< Atos 9 >
1 E Saulo, respirando ainda ameaças e mortes contra os discipulos do Senhor, dirigiu-se ao summo sacerdote,
Pea naʻe kei mānava ʻaki ʻe Saula ʻae lea fakamanavahē mo e fakapō ki he kau ākonga ʻae ʻEiki, pea ʻalu ia ki he taulaʻeiki lahi,
2 E pediu-lhe cartas para Damasco, para as synagogas, para que, se encontrasse alguns d'aquella seita, quer homens quer mulheres, os conduzisse presos a Jerusalem.
ʻO kole mei ai ʻae tohi ki he ngaahi falelotu ʻi Tamasikusi, koeʻuhi ka ʻilo ʻe ia ha niʻihi, ʻae tangata pe ko e fefine, ʻi he hala ko eni, ke ne ʻomi haʻisia ʻakinautolu ki Selūsalema.
3 E, indo já no caminho, aconteceu que, chegando perto de Damasco, subitamente o cercou um resplendor de luz do céu.
Pea ʻi heʻene fononga, kuo ofi ki Tamasikusi: pea fakafokifā naʻe malama takatakai ʻiate ia ʻae maama mei he langi:
4 E, caindo em terra, ouviu uma voz que lhe dizia: Saulo, Saulo, porque me persegues?
Pea tō ia ki he kelekele, ʻo ne fanongo ki he leʻo naʻe pehē mai kiate ia, “ʻE Saula, ʻe Saula, ko e hā ʻoku ke fakatanga ai au?”
5 E elle disse: Quem és, Senhor? E disse o Senhor: Eu sou Jesus, a quem tu persegues. Duro é para ti recalcitrar contra os aguilhões.
Pea ne pehē, “ʻEiki ko hai koe?” Pea pehē mai ʻe he ʻEiki, “Ko au Sisu ʻoku ke fakatangaʻi: ko e meʻa faingataʻa hoʻo ʻakahi ʻae meʻa māsila.
6 E elle, tremendo e attonito, disse: Senhor, que queres que faça? E disse-lhe o Senhor: Levanta-te, e entra na cidade, e ali te será dito o que te convem fazer.
Pea tetetete ia mo ofo lahi, ʻo ne pehē, “ʻEiki, ko ho finangalo ke u fai ʻae hā?” Pea [pehē ]ʻe he ʻEiki kiate ia, “Tuʻu, ʻo ʻalu ki he kolo, pea ʻe fakahā kiate koe ʻaia ʻoku totonu te ke fai.”
7 E os varões, que iam com elle, pararam attonitos, ouvindo a voz, mas não vendo ninguem.
Pea naʻe tuʻu taʻefaʻalea ʻae kau tangata naʻe fononga mo ia, ʻonau fanongo pe ki he leʻo, kae ʻikai sio ki ha taha.
8 E Saulo levantou-se da terra, e, abrindo os olhos, não via a ninguem. E, guiando-o pela mão, o conduziram a Damasco.
Pea tuʻu hake ʻa Saula mei he kelekele; pea ʻi he ʻā ʻa hono mata, kuo ʻikai ʻilo ʻe ia ha meʻa: ka naʻa nau taki nima ia, ʻo ʻomi ki Tamasikusi.
9 E esteve tres dias sem vêr, e não comeu nem bebeu.
Pea naʻe kui ia ʻi he ʻaho ʻe tolu, pea naʻe ʻikai ke kai pe inu.
10 E havia em Damasco um certo discipulo chamado Ananias; e disse-lhe o Senhor em visão: Ananias! E elle respondeu: Eis-me aqui, Senhor.
Pea naʻe ʻi Tamasikusi ʻae ākonga ʻe tokotaha, ko ʻAnanaia hono hingoa; pea naʻe folofola ʻae ʻEiki kiate ia ʻi he meʻa naʻe hā mai, [ʻo ne pehē], “ʻAnanaia.” Pea pehē ʻe ia, “Vakai, ko au, ʻEiki.”
