< Gênesis 24 >

1 E era Abraão já velho e adiantado em idade, e o Senhor havia abençoado a Abraão em tudo.
Abraham loe mitong boeh moe, saning doeh coeh boeh; Angraeng mah Abraham to hmuen boih ah tahamhoihaih paek.
2 E disse Abraão ao seu servo, o mais velho da casa, que tinha o governo sobre tudo o que possuia: Põe agora a tua mão debaixo da minha coxa,
Abraham loe a imthung ih tamna kacoeh koek hoi a tawnh ih hmuennawk boih khenzawnkung khaeah, Na ban to ka phaih tlim ah tapawh ah;
3 Para que eu te faça jurar pelo Senhor Deus dos céus e Deus da terra, que não tomarás para meu filho mulher das filhas dos cananeus no meio dos quais eu habito,
ka capa hanah hae Kanaan nongpata zu ah lak pae han ai ah, van hoi long Sithaw khaeah Angraeng ih ahmin hoiah lokkamhaih kang saksak han;
4 Mas que irás à minha terra e à minha parentela, e daí tomarás mulher para meu filho Isaac.
ka prae ah kaimah ih acaengnawk khaeah caeh ah loe, ka capa Issak hanah zu to la paeh, tiah a naa.
5 E disse-lhe o servo: Porventura não quererá seguir-me a mulher a esta terra. Farei pois tornar o teu filho à terra de onde saíste?
A tamna mah anih khaeah, Nongpata mah hae prae ah angzoh hanah ka hnukah bang koeh ai nahaeloe kawbang maw ka sak han loe? Nang zohhaih prae ah na capa to hoih moe, ka caeh haih let han maw? tiah a naa.
6 E Abraão lhe disse: Guarda-te, que não faças lá tornar o meu filho.
Abraham mah, To ahmuen ah ka capa caeh haih let hmah.
7 O Senhor, Deus dos céus, que me tomou da casa de meu pai e da terra da minha parentela, e que me falou, e que me jurou, dizendo: Á tua semente darei esta terra: ele enviará o seu anjo adiante da tua face, para que tomes mulher de lá para meu filho.
Kam pa imthung hoi kaimah ih acaeng kaminawk ohhaih prae thung hoiah kai zaehoikung, van Angraeng Sithaw mah, Na caanawk khaeah hae prae hae ka paek han, tiah ang thuih moe, lokmaihaih to a sak boeh; ka capa han to ahmuen ih zu to na lak pae thai hanah, na hma ah angmah ih van kami to patoeh tih hmang.
8 Se a mulher, porém, não quizer seguir-te, serás livre deste meu juramento; somente não faças lá tornar a meu filho.
Nongpata mah na hnukah bang han koeh ai nahaeloe, ka lokkamhaih thung hoiah na loih tih; toe ka capa to to ahmuen ah caeh haih let hmah, tiah a naa.
9 Então pôs o servo a sua mão debaixo da coxa de Abraão seu senhor, e jurou-lhe sobre este negócio.
To pongah a tamna mah angmah ih angraeng Abraham ih phaih tlim ah ban to tapawh moe, hae hmuen kawng pongah anih khaeah lokkamhaih to a sak.
10 E o servo tomou dez camelos, dos camelos do seu senhor, e partiu, pois que toda a fazenda de seu senhor estava em sua mão, e levantou-se e partiu para Mesopotâmia, para a cidade de Nahor,
To pacoengah a tamna loe angmah angraeng ih kaengkuu hrang hato lak, angmah angraeng ih kahoih hmuen congcanawk to a sin pacoengah, Mesopotamia prae, Nahor vangpui ah caeh hanah amsak.
11 E fez ajoelhar os camelos fora da cidade, junto a um poço d'água, pela tarde, ao tempo que as moças saiam a tirar água.
Nongpatanawk tuidok tue duembang phak naah loe, vangpui tasa bang ih tui ohhaih ahmuen ah kaengkuu hrangnawk to taboksak.
