< Atos 27 >

1 E, como se determinou que havíamos de navegar para a Itália, entregaram Paulo, e alguns outros presos, a um centurião por nome Júlio, da coorte Augusta.
Are xopan ri qꞌotaj, xujeꞌ pa ri tinimit Italia. Ri Pablo xuqujeꞌ e nikꞌaj winaq chik ri e kꞌo pa cheꞌ xechajix bꞌik rumal jun chike ri kinimaꞌqil ri ajchꞌoꞌjabꞌ chajil tinimit ubꞌiꞌ Julio jun kinimaꞌqil ri ajchꞌoꞌjabꞌ rech ri nim Tinimit.
2 E, embarcando nós em um navio Adramytino, partimos navegando pelos lugares da Asia, estando conosco Aristarco, macedônio, de Tessalônica.
Xeꞌ xuqujeꞌ ri Aristarco qukꞌ, jun achi aj Macedonia ri kꞌo pa ri tinimit Tesalónica. Xujeꞌ kꞌu pa ri jukubꞌ ri yaꞌtal bꞌe che pa ri tinimit Adramitio ri kꞌo pa Asia. Ri jukubꞌ kikꞌow bꞌik pa jaljoj taq kꞌolibꞌal chuchiꞌ ulew rech Asia.
3 E chegamos no dia seguinte a Sidon, e Júlio, tratando Paulo humanamente, lhe permitiu ir ver os amigos, para que cuidassem dele.
Are xujopan pa ri tinimit Sidón, ri Julio sibꞌalaj utz xnoꞌjin rukꞌ ri Pablo, xuya bꞌe che xqaj pa ri jukubꞌ xuꞌsolij kan ri e rech taq chꞌabꞌeꞌn rech chilaꞌ, rech kaya bꞌik ujastaq ri kajawataj che.
4 E, partindo dali, fomos navegando abaixo de Chypre, porquanto os ventos eram contrários.
Kꞌa te riꞌ xujeꞌ chik pa ri plo, xqarik bꞌik nimaq taq kyaqiqꞌ ri man kuya ta bꞌe che ri jukubꞌ jaꞌ kabꞌinik. Xaq jeriꞌ xujikꞌow bꞌik chuxukut Chipre, chuxoꞌl ri chꞌaqaꞌp ulew xuqujeꞌ ri nima tinimit.
5 E, tendo atravessado o mar, ao longo da Cilicia e Pamphylia, chegamos a mirra, na Lycia.
Are uj bꞌenaq pa ri cho xujikꞌow bꞌik chuchiꞌ ri jaꞌ rech ri tinimit Cilicia xuqujeꞌ ri tinimit Panfilia, kꞌa te riꞌ xujtakꞌiꞌ na pa ri tinimit Mira ri kꞌo pa ri tinimit Licia.
6 E, achando ali o centurião um navio de Alexandria, que navegava para a Itália, nos fez embarcar nele.
Chilaꞌ ri kinimaꞌqil ri ajchꞌoꞌjabꞌ chajil tinimit xuriq bꞌik jun jukubꞌ ri kape pa ri tinimit Egipto, rech ri leꞌaj Alejandría bꞌenam rij pa ri tinimit Italia, xujuya bꞌik chupam.
7 E, indo já por muitos dias navegando vagarosamente, e havendo chegado apenas defronte de Cnido, não nos permitindo o vento ir mais adiante, navegamos abaixo de Creta, junto de Salmone.
Kꞌi qꞌij noꞌjim xujeꞌek, are xikꞌow taq kan ri kꞌax xujopan chuchiꞌ ri tinimit Gnido. Ri kyaqiqꞌ man kuya ta bꞌe chaqe kujbꞌinik rumal riꞌ xujikꞌow bꞌik pa ri chꞌaqaꞌp ulew rech Creta, xaq koꞌl ri kyaqiqꞌ kubꞌan chuchiꞌ ri retal ri Salmón.
8 E, costeando-a dificilmente, chegamos a um certo lugar chamado Bons Portos, perto do qual estava a cidade de Lasca.
Rukꞌ kꞌax xaq chuchiꞌ ri jaꞌ xujeꞌ wi, kꞌisbꞌal rech xujopan chuchiꞌ ri ja ubꞌiꞌ “Utz uchiꞌ jaꞌ” jawjeꞌ utz ketakꞌiꞌ wiꞌ ri jukubꞌ bꞌinibꞌal chuxukut ri tinimit Lasea.
