< Apocalipse 5 >

1 E vi na dextra do que estava assentado sobre o throno um livro escripto por dentro e por fóra, sellado com sete sellos.
Cekcoengawh boei ngawih doelh awh ak ngawi thlang ak tang kut awh hatnaak khqih ak awm hu hai na a qee cazawl ce hu nyng.
2 E vi um anjo forte, apregoando com grande voz: Quem é digno de abrir o livro e de desatar os seus sellos?
Cawh tha ak awm thlang khan ceityih pynoet ing awi khawteh na, “Vawhkaw hatnaak ve hqe nawh cazawl ve u ing a hlam thai kaw?” tinawh khy hy.
3 E ninguem no céu, nem na terra, nem debaixo da terra, podia abrir o livro, nem olhar para elle.
Cawh khan ingkaw dek awh, dek ak kai nakaw cazawl hlam nawh ak khui dy ak toek hly u a ca pynoet awm am awm hy.
4 E eu chorava muito, porque ninguem fôra achado digno de abrir o livro, nem de o lêr, nem de olhar para elle.
Cazawl hlam nawh ak khui ben ak toek hly kawi thlang pynoet awm ama awm a dawngawh kqang khing nyng.
5 E disse-me um dos anciãos: Não chores: eis aqui, o Leão da tribu de Judah, a raiz de David, que venceu, para abrir o livro e desatar os seus sete sellos.
Cawh a hqamca pynoet ing ka venawh, “Koeh kqang! Toek lah, Juda pa ak khuiawh kaw samthyyn, David Zung ing noeng hawh hy. Anih ing cazawl ingkaw hatnaak khqih ce awng thai hy,” tina hy.
6 E olhei, e eis que no meio dos anciãos estava um Cordeiro, como havendo sido morto, e tinha sete cornos, e sete olhos, que são os sete Espiritos de Deus enviados a toda a terra.
Cekcoengawh him ce a myihna ak awm tuuca pynoet, boei ngawihdoelh ang lung awh dyi nawh, ak hqing ik-oeih sai pupthli ingkaw mik khqih tahy, cekkhqi cetaw khawmdek awh a tyih Khawsang myihla khqih na awm hy.
7 E veiu, e tomou o livro da dextra do que estava assentado no throno.
Anih ing boei ngawihdoelh awh ak ngawi thlang ak tang kut awhkaw cazawl ce lo hy.
8 E, havendo tomado o livro, os quatro animaes e os vinte e quatro anciãos prostraram-se diante do Cordeiro, tendo todos elles harpas e salvas de oiro cheias de incenso, que são as orações dos sanctos.
A lawh coengawh, ik-oeih sai ak hqing pupthli tloek ingkaw a hqamca a thong pupthli tloek ce Tuuca haiawh tlu unawh beek uhy. Cekkhqi ing tingtoeng ta qip unawh thlakciimkhqi a cykcahnaak bawktui ing ak be boet ce ta qip bai uhy.
9 E cantavam um novo cantico, dizendo: Digno és de tomar o livro, e de abrir os seus sellos; porque foste morto, e com o teu sangue para Deus nos compraste, de toda a tribu, e lingua, e povo, e nação;
Cekkhqi ing lak thai ce sa uhy: Nang taw cazawl ingkaw hatnaak ce ak hlam aham kawih na qoe hyk ti, kawtih him na awm hawh tiksaw, na thi ing rampum ingkaw phynlum khui awhkaw thlangkhqi ce Khawsa hamna thlai hawh hyk ti.
10 E para o nosso Deus nos fizeste reis e sacerdotes; e reinaremos sobre a terra.
Cemih thlangkhqi ce ram ingkaw ningnih a Khawsa a bibi aham khawsoeihkhqi na sai hawh hyk ti, ce mihkhqi ce khawmdek awh boei poe kawm uh,” tinawh sa uhy.
11 E olhei, e ouvi a voz de muitos anjos ao redor do throno, e dos animaes, e dos anciãos; e era o numero d'elles milhões de milhões, e milhares de milhares,
Ka toek awh khan ceityih khawzah thlang a thong thong ingkaw a sang sang ak awi ce za nyng. Cekkhqi ing ik-oeih sai ak hqing ingkaw a hqamcakhqi ing boei ngawihdoelh ce chung uhy.
12 Que com grande voz diziam: Digno é o Cordeiro, que foi morto, de receber o poder, e riquezas, e sabedoria, e força, e honra, e gloria, e acções de graças.
Awi khawteh na: Him ce na ak awm Tuuca ing, thaawmnaak boeimangnaak ingkaw kqihchahnaak zoeksang naak ingkaw kyihcahnaak ce huh aham tyng qoe hy!” tinawh laa sa uhy.
13 E ouvi a toda a creatura que está no céu, e na terra, e debaixo da terra, e que está no mar, e a todas as coisas que n'elles ha, dizendo: Ao que está assentado sobre o throno, e ao Cordeiro, sejam dadas acções de graças, e honra, e gloria, e poder para todo o sempre (aiōn g165)
Cekcoengawh khan ingkaw dek, tuicun ingkaw ak khuiawh ak awm ik-oeih sai boeih ing laa sa uhy: “Boei ngawihdoelh awh ak ngawi ingkaw Tuuca a venawh, kyihcahnaak, kqihchah naak, zoeksang naak ingkaw thaawmnaak kumqui dyna awm seh!” tinawh. (aiōn g165)
14 E os quatro animaes diziam: Amen. E os vinte e quatro anciãos prostraram-se, e adoraram ao que vive para todo o sempre.
Ik-oeih sai ak hqing pupthli tloek ing, “Amen,” ti unawh a hqamcakhqi ing tluk doena bawk uhy.

< Apocalipse 5 >