12 E disse: Ó Senhor, Deus de meu senhor Abraão! dá-me hoje bom encontro, e faze beneficência ao meu senhor Abraão!
To naah anih mah, Aw ka angraeng Abraham ih Angraeng Sithaw, vaihni ah ka thuih ih lok hae angcoengsak ah loe, ka angraeng Abraham nuiah na tahmenhaih amtuengsak ah.
13 Eis que eu estou em pé junto à fonte d'água, e as filhas dois varões desta cidade saem para tirar água;
Khenah, hae ih tui khaw taengah kang doet, vangpui thung ih nongpatanawk tuidok han angzoh o naah,
14 Seja pois que a donzela, a quem eu disser: Abaixa agora o teu cântaro para que eu beba; e ela disser: Bebe, e também darei de beber aos teus camelos; esta seja a quem designaste ao teu servo Isaac, e que eu conheça nisso que fizeste beneficência a meu senhor.
Tangla maeto khaeah, tui tabu to amtii raeh loe tui naek hanah na paek thoem ah, tiah ka naa han, to naah anih mah, Nae khae, nangmah ih kaengkuu hrangnawk hanah doeh tui kang dok paek han, tiah kathui nongpata to na tamna Issak ih zu ah om nasoe; to naah ni ka angraeng nuiah tahmenhaih nam tuengsak, tito ka panoek thai tih, tiah a naa.
15 E sucedeu que, antes que ele acabasse de falar, eis que Rebeca, que havia nascido a Bethuel, filho de Milcah, mulher de Nahor, irmão de Abraão, saía com o seu cântaro sobre o seu ombro.
To tiah lawkthuih pacoeng ai naah, khenah, Abraham ih amnawk Nahor zu Milkah capa, Bethuel ih canu, Rebekah loe tui tabu to sin moe, angzoh.
16 E a donzela era mui formosa à vista, virgem, a quem varão não havia conhecido: e desceu à fonte, e encheu o seu cântaro, e subiu.
To nongpata loe kranghoih parai moe, kacuem tangla ah oh; kawbaktih nongpa hoiah doeh iip vai ai vop; anih loe tuikhaw ah caeh tathuk moe, tui to dok pacoengah angzoh tahang let.
17 Então o servo correu-lhe ao encontro, e disse: Ora deixa-me beber uma pouca d'água do teu cântaro.
To naah tamna loe nongpata khaeah karangah caeh moe, anih khaeah, Na tui tabu pong ih tui to na naesak thoem ah, tiah a naa.
18 E ela disse: Bebe, meu senhor. E apressou-se, e abaixou o seu cântaro sobre a sua mão, e deu-lhe de beber.
Anih mah, Ka angraeng, nae khae, tiah a naa. A ban pong ih tui tabu to karangah amtik moe, naek hanah tui to a paek.
19 E, acabando ela de lhe dar de beber, disse: Tirarei também água para os teus camelos, até que acabem de beber.
Anih han naek tui paek pacoengah, nongpata mah, Nang ih kaengkuu hrangnawk hanah doeh tui kang dok pae han, tiah a naa.
20 E apressou-se, e vasou o seu cântaro na pia, e correu outra vez ao poço para tirar água, e tirou para todos os seus camelos.
Tui tabu pong ih tui to okduk pongah karangah a lawn moe, tuidok let hanah tui khaw ah a caeh let; kaengkuu hrangnawk to tui a paek boih.
21 E o varão estava admirado de vê-la, calando-se, para saber se o Senhor havia prosperado a sua jornada, ou não.
To kami mah nongpata to hnuk naah dawnrai, Angraeng mah anih kholong caehhaih to hmacawnsak maw, cawnsak ai, tito panoek hanah anghngai duem.
22 E aconteceu que, acabando os camelos de beber, tomou o varão um pendente de ouro de meio siclo de peso, e duas pulseiras para as suas mãos, do peso de dez siclos de ouro.
