< Lucas 15 >
1 E chegavam-se a elle todos os publicanos e peccadores para o ouvir.
Basi bhatoza ushuru bhoha ni bhangi bhenye dhambi bhahidili kwa Yesu ni kump'elekesya.
2 E os phariseos e os escribas murmuravam, dizendo: Este recebe peccadores, e come com elles.
Mafarisayo ni bhaandishi bhanung'uniki bhakajobha, “Munu ojho akabhakaribisya bhenye dhambi na ilya nabhu.”
3 E elle lhes propoz esta parabola, dizendo:
Yesu akajobha mfano obho kwa bhene, akajobha
4 Que homem d'entre vós, tendo cem ovelhas, e perdendo uma d'ellas, não deixa no deserto as noventa e nove, e não vae após a perdida até que venha a achal-a?
“Niani kwa muenga, kama ajhe ni kondoo mia moja ni akajhaghayi mmonga bhabhi akabhaleka bhala tisini na tisa mu nyika, ni kulota kulonda jhola jha ajhaghili hadi ambonayi?
5 E, achando-a, a põe sobre seus hombros, gostoso;
Ni mwene akamalayi kun'kabha akambeka mumabega pa muene ni kufurahela.
6 E, chegando a casa, convoca os amigos e visinhos, dizendo-lhes: Alegrae-vos comigo, porque já achei a minha ovelha perdida.
Bhoafikili mu nyumba, akabhakuta marafiki zake ni majirani bha muene akabhajobhela muhobhokayi pamonga ni nene, kwa kujha nikabhili kondoo jha akajhag'heli.'
7 Digo-vos que assim haverá mais alegria no céu sobre um peccador que se arrependa do que sobre noventa e nove justos que não necessitam de arrependimento.
Nikabhajobhela mebhu kubetakujha ni furaha kumbinguni kwandabha jhe mwenye dhambi mmonga jhaitubu, zaidi jha bhenye haki tisini na tisa ambabho bhajhelepi ni hajha jha kutubu.
8 Ou qual a mulher que, tendo dez drachmas, se perder uma drachma, não accende a candeia, e não varre a casa, e não busca com diligencia até a achar?
Aajhe n'dala gani mwenye sarafu kumi sya hela, akajha ghibhwayi ni sarafu jhimonga, ibetakubhwasya lepi taa ni kufyaghila nyumba ni kulonda kwa bidii hadi paibetakujhikabha?
9 E, achando-a, convoca as amigas e visinhas, dizendo: Alegrae-vos comigo, porque já achei a drachma perdida.
Na akamalayi kujhibhona akabhakuta marafiki zake ni majirani zake kubhajobhela muhobhokayi pamonga ni nene, kwa kujha nijhikabhili kabhele sarafu jha nijhasili.
10 Assim vos digo que ha alegria diante dos anjos de Deus sobre um peccador que se arrepende.
Hata hivyo nikabhajobhela kujhe ni furaha palongolo pa malaika bha K'yara kwa ndabha jha mwenye dhambi mmonga jha ibeta kutubu.
11 E disse: Um certo homem tinha dois filhos;
Ni Yesu akajobha, “Munu mmonga ajhe ni bhana bhabhele
12 E o mais moço d'elles disse ao pae: Pae, dá-me a parte da fazenda que me pertence. E elle lhes repartiu a fazenda.
y'ola n'debe akan'jobhela dadimunu, Dadi nipelayi sehemu jha mali jhanistahili kujhirithi. Hivyo agawenye mali sya muene kati jha bhene.
13 E, poucos dias depois, o filho mais novo, ajuntando tudo, partiu para uma terra mui longe, e ali desperdiçou a sua fazenda, vivendo dissolutamente.
Magono mingilepi n'debe jhola akabhonganiya fyohe fyeimiliki akalota nchi jha patali, ni okhu akatapanya mali ni hela sya muene, kwa kuhemela fenu fyefilondekeghe lepi, ni kutabhwanya hela sya muene kwa anasa.
14 E, havendo elle já gastado tudo, houve n'aquella terra uma grande fome, e começou a padecer necessidade.
Ni muene bho atumili fyoha njala mbaha jhajhingili mu nchi jhela ni muene akajhanda kujha mu uhitaji.
15 E foi, e chegou-se a um dos cidadãos d'aquella terra, o qual o mandou para os seus campos a apascentar os porcos.
Akalota ni kujiajiri muene kwa mmonga ghwa raia bhwa nchi jhela, ni muene akampeleke kun'gonda kulisya maghorobhi.
16 E desejava saciar o seu estomago com as bolotas que os porcos comiam, e ninguem lhe dava nada.
Na akajha inoghela kwishibisya kwa, maganda ghaghalijheghe maghorobhi kwandabha ajhelepi munu jha ampelili khenu kyokyoha khela abhwesya kulya.
