< Atos 27 >
1 E, como se determinou que havíamos de navegar para a Itália, entregaram Paulo, e alguns outros presos, a um centurião por nome Júlio, da coorte Augusta.
Aru jitia amikhan Italy te jabole faisla kori loise, taikhan Paul aru dusra bondh kora manu khan ke Julius koi kene Augustus Regiment laga henapoti ekjon laga hathte di dise.
2 E, embarcando nós em um navio Adramytino, partimos navegando pelos lugares da Asia, estando conosco Aristarco, macedônio, de Tessalônica.
Titia amikhan Adramyttium pora ekta jahaaj Asia samundar phale jabole thaka te uthijaise. Aru amikhan safar korise. Thessalonica pora Macedonia laga ekjon Aristarchus koi kene bhi amikhan logote asele.
3 E chegamos no dia seguinte a Sidon, e Júlio, tratando Paulo humanamente, lhe permitiu ir ver os amigos, para que cuidassem dele.
Aru dusra dinte amikhan Sidon sheher te ahise, aru Julius pora Paul ke bisi morom korise aru tai sathi logote berabo dise, aru tai ki lage sob taike di thakise.
4 E, partindo dali, fomos navegando abaixo de Chypre, porquanto os ventos eram contrários.
Aru amikhan ta te pora jabole ulaise hoilebi hawa bisi jor pora mara karone jahaaj to Cyprus phale loi kene jaise.
5 E, tendo atravessado o mar, ao longo da Cilicia e Pamphylia, chegamos a mirra, na Lycia.
Aru amikhan Cilicia aru Pamphylia samundar paar kori Lycia laga sheher Myra te ahi jaise.
6 E, achando ali o centurião um navio de Alexandria, que navegava para a Itália, nos fez embarcar nele.
Ta te henapoti he Alexandria laga ekta jahaaj Italy te jabole thaka paikene amikhan ke ta te uthai dise.
7 E, indo já por muitos dias navegando vagarosamente, e havendo chegado apenas defronte de Cnido, não nos permitindo o vento ir mais adiante, navegamos abaixo de Creta, junto de Salmone.
Amikhan bisi din aste-aste jai thakise, aru bisi digdar pora Cnidus ponchise, kintu hawa bisi mara pora amikhan age jabole para nai, etu pora jahaaj ke loi kene Crete phale loi jaise, juntu Salmone usorte ase.
8 E, costeando-a dificilmente, chegamos a um certo lugar chamado Bons Portos, perto do qual estava a cidade de Lasca.
Amikhan bisi digdar pora safar korise aru Lysea sheher usorte Bhal Jaga eneka te ponchise.
9 E, passado muito tempo, e sendo já perigosa a navegação, porquanto já também o jejum tinha passado, Paulo os admoestava,
Etiya bisi homoi jaise, panite bera bole digdar hoise, aru etiya to Yehudi khan laga upwas din bhi paar hoise, karone Paul taikhan ke hoshiar kori bole,
10 Dizendo-lhes: Varões, vejo que a navegação há de ser incomoda, e com muito dano, não só para o navio e carga, mas também para as nossas vidas.
koise, “Hey manu khan, amikhan etiya yate pora jaise koile digdar aru bisi nuksan bhi hobo pare, khali saman aru jahaaj he nohoi, kintu manu jibon bhi jabo pare.”
11 Porém o centurião cria mais no piloto e no mestre, do que no que dizia Paulo.
Hoilebi henapoti pora Paul laga kotha namani kene jahaaj laga malik khan laga kotha he manise.
12 E, não sendo aquele porto cômodo para invernar, os mais deles foram de parecer que se partisse dali para ver se podiam chegar a Fênix, que é um ponto de Creta que olha para a banda do vento da África e do Coro, e invernar ali.
Aru utu jaga to thanda dinte ta te thaki bole thik nohua karone bisi manu parile Phoenix te he thakile bhal hobo bhabise. Phoenix to Crete usorte ekta jaga ase, dakshin-paschim aru uttor-paschim phale bhi jabo para jagah ase.
13 E, soprando o sul brandamente, lhes pareceu terem já o que desejavam, e, fazendo-se de vela, foram de muito perto costeando Creta.
Titia dakshin pora halka-halka hawa ahise, jahaaj chola khan bhabise taikhan ki lage etu sob taikhan logot ase. Etu pora taikhan Crete phale jabole jahaaj khuli dise.