Kaengkuu hrangnawk tuinaeksak boih pacoengah, to kami mah shekel ahap kazit naa tangkraeng, shekel hato kazit sui hoiah sak ih banlakok to lak moe,
23 E disse: De quem és filha? faze-mo saber, peço-te; há também em casa de teu pai lugar para nós pousarmos?
nang loe mi ih canu aa? Na thui ah, kaicae toem hanah nam pa ih im to kong tih maw? tiah a naa.
24 E ela lhe disse: Eu sou a filha de Bethuel, filho de Milcah, o qual ela pariu a Nahor.
Nongpata mah anih khaeah, Kai loe Nahor ih zu Milkah capa, Bethuel ih canu ah ka oh, tiah a naa.
25 Disse-lhe mais: também temos palha e muito pasto, e lugar para passar a noite.
To nongpata mah anih khaeah, Caphaeh hoi caaknaek doeh kakhawt ah oh moe, iih haih ahmuen doeh oh bae, tiah a naa.
26 Então inclinou-se aquele varão, e adorou ao Senhor,
To naah to kami mah akuep moe, Angraeng to a bok.
27 E disse: bendito seja o Senhor Deus de meu senhor Abraão, que não retirou a sua beneficência e a sua verdade de meu senhor: quanto a mim, o Senhor me guiou no caminho à casa dos irmãos de meu senhor.
Anih mah, a tahmenhaih hoi oepthohhaih to caehtaak ai, ka angraeng Abraham ih Angraeng Sithaw loe, tahamhoihaih om nasoe; kholong ka caeh naah ka angraeng ih nawkamyanawk im ah Angraeng mah ang patoeh boeh, tiah a thuih.
28 E a donzela correu, e fez saber estas coisas na casa de sua mãe.
Nongpata loe cawnh moe, amno ih imthung takoh khaeah to ih hmuen kawng to a thuih pae.
29 E Rebeca tinha um irmão, cujo nome era Labão; e Labão correu ao encontro daquele varão à fonte.
Rebekah mah Laban, tiah ahmin kaom a thangqoi maeto tawnh; anih loe to kami ohhaih ahmuen tui khaw ah karangah cawnh.
30 E aconteceu que, quando ele viu o pendente, e as pulseiras sobre as mãos de sua irmã, e quando ouviu as palavras de sua irmã Rebeca, que dizia: Assim me falou aquele varão; veio o varão, e eis que estava em pé junto aos camelos à fonte.
Laban mah naa tangkraeng hoi a tanuh ban ih banlakok to hnuk moe, Abraham tamna mah thuih ih lok doeh Rebekah khae hoi a thaih pongah, to kami khaeah a caeh, to naah to kami loe tui khaw taengah kaom kaengkuu hrangnawk ohhaih ahmuen ah angdoet.
31 E disse: Entra, bendito do Senhor, porque estarás fora? pois eu já preparei a casa, e o lugar para os camelos.
Anih khaeah, Angraeng mah tahamhoihaih paek ih kami nang, angzo ah, tipongah tasa bangah nang doet sut loe? Nang hanah im ka pathoep moe, kaengkuu hrangnawk ohhaih ahmuen doeh ka sak boeh, tiah a naa.
32 Então veio aquele varão à casa, e desataram os camelos, e deram palha e pasto aos camelos, e água para lavar os pés dele e os pés dos varões que estavam com ele.
To kami to im ah caeh haih moe, kaengkuu hrang pong ih hmuennawk to amtiksak; kaengkuu hrangnawk hanah caphaeh hoi caak koi hmuennawk to a paek; angmah hoi angmah ih kaminawk khok amsaeh hanah tui doeh a sin pae.
33 Depois puseram de comer diante dele; ele porém disse: Não comerei, até que tenha dito as minhas palavras. E ele disse: fala.
To pacoengah anih han buh to patoem pae, toe anih mah, Ka thuih han koi lok ka thui ai karoek to buh ka caa mak ai, tiah a naa. Laban mah, To tih nahaeloe thui khae, tiah a naa.
34 Então disse: Eu sou o servo de Abraão.
To pongah to kami mah, Kai loe Abraham ih tamna ah ka oh.
