< Lucas 17 >
1 E disse aos discipulos: É impossivel que não venham escandalos, mas ai d'aquelle por quem vierem!
Pea toki pehē ʻe ia ki he kau ākonga, “ʻE ʻikai mafai ke taʻofi ʻae hoko ʻoe ngaahi fakahala: ka ʻe malaʻia ia ʻoku hoko mei ai ia!”
2 Melhor lhe fôra que lhe pozessem ao pescoço uma mó de atafona, e fosse lançado ao mar, do que escandalizar um d'estes pequenos.
ʻOku lelei kiate ia ʻoka ne taupungaʻi ʻaki ia ʻae maka momosi ʻi hono kia, pea lī ki he moana, ʻi heʻene fakahalaʻi ha tokotaha ʻiate kinautolu ni ʻoku siʻi.
3 Olhae por vós mesmos. E, se teu irmão peccar contra ti, reprehende-o, e, se elle se arrepender, perdoa-lhe.
Mou vakai kiate kimoutolu: “Kapau ʻe fai angahala kiate koe ʻe ho kāinga, valoki ia; pea kapau ʻe fakatomala, fakamolemole ia.
4 E, se peccar contra ti sete vezes no dia, e sete vezes no dia tornar a ti, dizendo: Arrependo-me; perdoa-lhe.
Pea kapau ʻe fai angahala ʻe ia kiate koe ʻo liunga fitu ʻi ha ʻaho, kae tafoki ia kiate koe ʻo liunga fitu ʻi ha ʻaho, mo pehē ʻe ia, ‘ʻOku ou fakatomala;’ ke ke fakamolemole ia.”
5 Disseram então os apostolos ao Senhor: Accrescenta-nos a fé.
Pea pehē ʻe he kau ʻaposetolo ki he ʻEiki, “Fakalahi ʻemau tui.”
6 E disse o Senhor: Se tivesseis fé como um grão de mostarda, dirieis a esta amoreira: Desarreiga-te d'aqui, e planta-te no mar; e vos obedeceria.
Pea pehē ʻe he ʻEiki, “Ka ne mou maʻu ʻae tui ke tatau mo e foʻi tengaʻi musita, te mou lea ki he ʻakau ko e sukamino ni, ‘Ke mataʻaki fuʻu hake koe, pea tō koe ʻi he tahi;’ pea ʻe talangofua ia kiate kimoutolu.
7 E qual de vós terá um servo lavrando ou apascentando, e, voltando elle do campo, lhe diga: Chega-te, e assenta-te á mesa?
Ka ko hai ʻiate kimoutolu ʻoku ai ʻene tamaioʻeiki, ʻoku keli pe tauhimanu, ʻe pehē leva ki ai, ʻoka haʻu ia mei he ngoue, ‘Haʻu koe ʻo nofo hifo ke kai?’
8 E não lhe diga antes: Prepara-me a ceia, e cinge-te, e serve-me, até que tenha comido e bebido, e depois comerás e beberás tu?
Kae ʻikai pehē muʻa ki ai, ‘Teuteu haku ʻohomohe, pea ke nonoʻo koe, ʻo tauhi au, kaeʻoua ke u kai mo inu; pea hili ia te ke toki kai koe mo inu?’
9 Porventura dá graças ao tal servo, porque fez o que lhe foi mandado? Creio que não.
ʻOku fakafetaʻi ʻe ia ki he tamaioʻeiki ko ia, koeʻuhi ko ʻene fai ʻae ngaahi meʻa kuo fekau kiate ia? ʻOku ou pehē ʻoku ʻikai.
10 Assim tambem vós, quando fizerdes tudo o que vos fôr mandado, dizei: Somos servos inuteis, porque fizemos sómente o que deviamos fazer.
Pea ke pehē foki ʻakimoutolu, ʻoka ʻosi hono fai ʻoe meʻa kotoa pē kuo fekau kiate kimoutolu, mou pehē, ‘Ko e kau tamaioʻeiki taʻeʻaonga ʻakimautolu: kuo mau fai ʻaia naʻe totonu pe ke mau fai.’”
11 E aconteceu que, indo elle a Jerusalem, passou pelo meio da Samaria e da Galilea;
Pea pehē, ʻi heʻene ʻalu ki Selūsalema, naʻe fononga atu ia ʻi Samēlia mo Kāleli.
