Pu u Yeisu akhayeilangeila eimepo eimbivi akhata, humangha, ulwakhuva isikhunchoni umepo umbivi aleikhung'usania khyoni khyoni ukhwanukhwa. Pu avanine valeikhundolela nu khunkunga eiminyololo pwaleikhudumulania imepo imbivi nchilikhundongoncha impakha mundunkunghu mumakha ngha mepo ula.
30 E perguntou-lhe Jesus, dizendo: Qual é o teu nome? E ele disse: Legião; porque tinham entrado nele muitos demônios.
U Yeisu akhambuncha akhata, “Eiliyavwa lyakho veve veni?” Pu akhamula akhata, “Nene kheipungha” Ulwakhuva imepo imbivi nchunyingi nchingile mumwene.
31 E rogavam-lhe que os não mandasse ir para o abismo. (Abyssos g12)
Pu imepo imbivi nchisikhupisima khwa Yeisu ukhuta siwo ulekhe ukhututangha munghunghenge. (Abyssos g12)
32 E andava ali pastando no monte uma manada de muitos porcos; e rogaram-lhe que lhes concedesse entrar neles; e concedeu-lho.
Pu leino khyale epwo eikheipungha khya nghube eikhivaha kheikhalya eilinyasi pakhyamba. Puvakhaduva nu khusima ukhuta avatavulile vinghile munghube incho pu u Yeisu akhavatavula munghube incho.
33 E, tendo saído os demônios do homem, entraram nos porcos, e a manada arrojou-se de um despenhadeiro no lago, e afogaram-se.
Pu leino imepo imbivi nchikhala uma khumunu ula panchikhingeila mu nghube nchile, pu eikhipungha kheila pukheikhei landaveikha palunghenge kheikheitangha munyanja nchikhadwiveila.
34 E aqueles que os guardavam, vendo o que acontecera, fugiram, e foram anuncia-lo na cidade e nos campos.
Avanu vala avadumangha einghube vavile vakheivwene eikheihumile ndavule puvakhava vanu vakhuluta nimbeilo nu khuvuleisya inongwa inchi mwoni mwoni khuvanu va mbunchenghe vwoni.
35 E sairam a ver o que tinha acontecido, e vieram ter com Jesus; e acharam o homem, de quem haviam saído os demônios, vestido, e em seu juízo, assentado aos pés de Jesus: e temeram.
Avanu vuvapuleikhe inongwa ndenchi puvakhaluta khukheilolela vavo eikheihumila, puvakhincha khwa Yeisu vakhambona imbivi leino nchihumile pu umunu ula akhava ulunonghile. Akhava atamile pamalunde ngha Yeisu, puvakhadwada.
36 E os que tinham visto contaram-lhes também como fôra salvo aquele endemoninhado.
Pavala vavo valolile puvakhavavula inchihumila khumunu ula uveiakhanghatanchivwangha nu vulongonchi vwa mepo imbivi u aponile.
37 E toda a multidão da terra dos gadarenos ao redor lhe rogou que se retirasse deles; porque estavam possuídos de grande temor. E, entrando ele no barco, voltou.
Avanu voni avakheihungha eikhya mu Nghelasini na mufilonga ifya ndukanchi pu khavona ukhuta u Yeisu ahenghanghe khuvene pakhuva vale nuvudwanchi uvuvaha. Pu akhingheila muvwato aleikhuvaya.
38 E aquele homem, de quem haviam saído os demônios, rogou-lhe que o deixasse estar com ele; porém Jesus o despediu, dizendo:
Umunu ula uvei imepo chahumile puakhasima khwa Yeisu akhata vahenghanghe njeila. Pu leino u Yeisu akhambula akhata alutanghe khukaya ya mwene akhata,
39 Torna para tua casa, e conta quão grandes coisas te fez Deus. E ele foi apregoando por toda a cidade quão grandes coisas Jesus lhe tinha feito.
“Vuya khukaya yakho pu ukheisanghele nchila nchoni inchu u Yeisu akhuvombile.
40 E aconteceu que, voltando Jesus, a multidão o recebeu, porque todos o estavam esperando.
Pu U Yeisu avile, avuyile avanu eikheipungha vakhamwambeileila pakhuva voni valeikhunghuleila.
41 E eis que chegou um varão, cujo nome era Jairo, e era príncipe da sinagoga; e, prostrando-se aos pés de Jesus, rogava-lhe que entrasse em sua casa;
Pu akhavonakha nu munu umo uvu alilangivwanghwa vei. Yailo ale manyisi mbaha paninie navamanyisi munyumba ya khweisayeila. Yailo uyu avile afikhe pamalunde ngha Yeisu pwaeikhwaeibeilusya nukhusima ukhuta idova alute pakaya ya mwene,
42 Porque tinha uma filha única, quase de doze anos, e estava à morte. E, indo ele, apertava-o a multidão.
pakhuva alei nu mwaleive umo vuvule uludeingha unymiakha kheinchingo na ngheiveilei aleilamu fincho nduvyaleipakhufwa. Pu u Yeisu avile iluta eikheipungha khya vanu kheileikhu mbunghuteileila.