35 E o Senhor abençoou muito o meu senhor, de maneira que foi engrandecido, e deu-lhe ovelhas e vacas, e prata e ouro, e servos e servas, e camelos e jumentos.
Sithaw mah ka angraeng to kating ai tahamhoihaih to paek pongah, anih loe angraeng parai; tuuunawk, maitawnawk, phoisa hoi suinawk, a tamna nongpa hoi nongpatanawk, kaengkuu hrang hoi laa hrangnawk doeh tawnh mang.
36 E Sarah, a mulher do meu senhor, pariu um filho a meu senhor depois da sua velhice, e ele deu-lhe tudo quanto tem.
Ka angraeng ih zu Sarah mah mitong pacoengah capa maeto sak pae moe, a tawnh ih hmuenmaenawk boih a capa hanah paek.
37 E meu senhor me fez jurar, dizendo: Não tomarás mulher para meu filho das filhas dos cananeus, em cuja terra habito:
Ka angraeng mah, Ka ohhaih prae thung ih, Kanaan tanuhnawk to ka capa han zu ah la pae hmah;
38 Irás porém à casa de meu pai, e à minha família, e tomarás mulher para meu filho.
toe kam pa ih imthung takohnawk hoi kaimah ih acaeng kaminawk khaeah caeh ah loe, ka capa han zu to la paeh, tiah lok ang kamsak.
39 Então disse eu ao meu senhor: Porventura não me seguirá a mulher.
To naah kai mah ka angraeng khaeah, Nongpata mah ka hnukah bang han koeh ai nahaeloe kawbang maw ka sak han loe? tiah ka naa.
40 E ele me disse: O Senhor, em cuja presença tenho andado, enviará o seu anjo contigo, e prosperará o teu caminho, para que tomes mulher para meu filho da minha família e da casa de meu pai:
To naah anih mah kai khaeah, Kai loe, Angraeng hmaa ah kacaeh, to Angraeng mah angmah ih van kami to nang hoi nawnto patoeh ueloe, kholong na caehhaih hmacawnsak tih; kaimah ih acaeng hoi kam pa imthung takoh thung ih kami to ka capa han zu ah na la pae thaih tih hmang;
41 Então serás livre do meu juramento, quando fores à minha família; e se não t'a derem, livre serás do meu juramento.
ka caengnawk khaeah na caeh pacoengah loe, kang saksak ih lokkamhaih thung hoiah na loih tih boeh; nihcae mah zu na paek o ai cadoeh, nang loe kang saksak ih lokkamhaih thung hoiah na loih tih boeh, tiah ang naa.
42 E hoje cheguei à fonte, e disse: Ó Senhor, Deus de meu senhor Abraão! se tu agora prosperas o meu caminho, no qual eu ando,
Vaihniah tui ohhaih ahmuen ah ka phak naah, Aw, ka angraeng Abraham ih Angraeng Sithaw, kholong ka caehhaih hae hma na cawnsak nahaeloe,
43 Eis que estou junto à fonte d'água: seja pois que a donzela que sair para tirar água e à qual eu disser: Ora dá-me uma pouca d'água do teu cântaro;
khenah, Kai loe tui ohhaih ahmuen taengah kang doet, tui kadoh tangla cuem angzoh naah anih khaeah, Na tui tabu pong ih tui to na naesak thoem ah, tiah ka naa han;
44 E ela me disser: Bebe tu também, e também tirarei água para os teus camelos; esta seja a mulher que o Senhor designou ao filho de meu senhor.
to naah anih mah, Nae khae, nang ih kaengkuu hrangnawk han doeh tui kang dok pae han, tiah thui kami to ka angraeng capa hanah Angraeng mah qoih ih zu ah om nasoe, tiah lawk ka thuih.
45 E antes que eu acabasse de falar no meu coração, eis que Rebeca saía com o seu cântaro sobre o seu ombro, e desceu à fonte, e tirou água; e eu lhe disse: Ora dá-me de beber.
Ka palung thung hoi lawkthuih boeng ai naah, Angmah ih palaeng ah tui tabu koeng moe, angzo Rebekah to ka hnuk; anih loe tuikung ah caeh tathuk moe, tui to a dok; to naah kai mah anih khaeah, Tui na naesak thoem ah, tiah ka naa.
