< 4 >

1 Então respondeu Eliphaz o temanita, e disse:
Tad prozbori Elifaz Temanac i reče:
2 Se intentarmos fallar-te, enfadar-te-has? mas quem poderia conter as palavras?
“Možeš li podnijeti da ti progovorim? Ali tko se može uzdržat' od riječi!
3 Eis que ensinaste a muitos, e esforçaste as mãos fracas.
Eto, mnoge ljude ti si poučio, okrijepio si iznemogle mišice;
4 As tuas palavras levantaram os que tropeçavam e os joelhos desfallecentes fortificaste.
riječju svojom klonule si pridizao, ojačavao si koljena klecava.
5 Mas agora a ti te vem, e te enfadas: e, tocando-te a ti, te perturbas.
A kad tebe stiže, klonuo si duhom, na tebe kad pade, čitav si se smeo!
6 Porventura não era o teu temor de Deus a tua confiança, e a tua esperança a sinceridade dos teus caminhos?
Zar pobožnost tvoja nadu ti ne daje, neporočnost tvoja životu ufanje?
7 Lembra-te agora qual é o innocente que jamais perecesse? e onde foram os sinceros destruidos?
TÓa sjeti se: nevin - propade li kada? Kada su zatrti bili pravednici?
8 Como eu tenho visto, os que lavram iniquidade, e semeam trabalho segam o mesmo.
Iz iskustva zborim: nesrećom tko ore i nevolju sije, nju će i požeti.
9 Com o bafo de Deus perecem; e com o assopro da sua ira se consomem.
Od daha Božjega oni pogibaju, na gnjevni mu disaj nestaju sa zemlje.
10 O bramido do leão, e a voz do leão feroz, e os dentes dos leõezinhos se quebrantam.
Rika lavlja, urlik leopardov krše se k'o zubi u lavića.
11 Perece o leão velho, porque não ha preza; e os filhos da leoa andam esparzidos.
Lav ugiba jer mu nesta plijena, rasuli se mladi lavičini.
12 Uma palavra se me disse em segredo; e os meus ouvidos perceberam um sussurro d'ella.
Tajna riječ se meni objavila, šapat njen je uho moje čulo.
13 Entre imaginações de visões da noite, quando cae sobre os homens o somno profundo;
Noću, kada snovi duh obuzmu i san dubok kad na ljude pada,
14 Sobreveiu-me o espanto e o tremor, e todos os meus ossos estremeceram.
strah i trepet mene su svladali, kosti moje žestoko se stresle.
15 Então um espirito passou por diante de mim; fez-me arrepiar os cabellos da minha carne;
Dah mi neki preko lica prođe, digoše se dlake na mom tijelu.
16 Parou elle, porém não conheci a sua feição; um vulto estava diante dos meus olhos: e, calando-me, ouvi uma voz que dizia:
Stajao je netko - lica mu ne poznah - ali likom bješe pred očima mojim. Posvuda tišina; uto začuh šapat:
17 Seria porventura o homem mais justo do que Deus? seria porventura o varão mais puro do que o seu Creador?
'Zar je smrtnik koji pred Bogom pravedan? Zar je čovjek čist pred svojim Stvoriteljem?
18 Eis-que nos seus servos não confiaria, e aos seus anjos imputaria loucura:
Ni slugama svojim više ne vjeruje, i anđele svoje za grijeh okrivljuje -
19 Quanto menos n'aquelles que habitam em casas de lodo, cujo fundamento está no pó, e são machucados como a traça!
kako ne bi onda goste stanova glinenih kojima je temelj u prahu zemaljskom. Gle, kao moljce njih sveudilj satiru:
20 Desde a manhã até á tarde são despedaçados: e eternamente perecem sem que d'isso se faça caso.
od jutra do mraka u prah pretvore, nestaju zasvagda - nitko i ne vidi.
21 Porventura se não passa com elles a sua excellencia? morrem, porém sem sabedoria.
Iščupan je kolčić njihova šatora, pogibaju skoro, mudrost ne spoznavši.'

< 4 >