43 E uma mulher, que tinha um fluxo de sangue, havia doze anos, e gastara com os médicos todos os seus haveres, e por nenhum pudera ser curada,
Hange na Yudala umo uveiavenchangha khwimali ifinghono fyoni eimiakha kheinchingho neingheiveilei pu nakheikhyuma khyamwene amalile khuvanghanga alepwo pakhipungha kheila, pu asikhuli na yumo unghanga aveiayavile eilimali lyamwene, Pu udala ula akhafuyenye lukha pakhelipunga
44 Chegando por detraz dele, tocou a orla do seu vestido, e o fluxo do seu sangue logo estancou.
akhanchiva pasana nghwa Yeisu akhabasya mukheihundwa khya Yeisu khumalunde. Pu akhasekhe ndakhaleikhu eilimali lya mwene leikhadungha akhava aponile.
45 E disse Jesus; Quem é que me tocou? E, negando todos, disse Pedro e os que estavam com ele: Mestre, a multidão te aperta e oprime, e dizes: Quem é que me tocou?
U Yeisu pu akhata, “Veeni uveianyabasinche?” Vooni vakhabela, pu u Peteli akhata, Nkuludeva, avanu avavakhuvunghuleilile nukhukhu kulungha.”
46 E disse Jesus: alguém me tocou, porque bem conheci que de mim saiu virtude.
Pu Yeisu leino akhata, “Umunu umo anyabasinche pakhuva neivwene ukhuta amakha nghavile mapepe nghasimuli ndyune.”
47 Então a mulher, vendo que não se ocultava, aproximou-se tremendo, e, prostrando-se ante ele, declarou-lhe diante de todo o povo a causa por que o havia tocado, e como logo sarara.
Pu udala ula avile avwene ilemwa ukhweimyesya eikhyu avombile, akhahengelela pa Yeisu khunu itetema pu akhanghwa pasi akhava munu uvei ikheilata inchipelile ukhumwabasya nukhupona eilimali paalapala.
48 E ele lhe disse: Tem bom ânimo, filha, a tua fé te salvou: vai em paz.
Pu leino u Yeisu akhata, “Eingh'ienja, ulwaideikho lwa kho lukhuponiche. Pu wei luteilanghe nulunonchehencho.”
49 Estando ele ainda falando, chegou um dos do príncipe da sinagoga, dizendo: A tua filha já está morta, não incomodes o Mestre.
Pu avile iinchova ndavule, umunu umo akhincha ukhuma khu kya ya ula umbaha vanyumba ya kweisayeila, akhata, “Umwaleivo amalile ukhufwa. ulekhe ukhunghatancha umanyisi.”
50 Jesus, porém, ouvindo-o, respondeu-lhe, dizendo: Não temas; crê somente, e será salva.
Pu leino u Yeisu avile, apulikhe ndavuleakhamula akhata, “Ulekhe. Ukhudwada vweideikhevuvule navope ipokhivwa.”
51 E, entrando em casa, a ninguém deixou entrar, senão a Pedro, e a Thiago, e a João, e ao pai e à mãe da menina.
Pu leino avile afikhe pakaya nukhweingeila munyumba, pusantavuleile munu ukhwingeila paninie nu mwene, pu u Peteli, nu Yohani nu Yakobo, vise va ngh'eincha, nu vaninemwa veene.
52 E todos choravam, e a pranteavam; e ele disse: Não choreis; não está morta, mas dorme.
Pu avanu voni valeikhuleila nukhyovela savuli ya mwana ula uvyafwile, pu u Yeisu akhata, “Mulekhe ukhyovela, safwile, anghonelile vuvule.”
53 E riam-se dele, sabendo que estava morta.
Pu leino avanu vakhang'ekha nukhubedana, pakhuva valumanyile ukhuta afwile.
54 Porém ele, pondo-os todos fora, e pegando-lhe na mão, clamou, dizendo: Levanta-te, menina.
Pu umwene, u Yeisu akhamwibata ikhivokho u ngh'eincha ula, pu akheilanga neilimenyu eilivaha akhata, “Vei mwana, uve sisimukha”
55 E o seu espírito voltou, e ela logo se levantou; e Jesus mandou que lhe dessem de comer.
pu u mwuyu nghwa mwene nghukhakilivukha, pu akhasisimukha useikhei nghulanghula, pu akhalangheila akhata vampe kheininie alye.
56 E seus pais ficaram maravilhados; e ele lhes mandou que a ninguém dissessem o que havia sucedido.
Avahonchi vamwene vakhaswingha, pu leino akhavavula ululangeilo ukhuta valambu langha munu inongwa inchi.

< Lucas 8 >