46 E ela se apressou, e abaixou o seu cântaro de sobre si, e disse: Bebe, e também darei de beber aos teus camelos; e bebi, e ela deu também de beber aos camelos.
To naah anih mah angmah palaeng nui ih tuidue to karangah amtik moe, Nae khae, nang ih kaengkuu hrangnawk doeh tui ka paek han, tiah ang naa. To pongah tui to ka naek pacoengah, kaengkuu hrangnawk to tui a paek.
47 Então lhe perguntei, e disse: De quem és filha? E ela disse: Filha de Bethuel, filho de Nahor, que lhe pariu Milcah. Então eu pus o pendente no seu rosto, e as pulseiras sobre as suas mãos;
To pongah kai mah, Nang loe mi ih canu aa? tiah lok ka dueng. Anih mah, Milkah mah sak ih Nahor capa, Bethuel ih canu ni, tiah ang pathim. To naah kai mah anih hanah naa tangkraeng to ka paek moe, a ban ah banlakok to ka buensak.
48 E inclinando-me adorei ao Senhor, e bendisse ao Senhor, Deus do meu senhor Abraão, que me havia encaminhado pelo caminho da verdade, para tomar a filha do irmão de meu senhor para seu filho.
To pacoengah ka kuep moe, Angraeng to ka bok; ka angraeng Abraham amnawk ih canu patoeng to, a capa ih zu ah laksak hanah, katoeng loklam ah zaehoikung, ka angraeng Abraham ih Angraeng Sithaw to tahamhoihaih ka paek pacoengah, Angraeng to ka bok.
49 Agora pois, se vós haveis de fazer beneficência e verdade a meu senhor, fazei-mo saber; e se não também mo fazei saber, para que eu olhe à mão direita, ou à esquerda.
Vaihi ka angraeng nuiah tahmenhaih hoi oepthohhaih nam tueng o sak han maw, nam tueng o sak han ai, tito na thui oh; kai doeh bantang bangah maw, to ai boeh loe banqoi bangah maw, angqoi moe ka caeh han, tiah a thuih pae.
50 Então responderam Labão e Bethuel, e disseram: Do Senhor procedeu este negócio; não podemos falar-te mal ou bem.
Laban hoi Bethuel mah, Hae hmuen loe Angraeng mah khokhan ih boeh ni; nang khaeah kasae kahoih kang thui hoi thai mak ai.
51 Eis que, Rebeca está diante da tua face; toma-a, e vai-te; seja a mulher do filho de teu senhor, como tem dito o Senhor.
Khenah, Rebakah loe na hma ah oh; anih to la ah loe, caeh haih ah; Angraeng mah thuih ih lok baktih toengah, anih loe na angraeng capa ih zu ah om nasoe, tiah a thuih pae hoi.
52 E aconteceu que, o servo de Abraão, ouvindo as suas palavras, inclinou-se à terra diante do Senhor,
Nihnik mah thuih ih lok to Abraham ih tamna mah thaih naah, Long ah akuep moe, Angraeng to a bok.
53 E tirou o servo vasos de prata e vasos de ouro, e vestidos, e deu-os a Rebeca; também deu coisas preciosas a seu irmão e a sua mãe.
To pacoengah sui hoi phoisa, amthoephaih khukbuennawk to a lak moe, Rebekah hanah a paek pacoengah, atho kana hmuennawk to a thangqoi hoi amno hanah doeh a paek.
54 Então comeram e beberam, ele e os varões que com ele estavam, e passaram a noite. E levantaram-se pela manhã, e disse: deixai-me ir a meu senhor.
To pacoengah angmah hoi nawnto angzo kaminawk hoi nawnto buhcaak o moe, qum to a iih o; khawnbang khawnthaw ah angthawk o pacoengah, anih mah, Ka angraeng khaeah na caehsak lai ah, tiah a naa.