11 E disse-lhe o Senhor: Levanta-te, e vae á rua chamada Direita, e pergunta em casa de Judas por um chamado Saulo, de Tarso; pois eis que elle ora;
Pea [pehē ]ʻae ʻEiki kiate ia, “Tuʻu, ʻo ʻalu ki he hala ʻoku ui ko e Totonu, pea ke fehuʻi ʻi he fale ʻo Siutasi kiate ia ʻoku ui ko Saula, mei Tasusi: pea vakai, he ʻoku lotu ia:
12 E tem visto em visão que entrava um homem chamado Ananias, e punha sobre elle a mão, para que tornasse a vêr.
He kuo ne mamata ʻi he meʻa hā mai ki he tangata ko ʻAnanaia hono hingoa, ʻoku ʻalu ange mo hilifaki hono nima kiate ia, koeʻuhi ke ʻā hono mata.”
13 E respondeu Ananias: Senhor, a muitos ouvi ácerca d'este varão, quantos males tem feito aos teus sanctos em Jerusalem;
Pea toki pehē ʻe ʻAnanaia, “ʻEiki, kuo u fanongo ʻi he tokolahi, ki he kovi lahi kuo fai ʻe he tangata ni ki ho kakai māʻoniʻoni ʻi Selūsalema:
14 E aqui tem poder dos principaes dos sacerdotes para prender a todos os que invocam o teu nome.
Pea mo ʻene maʻu ʻi heni ʻae fekau mei he kau taulaʻeiki lahi, ke haʻi ʻakinautolu kotoa pē ʻoku ui ki he huafa.”
15 Disse-lhe, porém, o Senhor: Vae, porque este é para mim vaso escolhido, para levar o meu nome diante dos gentios, e dos reis e dos filhos d'Israel.
Ka naʻe pehē ʻe he ʻEiki kiate ia, “ʻAlu koe: he ko e meʻa ngāue ia kuo fili maʻaku, ke fakahā hoku huafa ki he ngaahi Senitaile, mo e ngaahi tuʻi pea mo e fānau ʻa ʻIsileli:
16 Porque eu lhe mostrarei quanto deve padecer pelo meu nome.
He te u fakahā kiate ia ʻae meʻa lahi ʻe mamahi ai ia koeʻuhi ko hoku hingoa.”
17 E Ananias foi, e entrou na casa, e, impondo-lhe as mãos, disse: Irmão Saulo, o Senhor Jesus, que te appareceu no caminho por onde vinhas, me enviou, para que tornes a vêr e sejas cheio do Espirito Sancto.
Pea naʻe ʻalu ʻa ʻAnanaia, ʻo hū ki he fale; pea ne hilifaki hono nima kiate ia, mo ne pehē, “ʻE kāinga Saula, ko e ʻEiki ko Sisu, ʻaia naʻe hā mai kiate koe ʻi he hala naʻa ke haʻu ai, kuo ne fekau au koeʻuhi ke ʻā ho mata, pea ke fakapitoʻaki koe ʻae Laumālie Māʻoniʻoni.”
18 E logo lhe cairam dos olhos como que umas escamas, e recebeu logo a vista; e, levantando-se, foi baptizado.
Pea fetoki fakafokifā mei hono mata [ʻae meʻa ʻo ]hangē ko e ʻunoʻi ika: pea ʻā leva ia, pea tuʻu, ʻo papitaiso.
19 E, tendo comido, ficou confortado. E esteve Saulo alguns dias com os discipulos que estavam em Damasco.
Pea hili ʻene kai naʻa ne mālohi. Pea naʻe nonofo ʻa Saula mo e kau ākonga ʻi Tamasikusi ʻi he ngaahi ʻaho niʻihi.
20 E logo nas synagogas prégava a Jesus, que este era o Filho de Deus.
Pea kamata leva ʻe ia ke malangaʻaki ʻa Kalaisi ko e ʻAlo ia ʻoe ʻOtua, ʻi he ngaahi falelotu.
21 E todos os que o ouviam estavam attonitos, e diziam: Não é este aquelle que em Jerusalem assolava aos que invocavam esse nome, e para isso veiu aqui, para os levar presos aos principaes dos sacerdotes?
Ka naʻe ofo ʻakinautolu kotoa pē naʻe fanongo, mo nau pehē; “ʻIkai ko eni ia naʻe fakapoongi ʻakinautolu naʻe ui ki he hingoa ni ʻi Selūsalema, pea naʻe haʻu foki ki heni ke ne ʻave haʻisia ʻakinautolu ki he kau taulaʻeiki lahi?”
