< Jó 38 >
1 Depois disto o Senhor respondeu a Job dum redemoinho, e disse:
Nato Jahve odgovori Jobu iz oluje i reče:
2 Quem é este que escurece o conselho com palavras sem conhecimento?
“Tko je taj koji riječima bezumnim zamračuje božanski promisao?
3 Agora cinge os teus lombos, como homem; e perguntar-te-ei, e tu me ensina.
Bokove svoje opaši k'o junak: ja ću te pitat', a ti me pouči.
4 Onde estavas tu, quando eu fundava a terra? faze-mo saber, se tens inteligência.
Gdje si bio kad zemlju utemeljih? Kazuj, ako ti je znanje sigurno.
5 Quem lhe pôs as medidas? se tu o sabes; ou quem estendeu sobre ela o cordel?
Znaš li tko joj je mjere odredio i nad njom uže mjerničko napeo?
6 Sobre que estão fundadas as suas bases? ou quem assentou a sua pedra da esquina,
Na čemu joj počivaju temelji? Tko joj postavi kamen ugaoni
7 Quando as estrelas da alva juntas alegremente cantavam, e todos os filhos de Deus jubilavam?
dok su klicale zvijezde jutarnje i Božji uzvikivali dvorjani?
8 Ou quem encerrou o mar com portas, quando trasbordou e saiu da madre;
Tko li zatvori more vratnicama kad je navrlo iz krila majčina;
9 Quando eu pus as nuvens por sua vestidura, e a escuridão por envolvedouro?
kad ga oblakom k'o haljom odjenuh i k'o pelenam' ovih maglom gustom;
10 Quando passei sobre ele o meu decreto, e lhe pus portas e ferrolhos;
kad sam njegovu odredio među, vrata stavio sa prijevornicama?
11 E disse: Até aqui virás, e não mais adiante, e aqui se quebrarão as tuas ondas empoladas?
Dotle, ne dalje, rekao sam njemu, tu nek' se lomi ponos tvog valovlja!
12 Ou desde os teus dias deste ordem à madrugada? ou mostraste à alva o seu lugar;
Zar si ikad zapovjedio jutru, zar si kazao zori mjesto njeno,
13 Para que pegasse dos fins da terra, e os ímpios fossem sacudidos dela;
da poduhvati zemlju za rubove i da iz nje sve bezbožnike strese;
14 E se transformasse como o barro, sob o selo, e se pusessem como vestidos;
da je pretvori u glinu pečatnu i oboji je k'o kakvu haljinu.
15 E dos ímpios se desvie a sua luz, e o braço altivo se quebrante;
Ona uzima svjetlost zlikovcima i pesnicu im lomi uzdignutu.
16 Ou entraste tu até às origens do mar? ou passeaste no mais profundo do abismo?
Zar si ti prodro do izvora morskih, po dnu bezdana zar si kad hodio?
17 Ou descobriram-se-te as portas da morte? ou viste as portas da sombra da morte?
Zar su ti vrata smrti pokazali; vidje li dveri kraja mrtvih sjena?
18 Ou com o teu entendimento chegaste às larguras da terra? faze-mo saber, se sabes tudo isto.
Zar si prostranstvo zemlje uočio? Govori, ako ti je znano sve to.
19 Onde está o caminho para onde mora a luz? e, quanto às trevas, onde está o seu lugar;
Koji putovi u dom svjetla vode, na kojem mjestu prebivaju tmine,
20 Para que as tragas aos seus limites, e para que saibas as veredas da sua casa?
da ih odvedeš u njine krajeve, da im put k stanu njihovu pokažeš?
21 Acaso tu o sabes, porque já então eras nascido, e por ser grande o número dos teus dias?
Ti znadeš to, tÓa davno ti se rodi, tvojih dana broj veoma je velik!
22 Ou entraste tu até aos tesouros da neve? e viste os tesouros da saraiva,
Zar si stigao do riznica snijega i zar si tuče spremišta vidio
23 Que eu retenho até do tempo da angústia, até ao dia da peleja e da guerra?
što ih pričuvah za dane nevolje, za vrijeme boja krvava i rata?
24 Onde está o caminho em que se reparte a luz, e se espalha o vento oriental sobre a terra?
Kojim li se putem dijeli munja kada iskre po svoj zemlji prosipa?
25 Quem abriu para a inundação um leito, e um caminho para os relâmpagos dos trovões;
Tko li je jaz iskopao povodnju, tko prokrčio pute grmljavini
26 Para chover sobre a terra, onde não há ninguém, e no deserto, em que não há gente;
da bi daždjelo na kraj nenastanjen, na pustinju gdje žive duše nema,
27 Para fartar a terra deserta e assolada, e para fazer crescer os renovos da erva?
da bi neplodnu napojio pustoš, da bi u stepi trava izniknula?
28 A chuva porventura tem pai? ou quem gera as gotas do orvalho,
Ima li kiša svoga roditelja? Tko je taj koji kapi rose rađa?
29 De cujo ventre procede o gelo? e quem gera a geada do céu?
Iz čijeg li mraz izlazi krila, tko slanu stvara što s nebesa pada?
30 Como debaixo de pedra as águas se escondem: e a superfície do abismo se coalha.
Kako čvrsnu vode poput kamena i led se hvata površja bezdana?
31 Ou poderás tu ajuntar as delícias das sete estrelas, ou soltar os atilhos do Orion?
Možeš li lancem vezati Vlašiće i razdriješiti spone Orionu,
32 Ou produzir as constelações a seu tempo? e guiar a Ursa com seus filhos?
u pravo vrijeme izvesti Danicu, vodit' Medvjeda s njegovim mladima?
33 Sabes tu as ordenanças dos céus? ou podes dispor do domínio deles sobre a terra?
Zar poznaješ ti zakone nebeske pa da njima moć na zemlji dodijeliš?
34 Ou podes levantar a tua voz até às nuvens, para que a abundância das águas te cubra?
Zar doviknuti možeš oblacima pa da pljuskovi tebe poslušaju?
35 Ou enviarás aos raios para que saiam, e te digam: Eis-nos aqui?
Zar na zapovijed tvoju munje lijeću i tebi zar se odazivlju: 'Evo nas'?
36 Quem pôs a sabedoria nas entranhas? ou quem deu ao sentido o entendimento?
Tko je mudrost darovao ibisu, tko li je pamet ulio u pijetla?
37 Quem numerará as nuvens pela sabedoria? ou os odres dos céus, quem os abaixará,
Tko to mudro prebrojava oblake i tko nebeske izlijeva mjehove
38 Quando se funde o pó numa massa, e se apegam os torrões uns aos outros?
dok se zemlja u tijesto ne zgusne i dok se grude njezine ne slijepe?
39 Porventura caçarás tu preza para a leoa? ou fartarás a fome dos filhos dos leões,
Zar ćeš ti plijen uloviti lavici ili ćeš glad utažit' lavićima
40 Quando se agacham nos covis, e estão à espreita nas covas?
na leglu svojem dok gladni čekaju i vrebaju na žrtvu iz zaklona?
41 Quem prepara aos corvos o seu alimento, quando os seus pintainhos gritam a Deus e andam vagueando, por não terem de comer?
Tko hranu gavranovima pribavlja kad Bogu ptići njegovi cijuču i naokolo oblijeću bez hrane?