< Atos 12 >

1 E por aquele mesmo tempo o rei Herodes estendeu as mãos sobre alguns da igreja, para os maltratar;
Tome na gene mobhapego, a Elode gubhatandwibhe kwaabhonelanga bhandunji bhana bha a Nnungu.
2 E matou à espada Thiago, irmão de João.
A Elode gubhaabhuleje kwa upanga a Yakobho, apwabho a Yowana.
3 E, vendo que isso agradara aos judeus, continuou, mandando prender também a Pedro. E eram os dias dos asmos.
Bhakabhoneje kuti Bhayaudi ishikwanonyelanga kwa shene shitendisho, gubhaakamwile na a Petili. Genego pugatendeshe mobha ga shikukuu sha mikate jangataga ngedule.
4 E, havendo-o prendido, o encerrou na prisão, entregando-o a quatro quaternos de soldados, para que o guardassem, querendo apresenta-lo ao povo depois da pascoa.
Bhakaakamuleje a Petili, gubhaaugalile nnigelesha, gubhaabhishile muulinda gwa ikundi nsheshe ya ashimanjola nsheshensheshe. A Elode pubhatumbilile bhaakopoye pa lugwinjili lwa bhandu shipitaga shikukuu sha Bhayaudi shashemwaga Pashaka.
5 Pedro, pois, era guardado na prisão; porém a igreja fazia continua oração por ele a Deus.
Bhai, a Petili bhali nnigelesha, bhandunji bha a Nnungu gubhatumbililenje kwaajuga a Nnungu.
6 E quando Herodes o havia de tirar, naquela mesma noite, estava Pedro dormindo entre dois soldados, ligado com duas cadeias, e os guardas diante da porta guardavam a prisão.
Shene shilosho a Elode bhakanabhe kwaakopoya a Petili kulugwinjili, a Petili gubhagonile pakatipakati ja ashimanjola bhabhili, bhalibhatabhilwe mindondolo jibhili na bhalinda bhalinginji muulinda pa nnango gwa ligelesha.
7 E eis que sobreveio o anjo do Senhor, e resplandeceu uma luz na prisão; e, tocando a Pedro na ilharga, o despertou, dizendo: Levanta-te depressa. E cairam-lhe das mãos as cadeias.
Shangupe malaika jwa Bhakulungwa gwajimi tome na bhenebho, shilangaya shikulangayaga nnigelesha mula. Malaika jwa a Nnungu akwaapalamulaga a Petili mmbalati alinkuti, “Nnjabhule shangu!” Pala pepala mindondolo jibhatabhilwe mmakono jila jikukutukaga na shigwilile pai.
8 E disse-lhe o anjo: Cinge-te, e ata as tuas alparcas. E ele o fez assim. Disse-lhe mais: Lança às costas a tua capa, e segue-me.
Malaika jwa a Nnungu gwabhabhalanjile, “Mwitabhe nshipi gwenu, nng'wale ilatu yenu. Gubhatendile nnepeila. Malaika gwabhabhalanjile nng'wale likoti lyenu nngagule.”
9 E, saindo, o seguia. E não sabia que fosse verdade o que era feito pelo anjo, mas cuidava que via alguma visão.
A Petili gubhankagwile palanga, ikabheje bhakamumanyaga yatendwaga naka malaika jula kuti puyaliji ya kweli, pubhaganishiyaga bhanaagamila.
10 E, quando passaram a primeira e segunda guarda, chegaram à porta de ferro, que dá para a cidade, a qual se lhes abriu por si mesma; e, tendo saído, andaram uma rua, e logo o anjo se apartou dele.
Bhakapitanjeje shikundi sha ndandubho na sha bhili sha ulinda, gubhaikengenenje kunnango gwa itale gwa jinjilila kunnjini. Nnango gula ukwiugulaga guyene gubhakopokenje palanga. Gubhalongenenje mumpanda gumo, kashokope malaika jula akwaalekega a Petili jikape.
11 E Pedro, tornando a si, disse: Agora sei verdadeiramente que o Senhor enviou o seu anjo, e me livrou da mão de Herodes, e de tudo o que o povo dos judeus esperava.
Penepo a Petili gubhang'amwile itendeshe ila gubhashite, “Nnaino nimumanyi kweli kuti Bhakulungwa bhashikuntuma malaika jwabho kwiya njoya mmakono ga a Elode na gowe gubhalolelangaga Bhayaudi.”
12 E, considerando ele nisto, foi a casa de Maria, mãe de João, que tinha por sobrenome Marcos, onde muitos estavam juntos e orando.
Bhakagamanyeje genego gubhapite mpaka kwa a Malia anyinabhabho a Yowana bhashemwaga a Maliko. Na mwenemo bhandunji bhabhagwinji bhashinkuimananga nkujuga Nnungu.
