< Lucas 15 >
1 E chegavam-se a ele todos os publicanos e pecadores para o ouvir.
Pu avasonga songo voni na vange avatula nogwa valutile khwa Yisu nu khupulihincha.
2 E os fariseus e os escribas murmuravam, dizendo: Este recebe pecadores, e come com eles.
Pu Avikhwandikha vavipile nukhunchova, “Umunu uyu ikhuvahegelencha avanyasambi nu khulya paniniye na vene.”
3 E ele lhes propôs esta parábola, dizendo:
Puu uYisu akhanchova ikhihwani khuvene akhanchova akhata
4 Que homem dentre vós, tendo cem ovelhas, e perdendo uma delas, não deixa no deserto as noventa e nove, e não vai após a perdida até que venha a acha-la?
“Veni khulyumwe uvi alining'osi “100” nchingayage yimo, pu sakhahege khulonda yila yimo iyiyagile sikhunchilekha “99” iluta khulonda yila yimo, iluta khulonda iyi yagile nu khuyivona?
5 E, achando-a, a põe sobre seus ombros, gostoso;
Nu mwene wayiwene pu ikhumibikha palivega nu khuhovokha.
6 E, chegando a casa, convoca os amigos e vizinhos, dizendo-lhes: alegrai-vos comigo, porque já achei a minha ovelha perdida.
Nifikha khunjengo, ikhuvilanga avanine na avabadihine akhavavula akhata muhovokhage paniniye nune, ukhuva niyiwene ing'osi yango iyi khayagile.
7 Digo-vos que assim haverá mais alegria no céu sobre um pecador que se arrependa do que sobre noventa e nove justos que não necessitam de arrependimento.
nikhuvavula vulevule ukhuta khulava nu khuhovokha umo unyasambi vuipela nu khukhuta, ukhulutilila avanyavulwel vala “99” avu vene vanchila khusita khupela
8 Ou qual a mulher que, tendo dez dracmas, se perder uma dracma, não acende a candeia, e não varre a casa, e não busca com diligência até a achar?
Khwale veni udala uvi iyancha ihela “10” nu khuyancha ihela yimo sa khatole ikhisikhi nukhumwemwesya nukhuhuma ukhulonda na makha goni nukhupata ihela yimo?
9 E, achando-a, convoca as amigas e vizinhas, dizendo: alegrai-vos comigo, porque já achei a dracma perdida.
Vu awene iyiwene ihela ya mwene ikhuvilonga avanine nu khuvilanga avanine nukhuvilanga avabadihine nukhuta muhovokhage panine nune ukhuva niyiwene ihela iyikhayagile.
10 Assim vos digo que há alegria diante dos anjos de Deus sobre um pecador que se arrepende.
Pu nikhuvavula nita khukhule ukhuhovokha khuvulongolo khunsuhwa nu Nguluve ulwakhuva unyasambi yumo apelile.”
11 E disse: Um certo homem tinha dois filhos;
Nu Yisu akhanchova, “Umunu umo ale na vana vavili
12 E o mais moço deles disse ao pai: pai, dá-me a parte da fazenda que me pertence. E ele lhes repartiu a fazenda.
umwana udebe akhambula udadaye, Dada ume iligavo ilya vuhele uwa kyuma iyinogilwe khulyione nu vuhale. Pu akhagava ikyuma mugati imbene.
13 E, poucos dias depois, o filho mais novo, ajuntando tudo, partiu para uma terra mui longe, e ali desperdiçou a sua fazenda, vivendo dissolutamente.
Pu isikhu nchi nyingi umwana udebe akhalundamana fyoni ifyalinafyo akhaluta khukhilunga ikya khuvutali nukhu, akha khinila ihela nchoni, nu khugula ifinu ifipelwapelwa, ifi vivi nu khutaganiya ikyuma nu khuhovokha ne khilunga.
14 E, havendo ele já gastado tudo, houve naquela terra uma grande fome, e começou a padecer necessidade.
Umwene vualile ikyuma kyooni, inchala imbaha yikhingila ikhilunga khila pu akhava ne njela imbaha.
15 E foi, e chegou-se a um dos cidadãos daquela terra, o qual o mandou para os seus campos a apascentar os porcos.
Akhaluta khulonda imbombo khu munu uva khilunga khila, nu mwene akhang'ilikha khukyalo khya mwene ukhudima ingube.
16 E desejava saciar o seu estômago com as bolotas que os porcos comiam, e ninguém lhe dava nada.
Pu alikhunogwa ukhulya nu khwiguta na makhandi aganchisinche ingube, ulwakhuva, asikhuli umunu uvi apile ikyakhulya.