22 Porém Saulo se esforçava muito mais, e confundia os judeos que habitavam em Damasco, provando que aquelle era o Christo.
Ka naʻe tupulaki ʻae mālohi ʻia Saula, pea naʻa ne fakatāfuʻua ʻae kakai Siu naʻe nofo ʻi Tamasikusi, ʻo ne fakamoʻoni ko e Kalaisi eni.
23 E, tendo passado muitos dias, os judeos tomaram conselho entre si para o matar.
Pea kuo hili ʻae ngaahi ʻaho lahi, naʻe fakakaukau ʻae kakai Siu ke tāmateʻi ia:
24 Mas as suas ciladas vieram ao conhecimento de Saulo: e elles guardavam as portas, tanto de dia como de noite, para poderem matal-o.
Ka naʻe ʻilo ʻe Saula ʻenau toitoiʻi ia. Pea naʻa nau leʻohi ʻae ngaahi matapā ʻi he ʻaho mo e pō ke tāmateʻi ia.
25 Porém, tomando-o de noite os discipulos, o arriaram, dentro d'um cesto, pelo muro.
Pea naʻe toki ʻave poʻuli ia ʻe he kau ākonga, ʻo tukutuku hifo ʻi he kato mei he ʻā.
26 E, quando Saulo chegou a Jerusalem, procurava ajuntar-se aos discipulos, porém todos se temiam d'elle, não crendo que fosse discipulo.
Pea ʻi he hoko ʻa Saula ki Selūsalema, naʻe fie ului ia ki he kau ākonga: ka naʻe manavahē kotoa pē kiate ia, he naʻe ʻikai te nau tui ko e ākonga ia.
27 Mas Barnabé, tomando-o comsigo, o trouxe aos apostolos, e lhes contou como no caminho elle vira ao Senhor e lhe fallara, e como em Damasco fallara ousadamente no nome de Jesus.
Ka naʻe toʻo ia ʻe Pānepasa ʻo ʻomi ki he kau ʻaposetolo, pea naʻa ne fakahā kiate kinautolu ʻa ʻene mamata ki he ʻEiki ʻi he hala, mo ʻene folofola kiate ia, pea mo ʻene malanga mālohi ʻi Tamasikusi ʻi he huafa ʻo Sisu.
28 E andava com elles em Jerusalem, entrando e saindo.
Pea naʻe nofo ia pea felemofafo mo kinautolu ʻi Selūsalema.
29 E fallou ousadamente no nome de Jesus. Fallava e disputava tambem contra os gregos, mas elles procuravam matal-o.
Pea naʻe lea mālohi ia ʻi he huafa ʻoe ʻEiki ko Sisu, mo ne fakakikihi mo e kau ʻElinisitō: ka naʻa nau kumi ke tāmateʻi ia.
30 Sabendo-o, porém, os irmãos, o acompanharam até Cesarea, e o enviaram a Tarso.
Pea ʻi he ʻilo eni ʻe he kāinga, naʻa nau ʻohifo ia ki Sesalia, pea nau fekau ia [ke ʻalu ]ki Tasusi.
31 Assim pois, as egrejas em toda a Judea, e Galilea e Samaria tinham paz, e eram edificadas; e se multiplicavam, andando no temor do Senhor e consolação do Espirito Sancto.
Pea naʻe toki maʻu ʻae fiemālie ʻe he ngaahi siasi ʻi Siutea kotoa pē mo Kaleli mo Samēlia, pea naʻe langa hake ʻakinautolu; pea naʻa nau ʻaʻeva ʻi he manavahē ki he ʻEiki, mo e fiemālie ʻoe Laumālie Māʻoniʻoni, pea tupu ʻo tokolahi.
32 E aconteceu que, passando Pedro por todas as partes, veiu tambem aos sanctos que habitavam em Lydda.
Pea ko eni, ʻi he ʻalu fano pe ʻa Pita ʻi he ngaahi potu, naʻe hoko hifo foki ia ki he kau lotu naʻe nofo ʻi Lita.
33 E achou ali um certo homem, chamado Eneas, jazendo n'uma cama havia oito annos, o qual era paralytico.
Pea naʻa ne ʻilo ʻi ai ha tangata ko Enia hono hingoa, pea kuo valu taʻu ʻene tokoto ʻi hono mohenga, pea naʻe moʻua ia ʻi he mahaki tete.