9 E, passado muito tempo, e sendo já perigosa a navegação, porquanto já também o jejum tinha passado, Paulo os admoestava,
Naj qꞌotaj xukꞌam bꞌik ri qabꞌinem. Xibꞌibꞌal ri bꞌinem pa ri plo rumal taq ri kyaqiqꞌ jabꞌ ri kakꞌulmatajik, ri qꞌotaj rech jabꞌ xuchapleꞌj, ri Pablo kꞌut xutzijoj rij ri tajin kakꞌulmatajik kukꞌ ri winaq ri e kꞌo pa ri jukubꞌ bꞌinibꞌal.
10 Dizendo-lhes: Varões, vejo que a navegação há de ser incomoda, e com muito dano, não só para o navio e carga, mas também para as nossas vidas.
Xubꞌij chike: Achyabꞌ, kꞌo kꞌax waꞌ kaqariqo we xaq jeꞌ kujbꞌinik, ronojel le jastaq le kꞌo pa le jukubꞌ qatzaqa kanoq, katukin waꞌ we jukubꞌ bꞌinibꞌal chi qa xeꞌ, xuqujeꞌ kaqarik waꞌ uj kꞌax.
11 Porém o centurião cria mais no piloto e no mestre, do que no que dizia Paulo.
Are kꞌu ri taqanel pa kiwiꞌ ri ajchꞌoꞌjabꞌ chajil tinimit man xuta ta ri xubꞌij ri Pablo che, are xuta ri xbꞌix che rumal ri ajchoqꞌe xuqujeꞌ ri kabꞌan rech puꞌwiꞌ ri jukubꞌ bꞌinibꞌal.
12 E, não sendo aquele porto cômodo para invernar, os mais deles foram de parecer que se partisse dali para ver se podiam chegar a Fênix, que é um ponto de Creta que olha para a banda do vento da África e do Coro, e invernar ali.
Are kꞌu ri tinimit ubꞌiꞌnam utz taq uchiꞌ jaꞌ man chajital taj, rumal riꞌ xibꞌibꞌal ikꞌowem chilaꞌ. E kꞌi chike ri kebꞌin pa ri plo are jeꞌl chike kiꞌkꞌow pa ri tinimit Fenice, ri kꞌo apanoq choch ri uchiꞌ jaꞌ pa ri tinimit Creta, ri Fenice sibꞌalaj jun utz laj uchiꞌ jaꞌ jawjeꞌ kikꞌowisax wi ri qꞌotaj rech jabꞌ.
13 E, soprando o sul brandamente, lhes pareceu terem já o que desejavam, e, fazendo-se de vela, foram de muito perto costeando Creta.
Xwaꞌjil kꞌu jun kyaqiqꞌ ri xaq kajororik pa ri uxukut ulew, pa kikꞌuꞌx ri kabꞌan ke puꞌwiꞌ ri jukubꞌ chi maj kꞌax kakiriqo, xkiwaꞌjilisaj ri chꞌichꞌ ri kꞌo che ri jukubꞌ bꞌinibꞌal ri qajinaq pa ri jaꞌ, jeriꞌ xiꞌkꞌow bꞌik chuchiꞌ ri jaꞌ rech ri tinimit Creta.
14 Porém não muito depois deu nela um pé de vento, chamado euro-aquilão.
Xaq kꞌa te xkꞌexen ri qꞌotaj, jun nimalaj kyaqiqꞌ jabꞌ ubꞌiꞌ ri kape chuxukut kaj, xpe puꞌwiꞌ ri chꞌaqaꞌp ulew, xujupaqchiꞌj bꞌik pa ri plo.
15 E, sendo o navio arrebatado por ele, e não podendo navegar contra o vento, dando de mão a tudo, nos deixamos ir à tôa
Ri kabꞌan ke puꞌwiꞌ ri jukubꞌ bꞌinibꞌal man xekwin taj xkisutij ri jukubꞌ bꞌinibꞌal xechꞌeketajik xekꞌam bꞌik rumal ri kyaqiqꞌ jabꞌ.
16 E, correndo abaixo de uma pequena ilha chamada Clauda, apenas pudemos ganhar o batel,
Xujikꞌow chrij jun laj chꞌaqaꞌp ulew ri kꞌo pa ri plo, ubꞌiꞌ Clauda, ri man kꞌo ta wi nim kyaqiqꞌ. Rukꞌ taq kꞌax xujkwin chuyakik ri alaj taq jukubꞌ bꞌinibꞌal ri chararem bꞌik che toꞌbꞌal qibꞌ.