14 Porém não muito depois deu nela um pé de vento, chamado euro-aquilão.
Kintu bisi deri nohoi kene dangor hawa pani laga tufan ta te pora ahi taikhan ke lagise.
15 E, sendo o navio arrebatado por ele, e não podendo navegar contra o vento, dando de mão a tudo, nos deixamos ir à tôa
Jitia tufan pora jahaaj ke dhorise, taikhan aru age jabo napari kene hawa pora jahaaj ke kote loi jabole ase, loijabo dise.
16 E, correndo abaixo de uma pequena ilha chamada Clauda, apenas pudemos ganhar o batel,
Titia Cauda naam laga ekta majuli te bisi digdar pora punchise aru chutu naw ke dhori rakhibo parise.
17 Levado para cima o qual, usaram de todos os remédios, cingindo o navio; e, temendo darem à costa na Syrte, amainadas as velas, assim foram à tôa.
Titia taikhan chutu naw ke uthai anise aru niche pora bandi loise. Syrtis laga balu matite lagi bole bhoi pora jahaaj kapra khan khuli dise, aru jahaaj ke hawa pora loijabo dise.
18 E, andando nós agitados por uma veemente tempestade, no dia seguinte aliviaram o navio.
Kintu dusra din tak amikhan ke tufan pora bisi digdar di thakise, etu karone taikhan jahaaj pora saman khan samundar te phelai dise.
19 E ao terceiro dia nós mesmos, com as nossas próprias mãos, lançamos ao mar a armação do navio
Aru tin din pichete amikhan nijor hath pora jahaaj laga saman uthaikene samundar te phelai dise.
20 E, não aparecendo, havia já muitos dias, nem sol nem estrelas, e oprimindo-nos uma não pequena tempestade, fugiu-nos toda a esperança de nos salvarmos.
Aru jitia bisi din tak suryo aru tara khan ula nai aru tufan bhi bisi mari thakise, titia amikhan bachibole asha sob chari dise.
21 E, havendo já muito que se não comia, então Paulo, pondo-se em pé no meio deles, disse: Fôra na verdade razoável, ó varões, ter-me ouvido a mim e não partir de Creta, e evitar assim este incômodo e esta perdição.
Titia bisi din pora kha-luwa nakora karone, Paul khara kori kene taikhan ke koise, “Sabi, apnikhan ami laga kotha mani kene Crete pora najaile bhal hobole asele, tinehoile amikhan eneka digdar aru nuksan nohobo asele.
22 Porém agora vos admoesto a que tenhais bom ânimo, porque não se perderá a vida de nenhum de vós, mas somente o navio.
Kintu etiya moi apnikhan ke mon dangor rakhibole koi ase, kelemane khali jahaaj ke he nohoile, kunke bhi digdar nohobo.
23 Porque esta mesma noite o anjo de Deus, de quem eu sou, e a quem sirvo, esteve comigo,
Kelemane moi jun laga ase, aru junke sewa kore, tai sorgodoth aji rati moi logote ahise.
24 Dizendo: Paulo, não temas: importa que sejas apresentado a Cesar, e eis que Deus te deu todos quantos navegam contigo.
Aru koise, ‘Paul, tumi bhoi na koribi. Tumi Caesar age te khara hobo lagibo, aru sabi Isor tumike morom kori kene tumi logote juwa manu khan sob etiya bhi tumi logote he ase.’
25 Portanto, ó varões, tende bom ânimo; porque creio em Deus, que há de acontecer assim como a mim me foi dito.
Karone manu khan mon dangor hobi! Kelemane moi Isor ke biswas kore, jineka Tai koise tineka hobo.
26 Porém é necessário irmos dar numa ilha.
Hoilebi amikhan ekta majuli te loijai kene rakhibo pare.”
27 E, quando chegou a décima quarta noite, sendo impelidos de uma e outra banda no mar Adriático, lá pela meia noite suspeitaram os marinheiros de que estavam próximos de alguma terra.
Titia choudah rati hoise, aru amikhan Adriatic Samundar majote loijai kene thaki jaise, aru adha rati te jahaaj chola khan bhabise taikhan to kunba mati usorte ahi punchise.
28 E, lançando o prumo, acharam vinte braças; e, passando um pouco mais adiante, tornando a lançar o prumo, acharam quinze braças.
Aru taikhan pani laga galta ke naapi sai sele bisi lamba galta thakise, ekta hath to choi feet ase, aru olop jai kene aru sai sele, pondro hath paise.