13 E, batendo Pedro à porta do pátio, uma menina chamada Rhode saiu a escutar;
A Petili gubhaolishiye pannango, ntumishi jumo jwankongwe lina lyakwe Loda gwapite pilikanishiya.
14 E, conhecendo a voz de Pedro, de gozo não abriu a porta do pátio, mas, correndo para dentro, anunciou que Pedro estava fora à porta do pátio.
Mwali jula akamanyeje kuti lilobhe lila lya a Petili gwainonyele kwa kaje. Jwangaugula nnango gula, ikabhe gwabhutwishe kukwalugulilanga kuti a Petili pubhali pannango.
15 E disseram-lhe: Estás fora de ti. Mas ela afirmava que assim era. E diziam: É o seu anjo.
Gubhammalanjilenje mwali jula, “Ushikola shalubha!” Ikabheje jwalakwe gwapundile kukong'ondela kuti kweli. Gubhammalanjilenje bhalinkutinji, “Jwenejo malaika jwabho.”
16 Porém Pedro perseverava em bater, e, quando abriram, viram-no, e se espantaram.
A Petili gubhapundile kuolishiya. Kungai gubhaaugulilenje nnango, bhakaabhonanjeje gubhakanganigwenje.
17 E, acenando-lhes ele com a mão para que se calassem, contou-lhes como o Senhor o tirara da prisão, e disse: anunciai isto a Thiago e aos irmãos. E, saindo, partiu para outro lugar.
A Petili gubhaagolosheyenje makono nkupinga bhapumulanje, gubhatalashiye Bhakulungwa shibhashite kwashoya nnigelesha. Kungai gubhaalugulilenje bhapelekanje ntenga kwa a Yakobho na ashaapwabho bhananji, gubhajabhwile kwenda mmbali jina.
18 E, sendo já dia, houve não pouco alvoroço entre os soldados sobre o que seria feito de Pedro.
Kukasheje, ashimanjola gubhakwetenje lipamba lya kaje nndi yaapatile a Petili?
19 E, quando Herodes o buscou e o não achou, feita inquirição aos guardas, mandou-os justiçar. E, partindo da Judeia para Cesareia, ficou ali
A Elode gubhaamulishe bhaloleywe, ikabheje bhangaapatanga. Kwa nneyo gubhaamulishe ashimanjola bhala bhabhuywanje na bhabhulagwanje. Kungai a Elode gubhajabhwile ku Yudea, gubhapite tama ku Kaishalia.
20 E Herodes estava irritado com os de Tiro e de Sidon; porém eles, vindo de comum acordo ter com ele, e persuadindo Blasto, que era o camarista do rei, pediam paz: porquanto o seu país sustentava-se do país do rei.
A Elode bhashinkwatumbalilanga bhandu bha ku Tilo na ku Shidoni, ikabheje bhalabhonji gubhaatumilenje bhantenga. Gubhapanjilenje mbwiga na a Bhulashito bhaliji bhakulungwa bha nyumba ja bhakulungwa. Kungai gubhaajendele a Elode kukwajuga kubhe na ulele. Pabha shilambo shabhonji kubhakulupalilangaga kupata shalya kushilambo sha bhakulungwa a Elode.
21 E num dia designado, vestindo Herodes as vestes reais, e assentado no tribunal, lhes fez uma pratica.
Lyubha libhatumbilile, a Elode bhali bhawalile ngubho yabho ya upalume, gubhatemi pa shitengu shabho sha upalume gubhatandwibhe kwaalungushiyanga bhandunji.
22 E o povo exclamava: Voz de Deus, e não de homem.
Bhandunji bhala gubhajobhelenje nkwalumbilila bhalinkutinji, “Lyeneli lilobhe lya a nnungu, nngabha lika mundu.”
23 E no mesmo instante feriu-o o anjo do Senhor, porquanto não deu glória a Deus, e, comido de bichos, expirou.
Shangupe malaika jwa Bhakulungwa akwaagwiyaga pai a Elode kwa ligongo lyangapinga kwaapa a Nnungu Ukulungwa gwabho. Gubhaligwilwe na mbiu, gubhawile.
24 E a palavra de Deus crescia e se multiplicava.
Lilobhe lya a Nnungu gulipundile kushuma.
25 E Barnabé e Saulo, havendo cumprido aquele serviço, voltaram de Jerusalém, levando também consigo a João, que tinha por sobrenome Marcos.
A Bhanabha na a Shauli bhakamaliyanjeje liengo lyabhonji, gubhabhujilenje kukopoka ku Yelushalemu, gubhaatolilenje a Yowana bhashemwaga a Maliko gubhalongene nabhonji.

< Atos 12 >