17 Levado para cima o qual, usaram de todos os remédios, cingindo o navio; e, temendo darem à costa na Syrte, amainadas as velas, assim foram à tôa.
Are kꞌo chi ri alaj taq jukubꞌ bꞌinibꞌal chupam ri nim jukubꞌ bꞌinibꞌal, xkixim ri nim jukubꞌ bꞌinibꞌal rukꞌ kolobꞌ rech man kajaqꞌin taj. Kakixiꞌj kꞌu kibꞌ we ne kunim ribꞌ ri nim jukubꞌ pa ri sanyobꞌ ri ubꞌiꞌ Sirte, rumal riꞌ xkiqasaj ri manta ri kꞌo puꞌwiꞌ ri jukubꞌ bꞌinibꞌal.
18 E, andando nós agitados por uma veemente tempestade, no dia seguinte aliviaram o navio.
Chukabꞌ qꞌij, rumal chi sibꞌalaj nim uchuqꞌabꞌ ri kyaqiqꞌ chupam ri qꞌeqal jabꞌ, xkichap resaxik ri eqaꞌn pa ri jukubꞌ xkikꞌyaq bꞌik pa ri plo.
19 E ao terceiro dia nós mesmos, com as nossas próprias mãos, lançamos ao mar a armação do navio
Churox qꞌij chik xekꞌyaq bꞌik ri chakubꞌal taq jastaq rech ri jukubꞌ pa ri jaꞌ.
20 E, não aparecendo, havia já muitos dias, nem sol nem estrelas, e oprimindo-nos uma não pequena tempestade, fugiu-nos toda a esperança de nos salvarmos.
Kꞌi qꞌij man xqil ta uwach ri qꞌij o ri chꞌumil, xqarik kꞌax rumal ri nimalaj qꞌeqal jabꞌ. Xqachomaj kꞌut chi kujkam kanoq, man kuꞌl ta chi qa kuꞌx kujkꞌasiꞌk.
21 E, havendo já muito que se não comia, então Paulo, pondo-se em pé no meio deles, disse: Fôra na verdade razoável, ó varões, ter-me ouvido a mim e não partir de Creta, e evitar assim este incômodo e esta perdição.
Kꞌi qꞌij chik ikꞌowinaq man kꞌo ta qawa qatijom, rumal riꞌ ri Pablo xtakꞌiꞌ chiqaxoꞌl, xubꞌij: Achyabꞌ, sibꞌalaj utz we ta xita ri xinbꞌij, mat xujel loq pa Creta, rech mat xqariq waꞌ we kꞌax riꞌ xuqujeꞌ we tzaqik.
22 Porém agora vos admoesto a que tenhais bom ânimo, porque não se perderá a vida de nenhum de vós, mas somente o navio.
Kamik kꞌut chikꞌama ichuqꞌabꞌ, man kꞌo ta jun chiꞌwe kakamik, xane xwi ri jukubꞌ bꞌinibꞌal katukin na, kasach kꞌu uwach.
23 Porque esta mesma noite o anjo de Deus, de quem eu sou, e a quem sirvo, esteve comigo,
Chaqꞌabꞌ xukꞌut ribꞌ jun ángel chinuwach ri taqom loq rumal ri Dios ri kinpatanij, xuqujeꞌ kinqꞌijilaꞌj.
24 Dizendo: Paulo, não temas: importa que sejas apresentado a Cesar, e eis que Deus te deu todos quantos navegam contigo.
Xubꞌij kꞌu chwe: “Pablo, maxiꞌj awibꞌ, katopan na rukꞌ ri César ri nimalaj taqanel puꞌwiꞌ Roma. Rumal awech ri Dios kuꞌtoꞌ na konojel ri e bꞌenaq awukꞌ pa ri jukubꞌ bꞌinibꞌal puꞌwiꞌ jaꞌ, rech man kekam taj.”
25 Portanto, ó varões, tende bom ânimo; porque creio em Deus, que há de acontecer assim como a mim me foi dito.
Rumal riꞌ, achyabꞌ, chikꞌama ichuqꞌabꞌ. Kuꞌl na kꞌuꞌx in chirij ri Dios, kinkojo chi qas tzij je kabꞌantaj na jas ri xbꞌix chwe rumal ri ángel.