12 E, entrando n'uma certa aldeia, sairam-lhe ao encontro dez homens leprosos, os quaes pararam de longe;
Pea ʻi heʻene hū ki he potu kakai ʻe taha, naʻe fakafetaulaki kiate ia ʻae kau tangata kilia ʻe toko hongofulu, pea nau tutuʻu mamaʻo atu:
13 E levantaram a voz, dizendo: Jesus, Mestre, tem misericordia de nós.
Pea naʻa nau kalanga leʻo lahi, ʻo pehē, “Sisu, ʻEiki, ke ke ʻaloʻofa mai kiate kimautolu.”
14 E elle, vendo-os, disse-lhes: Ide, e mostrae-vos aos sacerdotes. E aconteceu que, indo elles, ficaram limpos.
Pea ʻi heʻene mamata, naʻa ne pehē kiate kinautolu, “Mou ō, ʻo fakahā ʻakimoutolu ki he kau taulaʻeiki.” Pea pehē, ʻi heʻenau ʻalu naʻe fakamaʻa ʻakinautolu.
15 E um d'elles, vendo que estava são, voltou glorificando a Deus em alta voz;
Pea naʻe foki mai honau tokotaha, ʻi heʻene mamata kuo fakamoʻui ia, ʻo ne fakamālō ʻaki ʻae leʻo lahi ki he ʻOtua,
16 E caiu aos seus pés, com o rosto em terra, dando-lhe graças: e este era samaritano.
ʻO fakafoʻohifo ia ki hono vaʻe, ʻi he fakafetaʻi kiate ia: ka ko e Samēlia ia.
17 E, respondendo Jesus, disse: Não foram dez os limpos? E onde estão os nove?
Pea lea ʻa Sisu, ʻo pehēange, “ʻIkai naʻe fakamaʻa ʻae toko hongofulu? Ka kofaʻā ʻae toko hiva?
18 Não houve quem voltasse a dar gloria a Deus senão este estrangeiro?
ʻOku ʻikai ʻiloa ke foki mai ha taha ke fakamālō ki he ʻOtua, ka ko e muli ni pe.”
19 E disse-lhe: Levanta-te, e vae; a tua fé te salvou.
Pea ne pehē kiate ia, “Tuʻu hake, pea ke ʻalu: kuo fakamoʻui koe ʻe hoʻo tui.”
20 E, interrogado pelos phariseos sobre quando havia de vir o reino de Deus, respondeu-lhes, e disse: O reino de Deus não vem com apparencia exterior.
Pea ʻi he ʻeke ʻae kau Fālesi kiate ia, pe ʻe hoko ʻafē ʻae puleʻanga ʻoe ʻOtua, naʻe leaange ʻe ia kiate kinautolu, ʻo pehē, “ʻOku ʻikai hoko ʻae puleʻanga ʻoe ʻOtua mo e fakaongongoa[ki ai]:
21 Nem dirão: Eil-o aqui, ou, Eil-o ali; porque eis que o reino de Deus está entre vós.
Pea ʻe ʻikai te nau pehē, ‘Vakai heni!’ pe, ‘Vakai hena!’ He ko eni, ʻoku ʻiate kimoutolu ʻae puleʻanga ʻoe ʻOtua.”
22 E disse aos discipulos: Dias virão em que desejareis vêr um dos dias do Filho do homem, e não o vereis.
Pea pehē ʻe ia ki he kau ākonga, “ʻE hoko mai ʻae ngaahi ʻaho, te mou holi ai ke mamata ki ha ʻaho ʻe taha ʻoe Foha ʻoe tangata, ka ʻe ʻikai te mou mamata ki ai.
23 E dir-vos-hão: Eil-o aqui, ou, Eil-o ali está; não vades, nem os sigaes:
Pea ka nau ka pehē kiate kimoutolu, ‘Vakai heni;’ pe, ‘Vakai hena:’ ʻoua naʻa ʻalu atu, pe muimui ki ai.
24 Porque, como o relampago, fuzilando de uma parte debaixo do céu, resplandece até á outra debaixo do céu, assim será tambem o Filho do homem no seu dia.
He ʻoku hangē ko e ʻasi mai ʻae ʻuhila mei he potu langi ʻe taha, pea ulo ʻo aʻu ki he potu langi ʻe taha, ʻe pehē foki ʻae Foha ʻoe tangata ʻi hono ʻaho.