29 E, temendo ir dar em alguns rochedos, lançaram da popa quatro âncoras, desejando que viesse o dia.
Titia pathor te lagibo bhoi pora taikhan piche phale pora loha longor charta phelai dise, aru phojur hobole prathana kori thakise.
30 Procurando, porém, os marinheiros fugir do navio, e deitando o batel ao mar, como que querendo lançar as âncoras pela proa,
Aru jahaaj chola manu khan jahaaj charikena polabole bhabise, taikhan jahaaj pora longor phelai diya nisena bahana pora chutu naw ke niche samundar te girai dise.
31 Disse Paulo ao centurião e aos soldados: Se estes não ficarem no navio, não podereis salvar-vos.
Titia Paul pora henapoti aru sipahi khan ke koise, “Jodi eitu khan jahaaj te nathakile apnikhan kitia bhi bachibole na paribo.”
32 Então os soldados cortaram os cabos do batel, e o deixaram cair.
Titia sipahi khan jai kene chutu naw laga rusi khan kati girai dise.
33 E entretanto que o dia vinha, Paulo exortava a todos a que comessem alguma coisa, dizendo: É já hoje o décimo quarto dia que esperais, e permaneceis sem comer, não havendo provado nada.
Aru jitia phojur hobole hoise, Paul sob manu ke kiba khabole koise. Tai koise, “Aji choudah din hoise apnikhan eku nakhai kene bhukha thaki ase.
34 Portanto, exorto-vos a que comais alguma coisa, pois importa para a vossa saúde; porque nem um cabelo da cabeça de qualquer de vós cairá.
Karone moi apnikhan ke koi ase, kiba khai lobi, kelemane eneka korile bachibo paribo, tumi laga matha pora ekta chuli bhi na giribo.”
35 E, havendo dito isto, tomando o pão, deu graças a Deus na presença de todos; e, partindo-o, começou a comer.
Aru jitia tai utu koi dise, tai roti loi kene Isor ke dhanyavad dise, aru taikhan khai loise.
36 E, tendo já todos bom ânimo, puseram-se também a comer.
Titia taikhan bhi sob mon dangor hoi kene kha luwa kori loise.
37 E éramos por todos no navio duzentas e setenta e seis almas.
Aru amikhan jahaaj te thaka khan sob 276 jon asele.
38 E, refeitos já da comida, aliviaram o navio, lançando o trigo ao mar.
Karone jitia taikhan kha luwa kora hoise, taikhan jahaaj ke halka kori bole gehu uthaikene samundar te phelai dise.
39 E, sendo já dia, não conheceram a terra; porém enxergaram uma enseada que tinha praia, e consultaram-se sobre se deveriam encalhar nela o navio.
Jitia din hoise, taikhan kuntu jagate ase janibole para nai, kintu ekta mati jagah dikhise, aru jahaaj ke ta te loijai kene rakhibole bhabise.
40 E, levantando as âncoras, deixaram-no ir ao mar, largando também as amarras do leme; e, alçando a vela maior ao vento, dirigiram-se para a praia.
Titia taikhan longor khan ke samundar te chari dise, aru jahaaj cholai thaka khuri bandi thaka ke khuli dise, aru jahaaj laga kapra khan age phale thaka ke uthaikene hawa pora kinar te loija bole dise,
41 Dando, porém, em lugar de dois mares, encalharam ali o navio; e, fixa a proa, ficou imóvel, porém a popa abria-se com a força das ondas.
Kintu jahaaj to jai kene samundar laga duita pani laga takot pora dhuri loise, aru jahaaj matite lagi kene thaki jaise, aru piche phale pani pora mari kene bhangai dise.
42 Então o conselho dos soldados foi que matassem os presos para que nenhum fugisse, escapando a nado.
Aru koidi manu khan pani khilikena polai jabo bhoi pora sipahi khan taikhan ke morai dibole bhabise.
43 Porém o centurião, querendo salvar a Paulo, lhes estorvou este intento; e mandou que os que pudessem nadar se lançassem primeiro ao mar, e se salvassem em terra;
Kintu henapoti pora Paul ke bachai dibo mon asele, etu karone taikhan ke rukhai dise, aru jun pani khilibo jane, jap mari kene poila sukha matite jai jabole hukum dise.
44 E os demais, uns em tábuas e outros em coisas do navio. E assim aconteceu que todos se salvaram em terra.
Aru baki khan takhta pora aru kunba jahaaj bhanga tukra pora jabole hukum dise, aru sob bachi kene sukha matite punchise.