17 E, tornando em si, disse: Quantos jornaleiros de meu pae teem abundancia de pão, e eu pereço de fome!
Ila jhola muana n'debe bho azingatili mu muoyo bhwa muene, ajobhili 'Ni bhatumishi bhalenga bha dadijhangu bhajhe ni kyakulya kingi kya kutosha ni nene nijhe apa nifwa ni njala!
18 Levantar-me-hei, e irei ter com meu pae, e dir-lhe-hei: Pae, pequei contra o céu e perante ti;
Nibhoka ni kulota kwa dadijhangu, ni kun'jobhela, “Dadi nikukosili juu jha mbingu ni palongolo pa mihu jhobhi.
19 Já não sou digno de ser chamado teu filho; faze-me como um dos teus jornaleiros.
Nikastahili lepi kukutibhwa mwanabhu kabhele; nifwanyajhi kama mmonga ghwa bhatumishi bha jhobhi.”
20 E, levantando-se, foi para seu pae; e, quando ainda estava longe, viu-o seu pae, e se moveu de intima compaixão, e, correndo, lançou-se-lhe ao pescoço e o beijou.
Ndipo akabhoka akalota kwa dadi munu. Bho ajhe patali dadi munu ambwene akambonela huruma akalota mbio ni kun'kumbatila ni kumbusu.
21 E o filho lhe disse: Pae, pequei contra o céu e perante ti, e já não sou digno de ser chamado teu filho.
Mwana jhola akan'jobhela, “dadi nikosili juu jha mbingu ni palongolo pa mihu gha bhebhe nikastahili lepi kukutibhwa mwanabhu.'
22 Mas o pae disse aos seus servos: Trazei depressa o vestido melhor, e vesti-lh'o, e ponde-lhe um annel na mão, e alparcas nos pés;
Dadi munu jhola abhajobhili bhatumishi bha muene, muliletayi livazi lyalijhele linofu, mukamfwekayi mufwatikayi ni pete mu kikonji ni filatu mu magolo.
23 E trazei o bezerro cevado, e matae-o; e comamos, e alegremo-nos;
Kisha mundetayi jhola jhaanenipi mukan'chinjayi tulieyi ni kuhobhoka.
24 Porque este meu filho era morto, e reviveu, tinha-se perdido, e é achado. E começaram a alegrar-se.
Kwa kujha mwanabhangu afuili ni muene ajhe hai. Ajhele ajhaghili ni muene abhonekene bhakajhanda kushangilila.
25 E o seu filho mais velho estava no campo; e quando veiu, e chegou perto de casa, ouviu a musica e as danças.
Basi jhola mwanamunu mbaha ajhele kun'gonda. Bho ihida ni kukaribila pa nyumba ap'eliki ny'embu ni michezo.
26 E, chamando um dos servos, perguntou-lhe que era aquillo.
Akan'kuta mtumishi mmonga ni kun'kota mambo agha maana yake kiki?
27 E elle lhe disse: Veiu teu irmão; e teu pae matou o bezerro cevado, porquanto o recuperou são e salvo.
Mtumishi akan'jobhela mbenabhu ahidili ni dadi waku an'chinjili litoli jha anonili kwandabha akerebhuiki kinofu.'
28 Indignou-se, porém, elle, e não queria entrar. E, saindo o pae, o rogava.
Mwana mbaha akadada akabela kujhingila mgati ni dadimunu akahoma kwibhala kumsihi. Ila akan'jibu dadimunu akajobha, 'Langayi
29 Mas, respondendo elle, disse ao pae: Eis que te sirvo ha tantos annos, e nunca transgredi o teu mandamento, e nunca me déste um cabrito para alegrar-me com os meus amigos;
nene nikutumikili kwa miaka ghimehele, wala nikosilepi amri jha jhobhi, unipelili lepi mwana mene, ili nisherehekelayi ni marafiki zangu.
30 Vindo, porém, este teu filho, que desperdiçou a tua fazenda com as meretrizes, mataste-lhe o bezerro cevado.
Lakini bho ahidili ojho mwanabhu jhaa tapenye mali gha jhobhi ghoha pamonga ni makahaba un'chinjili litoli lya linenepi.
31 E elle lhe disse: Filho, tu sempre estás comigo, e todas as minhas coisas são tuas;
Dadimunu akan'jobhela, 'Mwanabhangu, bhebhe ujhele pamonga ni nene magono ghoha ni fyoha fyanijhe nafu ndo fyajhobhi.
32 Portanto era justo alegrarmo-nos e folgarmos, porque este teu irmão era morto, e reviveu; e tinha-se perdido, e achou-se.
Ila jhajhele kinofu kwa tete kubhomba sherehe ni kubhoka, ndongobhu ojho afuili, ni henu muomi; ajhele ajhele ajhaghili ni muene abhonekene.”