55 Então disseram seu irmão e sua mãe: Fique a donzela conosco alguns dias, ou pelo menos dez dias, depois irá.
Toe a thangqoi hoi amno mah, Tangla loe kaicae khaeah ni hato om rae nasoe, to pacoengah na caeh haih tih hmang, tiah a naa.
56 Ele porém lhes disse: Não me detenhais, pois o Senhor tem prosperado o meu caminho; deixai-me partir, que eu volte a meu senhor.
Anih mah nihnik khaeah, Na kang hoi hmah; Angraeng mah kholong ka caehhaih hmacawnsak boeh pongah, ka angraeng khaeah na caehsak raeh, tiah a naa.
57 E disseram: Chamemos a donzela, e perguntemos-lho.
To pacoengah nihnik mah, Tangla to kawk si loe, lokdueng rae si, tiah a naa hoi.
58 E chamaram a Rebeca, e disseram-lhe: Irás tu com este varão? ela respondeu: Irei.
To pongah Rebekah to kawk hoi moe, anih khaeah, Hae kami hoi nawnto na caeh han maw? tiah lok a dueng hoi naah, anih mah, Ka caeh han, tiah a naa.
59 Então despediram a Rebeca sua irmã, e sua ama, e o servo de Abraão, e seus varões
To pongah angmah ih tanuh Rebekah hoi anih khenzawnkung loe, Abraham ih tamna, anih hoi nawnto angzo kaminawk hoi nawnto a caehsak.
60 E abençoaram a Rebeca, e disseram-lhe: O nossa irmã, sejas tu em milhares de milhares, e que a tua semente possua a porta de seus aborrecedores!
Rebekah to tahamhoihaih paek hoi moe, anih khaeah, Ka tanuh, sing sangto kaminawk ih amno ah om nasoe loe, na caanawk mah misanawk ih khongkha to toep o nasoe, tiah a naa hoi.
61 E Rebeca se levantou com as suas moças, e subiram sobre os camelos, e seguiram o varão: e tomou aquele servo a Rebeca, e partiu.
To pacoengah Rebekah hoi anih ih nongpatanawk angthawk o moe, kaengkuu hrang nuiah angthueng o pacoengah, to kami hnuk ah bang o; Abraham ih tamna mah Rebakah to lak moe, a caeh haih.
62 Ora Isaac vinha de onde se vem do poço de Lahai-roi; porque habitava na terra do sul.
To naah Issak loe aloih bang prae ah oh pongah, Beer Lahai Roi hoiah angzoh toeng.
63 E Isaac saira a orar no campo, sobre a tarde: e levantou os seus olhos, e olhou, e eis que os camelos vinham.
Niduem naah loe khopoek hanah lawk ah caeh, a danh naah kangzo kaengkuu hrangnawk to a hnuk.
64 Rebeca também levantou seus olhos, e viu a Isaac, e lançou-se do camelo.
Rebekah mah doeh danh tahang naah, Issak to a hnuk; to naah kaengkuu hrang nui hoi anghum tathuk moe,
65 E disse ao servo: Quem é aquele varão que vem pelo campo ao nosso encontro? E o servo disse: Este é meu senhor. Então tomou ela o véu, e cobriu-se.
aicae dawt hanah taw ah angzo kami loe mi aa? tiah tamna to lok a dueng naah, tamna mah anih loe ka angraeng ni, tiah a naa. To pongah mikhmai khukhaih to a lak moe, a mikhmai to khuk.
66 E o servo contou a Isaac todas as coisas que fizera.
To pacoengah tamna mah kangcoeng hmuennawk to Issak khaeah a thuih pae boih.
67 E Isaac trouxe-a para a tenda de sua mãe Sarah, e tomou a Rebeca, e foi-lhe por mulher, e amou-a. Assim Isaac foi consolado depois da morte de sua mãe.
Issak mah anih to amno Sarah ohhaih imthung ah caeh haih moe, Rebekah to a zu haih; anih loe Issak ih zu ah angcoeng, Issak mah anih to palung pongah, amno duek pacoengah doeh poek monghaih to tawnh.

< Gênesis 24 >