34 E disse-lhe Pedro: Eneas, Jesus Christo te dá saude; levanta-te e faze a tua cama. E logo se levantou.
Pea pehē ʻe Pita kiate ia, “Enia, ʻoku fakamoʻui koe ʻe Sisu Kalaisi: tuʻu, ʻo tākai ho mohenga.” Pea tuʻu leva ia.
35 E viram-n'o todos os que habitavam em Lydda e Sarona, os quaes se converteram ao Senhor.
Pea naʻe mamata kiate ia pea tafoki ki he ʻEiki ʻakinautolu kotoa pē naʻe nofo ʻi Lita mo Seloni.
36 E havia em Joppe uma certa discipula chamada Tabitha, que traduzido se diz Dorcas. Esta estava cheia de boas obras e esmolas que fazia.
Pea naʻe ʻi Sopa ʻae ākonga ʻe taha naʻe hingoa ko Tapaita, ko e hingoa tatau ia mo Toakasi: pea naʻe faʻa fai ʻe he fefine ni ʻae ngaahi ngāue lelei mo e faʻa foaki.
37 E aconteceu n'aquelles dias, que, enfermando ella, morreu; e, tendo-a lavado, a depositaram n'um quarto alto.
Pea ko eni, naʻe tuia hono mahaki ʻi he ngaahi ʻaho ko ia, pea pekia: pea kuo nau tatafi ia, naʻa nau fakatokoto [ia ]ʻi he potu fale ʻi ʻolunga.
38 E, como Lydda era perto de Joppe, ouvindo os discipulos que Pedro estava ali, lhe mandaram dois varões, rogando-lhe que não se demorasse em vir ter com elles.
Pea naʻe vāofi ʻa Lita mo Sopa, pea ʻi he fanongo ʻae kau ākonga ʻoku ʻi ai ʻa Pita, naʻa nau fekau ʻae ongo tangata, ʻo kole kiate ia ke “ʻOua naʻa tuai ʻene haʻu kiate kinautolu.”
39 E, levantando-se Pedro, foi com elles; e quando chegou o levaram ao quarto alto, e todas as viuvas o rodearam, chorando e mostrando as tunicas e vestidos que Dorcas fizera quando estava com ellas.
Pea tuʻu ʻa Pita, ʻo ʻalu mo kinaua. Pea kuo hoko atu ia, naʻa nau ʻomi ia ki he potu fale ʻi ʻolunga: pea naʻe tutuʻu mo tangi ʻo ofi kiate ia ʻae kau fefine kotoa pē kuo mate honau husepāniti, ʻonau fakahā ʻae ngaahi kofutuʻa mo e kofu kehekehe naʻe ngaohi ʻe Toakasi, ʻi heʻene kei ʻiate kinautolu.
40 Porém Pedro, fazendo-as sair a todas, poz-se de joelhos e orou: e, voltando-se para o corpo, disse: Tabitha, levanta-te. E ella abriu os olhos, e, vendo a Pedro, assentou-se,
Ka kuo tuku atu ʻe Pita ʻakinautolu kotoa pē kituʻa, pea tuʻulutui ia, ʻo lotu; pea hanga ia ki he sino mo ne pehē, “Tapaita, tuʻu hake.” Pea ne ʻā hake hono mata: pea ʻi heʻene mamata kia Pita, naʻa ne nofo hake.
41 E elle dando-lhe a mão a levantou, e, chamando os sanctos e as viuvas, apresentou-lh'a viva.
Pea ne mafao hono nima kiate ia, [ʻo ]fokotuʻu hake ia, pea kuo ne ui ʻae kau lotu mo e kau fefine kuo mate honau husepāniti, naʻa ne ʻatu ia kuo moʻui.
42 E foi isto notorio por toda a Joppe, e muitos crêram no Senhor.
Pea naʻe ongoongoa ia ʻi Sopa kotoa pē; pea tui ʻae tokolahi ki he ʻEiki.
43 E aconteceu que ficou muitos dias em Joppe, com um certo Simão curtidor.
Pea ko ia, naʻe nofo ai ia, ʻo ʻaho lahi, ʻi Sopa, mo e tokotaha ko Saimone ko e tufunga ngaohi kiliʻi manu.