17 E, tornando em si, disse: Quantos jornaleiros de meu pai tem abundância de pão, e eu pereço de fome!
Pu umwana udebe akhasaga munumbula ya mwene, akhanchova va vombi, akhanchova vavombi valingi khwa dada vilya nu khunywa ifingi nune nifwa ne nchala!
18 Levantar-me-ei, e irei ter com meu pai, e dir-lhe-ei: pai, pequei contra o céu e perante ti;
Nune nihega nilutakhwa dada vango, nukhumbula, “Dada usyikhile khukyanya na pa khilunga na khumiho gakho.
19 Já não sou digno de ser chamado teu filho; faze-me como um dos teus jornaleiros.
Sanenogile ukhuta neve mwana vakho; umbikhe ndumbomba mbombo vakho.”
20 E, levantando-se, foi para seu pai; e, quando ainda estava longe, viu-o seu pai, e se moveu de intima compaixão, e, correndo, lançou-se-lhe ao pescoço e o beijou.
Pu akhahega akhaluta khwa dada va mwene. Vu anchige khuvutali udada va mwene akhambona nu khuvona ikhisa akhaluta na mbivoi nu khunyila nu khukhumbata nu khubusu.
21 E o filho lhe disse: pai, pequei contra o céu e perante ti, e já não sou digno de ser chamado teu filho.
Pu umwana ula akhambula akhata, 'dada nelimalunde gakho, usikhile khukyanya na pasi apa na khuvulongolo khumiho gakho savinogile ukhwilangiwa ukhuta neli mwana wako.'
22 Mas o pai disse aos seus servos: Trazei depressa o vestido melhor, e vesti-lho, e ponde-lhe um anel na mão, e alparcas nos pés;
Pu udada akhavavula avavombi va mwene, mulote umwenda unonu mufwali nche, pete nu khufwa lincha ifilato mumalende.
23 E trazei o bezerro cevado, e matai-o; e comamos, e alegremo-nos;
Pu mukhatole isenga iyi dutwive mubude tulye nu khuhekhela.
24 Porque este meu filho era morto, e reviveu, tinha-se perdido, e é achado. E começaram a alegrar-se.
Ulwakhuva umwana vango afyulelino mwuoni. Ayagile lino avonikhe pu vakhatengula ukhuhekhela.
25 E o seu filho mais velho estava no campo; e quando veio, e chegou perto de casa, ouviu a música e as danças.
Pu lino umwanaumbaha ale khukyalo, vu ikhwincha nu khuhegelela khukyaya akhapulikha inyimbo nu khwovela nu khukhina.
26 E, chamando um dos servos, perguntou-lhe que era aquilo.
Akhilanga uveimbombo yumo akhambuncha, khulikhikhi khukhuta khikhi?
27 E ele lhe disse: veio teu irmão; e teu pai matou o bezerro cevado, porquanto o recuperou são e salvo.
Umbomba mbombo akhata uvuvavo iuchile nu dada vakho abudile isenga iyidutwive ulwakhuva avuyile vunonu.'
28 Indignou-se, porém, ele, e não queria entrar. E, saindo o pai, o rogava.
Umwana umbaha avipile ukhulutilila, akhabela nu khwingila mnyumba gati nu dada akhabembelesya ingile.
29 Mas, respondendo ele, disse ao pai: Eis que te sirvo há tantos anos, e nunca transgredi o teu mandamento, e nunca me deste um cabrito para alegrar-me com os meus amigos;
Pu akhambula udadaye, 'Lola une, nekhuvombili imiakha gimingi, nu khwibata indagilo nchoni sugele ukhuma mwenamene, ukhuta ne hekhele na vayango.
30 Vindo, porém, este teu filho, que desperdiçou a tua fazenda com as meretrizes, mataste-lhe o bezerro cevado.
Ulwakhuva, vuinchile umwana vakho uve avangile ikhyama kyakho kyoni nu khulya ne valiguubudile igwada iyedutwive.
31 E ele lhe disse: Filho, tu sempre estás comigo, e todas as minhas coisas são tuas;
Udada akhambula akhata, 'Mwana vango, uve ukhale nune isikhu nchoni, nune vyoni ifi nelinafyo vyakho.
32 Portanto era justo alegrarmo-nos e folgarmos, porque este teu irmão era morto, e reviveu; e tinha-se perdido, e achou-se.
Pu yikhale lunonu khulyufwe ukhuhekhela nu khuhovokha, vu ulukhololwu avonikhe vu akhayagile, akhafyule lino alikhuwumi; na avonikhe.”