26 Porém é necessário irmos dar numa ilha.
Kujkanaj kꞌu na kan pa jun chꞌaqaꞌp ulew ri kꞌo pa ri plo jawjeꞌ ri kujuya wi kan ri kyaqiqꞌ.
27 E, quando chegou a décima quarta noite, sendo impelidos de uma e outra banda no mar Adriático, lá pela meia noite suspeitaram os marinheiros de que estavam próximos de alguma terra.
Pa jun aqꞌabꞌ, chukabꞌ wuqubꞌ qꞌij rech ri qabꞌinem pa ri plo Adria, kujupaqchiꞌla ri kyaqiqꞌ. Are xuriq nikꞌaj aqꞌabꞌ, ri achyabꞌ ri e kꞌamowinaq bꞌik ri jukubꞌ bꞌinibꞌal xkilo chi kujnaqajin che ri ulew.
28 E, lançando o prumo, acharam vinte braças; e, passando um pouco mais adiante, tornando a lançar o prumo, acharam quinze braças.
Xketaj ri unajal ri upam ri plo, xkilo chi juwinaq waqlajuj metros qajinaq. Xujbꞌin chi apanoq jubꞌiqꞌ, te kꞌu riꞌ xketaj chi junmul, xkil kꞌut chi xa juwinaq wuqubꞌ metros chik.
29 E, temendo ir dar em alguns rochedos, lançaram da popa quatro âncoras, desejando que viesse o dia.
Kakixiꞌj kꞌu kibꞌ we ne kajaqꞌin ri jukubꞌ bꞌinibꞌal cho taq ri abꞌaj, rumal riꞌ xkiqasaj bꞌik kajibꞌ nimaq taq chꞌichꞌ chrij ri jukubꞌ bꞌinibꞌal. Konojel xkibaꞌn chꞌawem rech kasaqir aninaq, rumal sibꞌalaj kakixiꞌj kibꞌ.
30 Procurando, porém, os marinheiros fugir do navio, e deitando o batel ao mar, como que querendo lançar as âncoras pela proa,
Ri achyabꞌ ri e kꞌamowinaq bꞌik ri jukubꞌ xkichomaj chi keꞌl bꞌik pa ri jukubꞌ bꞌinibꞌal chutoꞌik kibꞌ. Rumal riꞌ xkichapleꞌj u qasaxik ri alaj taq jukubꞌ pa ri plo, xkijaluj tajin kakiqasaj nikꞌaj chꞌichꞌ chik ri kachapow ri jukubꞌ bꞌinibꞌal.
31 Disse Paulo ao centurião e aos soldados: Se estes não ficarem no navio, não podereis salvar-vos.
Are kꞌu ri Pablo xubꞌij che ri nim taqanel pa kiwiꞌ ri ajchꞌoꞌjabꞌ chajil tinimit, xuqujeꞌ chike ri ajchꞌoꞌjabꞌ chajil tinimit: We man kekanaj kan ri achyabꞌ ri e kꞌamowinaq bꞌik ri jukubꞌ chupam ri jukubꞌ, man kixkwin taj kitoꞌ iwibꞌ.
32 Então os soldados cortaram os cabos do batel, e o deixaram cair.
Xepe kꞌu ri ajchꞌoꞌjabꞌ chajil tinimit, xkiqupij ri kolobꞌ ri ximbꞌem ri alaj jukubꞌ bꞌinibꞌal xkitzoqopij bꞌik pa ri plo.
33 E entretanto que o dia vinha, Paulo exortava a todos a que comessem alguma coisa, dizendo: É já hoje o décimo quarto dia que esperais, e permaneceis sem comer, não havendo provado nada.
Are xsaqirik ri Pablo xubꞌij chike konojel chi kuyaꞌo kewaꞌik, xubꞌij chike: Xeꞌ kajlajuj qꞌij man ixwarinaq taj, xuqujeꞌ man kꞌo ta jas itijom.
34 Portanto, exorto-vos a que comais alguma coisa, pois importa para a vossa saúde; porque nem um cabelo da cabeça de qualquer de vós cairá.
Chixwoꞌq chibꞌana toqꞌobꞌ rumal cher xa ta ne jun kutzaq jun uwiꞌ chaqe.