25 Mas primeiro convem que elle padeça muito, e seja reprovado por esta geração.
Ka ʻe tomuʻa kātaki ʻe ia ʻae ngaahi meʻa lahi, pea ʻe liʻaki ia ʻe he toʻutangata ni.
26 E, como aconteceu nos dias de Noé, assim será tambem nos dias do Filho do homem:
Pea hangē ko e fai ʻi he ngaahi ʻaho ʻo Noa, ʻe pehē foki ʻi he ngaahi ʻaho ʻoe Foha ʻoe tangata.
27 Comiam, bebiam, casavam e davam-se em casamento, até ao dia em que Noé entrou na arca, e veiu o diluvio, e os consumiu a todos.
Naʻa nau kai, mo inu, naʻa nau mali uaifi, pea foaki ke mali, ʻo aʻu ki he ʻaho naʻe hū ai ʻa Noa ki he vaka, pea ʻoho mai ʻae vai, ʻo fakaʻauha ʻakinautolu kotoa pē.
28 Como tambem da mesma maneira aconteceu nos dias de Lot: comiam, bebiam, compravam, vendiam, plantavam e edificavam.
Pea hangē foki ko e fai ʻi he ngaahi ʻaho ʻo Lote, naʻa nau kai, mo inu, naʻa nau fefakatauʻaki, naʻa nau tō ngoue, pea nau langa fale;
29 Mas no dia em que Lot saiu de Sodoma, choveu do céu fogo e enxofre, e os consumiu a todos.
Ka ʻi he ʻaho ko ia naʻe ʻalu atu ai ʻa Lote ʻi Sotoma, naʻe ʻuha afi mo e maka vela mei he langi, ʻo fakaʻauha ʻakinautolu kotoa pē.
30 Assim será no dia em que o Filho do homem se ha de manifestar.
ʻE pehē pe foki ʻi he ʻaho ʻe fakahā ai ʻae Foha ʻoe tangata.
31 N'aquelle dia, quem estiver no telhado, e as suas alfaias em casa, não desça a tomal-as; e, da mesma sorte, o que estiver no campo não volte para traz.
“Pea ko ia ia ʻe ʻi he tuʻa fale ʻi he ʻaho ko ia, ka ʻoku ʻi loto fale ʻene meʻa, ke ʻoua naʻa ʻalu hifo ia ko hono ʻave: pea ko ia ʻe ʻi he ngoue, ke ʻoua foki naʻa liu mai.
32 Lembrae-vos da mulher de Lot.
Manatuʻi ʻae uaifi ʻo Lote.
33 Qualquer que procurar salvar a sua vida perdel-a-ha, e qualquer que a perder salval-a-ha.
Ko ia ia ʻe kalofaki ʻene moʻui, ʻe mole ia ʻiate ia; ka ko ia ia ʻe tuku[ʻene moʻui ]ʻe maʻu ʻe ia ia.
34 Digo-vos que n'aquella noite estarão dois n'uma cama; um será tomado, e outro será deixado.
ʻOku ou tala kiate kimoutolu, ʻI he pō ko ia ʻe ai ʻae tangata ʻe toko ua ʻi he mohenga pe taha; ʻe ʻave ʻae tokotaha, ka ʻe tuku ʻae tokotaha.
35 Duas estarão juntas, moendo; uma será tomada, e outra será deixada.
ʻE fakataha ʻae fefine ʻe toko ua ʻo momosi; ʻe ʻave ʻae tokotaha, ka ʻe tuku ʻae tokotaha.
36 Dois estarão no campo; um será tomado, o outro será deixado.
ʻE ai ʻae tangata ʻe toko ua ʻi he ngoue ko e tokotaha ʻe ʻave, ka ʻe tuku ʻae tokotaha.”
37 E, respondendo, disseram-lhe: Onde, Senhor? E elle lhes disse: Onde estiver o corpo, ahi se ajuntarão as aguias.
Pea naʻa nau leaange, ʻo pehē kiate ia, “ʻEiki, kofaʻā ia?” Pea pehē ʻe ia kiate kinautolu, “ʻIlonga ʻae potu ʻe ʻi ai ʻae ʻangaʻanga, ʻe kātoa ki ai ʻae fanga ʻikale.”