35 E, havendo dito isto, tomando o pão, deu graças a Deus na presença de todos; e, partindo-o, começou a comer.
Are xbꞌiꞌtaj waꞌ rumal, ri Pablo xukꞌam ri kaxlan wa, xutyoxij che ri Dios chkiwach konojel, kꞌa te riꞌ xupirij, xutijo.
36 E, tendo já todos bom ânimo, puseram-se também a comer.
Kꞌa te riꞌ konojel xkikꞌam chuqꞌabꞌ, xkichapleꞌj waꞌim.
37 E éramos por todos no navio duzentas e setenta e seis almas.
Uj kebꞌ ciento rukꞌ oxkꞌal waqibꞌ chqonojel ri uj kꞌo pa ri jukubꞌ bꞌinibꞌal.
38 E, refeitos já da comida, aliviaram o navio, lançando o trigo ao mar.
Are xqalej, xkesaj kan ri tiriko pa ri jukubꞌ, xkikꞌyaq kan pa ri plo rech man kuya ta al pa ri jukubꞌ.
39 E, sendo já dia, não conheceram a terra; porém enxergaram uma enseada que tinha praia, e consultaram-se sobre se deveriam encalhar nela o navio.
Are xsaqirik man xkichꞌobꞌ ta ubꞌiꞌ ri ulew ri xkil apanoq, xkil kꞌu apanoq jun uqꞌabꞌ plo ri okinaq bꞌik chupam ri ulew, sanyobꞌ uchiꞌ. Xkichomaj resaxik bꞌik ri jukubꞌ je laꞌ pa ri ulew we kekwinik.
40 E, levantando as âncoras, deixaram-no ir ao mar, largando também as amarras do leme; e, alçando a vela maior ao vento, dirigiram-se para a praia.
Xkiqupij ri kolobꞌ ri ximowinaq ri chꞌichꞌ ri kachapow ri jukubꞌ bꞌinibꞌal pa ri plo, xuqujeꞌ xeꞌkikir taq ri paleꞌt ri ketoꞌw chubꞌinisaxik ri jukubꞌ bꞌinibꞌal puꞌwiꞌ jaꞌ. Xkiyak ri manta ri kꞌo choch ri jukubꞌ bꞌinibꞌal rech kuriq ri kyaqiqꞌ, xkiqebꞌisaj kꞌu ri jukubꞌ chunaqaj ri sanyobꞌ chiꞌ ri plo.
41 Dando, porém, em lugar de dois mares, encalharam ali o navio; e, fixa a proa, ficou imóvel, porém a popa abria-se com a força das ondas.
Xopan ri jukubꞌ bꞌinibꞌal jawjeꞌ e kꞌo wi kebꞌ bꞌinel jaꞌ, xchꞌapiꞌ pa ri jutanaj sanyobꞌ. Ri utzaꞌm ri jukubꞌ xunim bꞌi ribꞌ pa ri sanyobꞌ, are kꞌu ri rij ri jukubꞌ xuchapleꞌj jaqꞌinik rumal ri uchuqꞌabꞌ ri jaꞌ.
42 Então o conselho dos soldados foi que matassem os presos para que nenhum fugisse, escapando a nado.
Ri ajchꞌoꞌjabꞌ chajil tinimit xkichomaj kikamisaxik ri winaq ri okisatal pa cheꞌ, rech man kꞌo ta jun kamuxanik, kanimaj bꞌik.
43 Porém o centurião, querendo salvar a Paulo, lhes estorvou este intento; e mandou que os que pudessem nadar se lançassem primeiro ao mar, e se salvassem em terra;
Are kꞌu ri achi ri kataqan pa kiwiꞌ ri ajchꞌoꞌjabꞌ chajil tinimit, karaj kutoꞌ kan ri Pablo, rumal riꞌ man xuya ta bꞌe che ri xkichomaj. Xuꞌtaq kꞌu konojel ri achyabꞌ ri kekwinik kemuxanik, kakikꞌyaq bꞌik kibꞌ pa ri plo rech koꞌpan cho ri ulew.
44 E os demais, uns em tábuas e outros em coisas do navio. E assim aconteceu que todos se salvaram em terra.
Are kꞌu ri nikꞌaj chik xebꞌe chrij taq tzꞌalam, chirij uꞌchꞌaqaꞌpil taq ri jukubꞌ bꞌinibꞌal. Xaq jeriꞌ konojel xeꞌl bꞌik chuchiꞌ ri plo.

< Atos 27 >