< Atos 22 >

1 Varões irmãos e paes, ouvi agora a minha defeza perante vós.
Nawkamyanawk, ampanawk, vaihi nangcae khae kang thuih o ih kaimah hoi kaimah angvaehaih lok hae tahngai oh, tiah a naa.
2 (E, quando ouviram fallar-lhes em lingua hebraica, maior silencio guardaram.) E disse:
Hebru lok hoiah Pawl mah nihcae khaeah lokthuih pae, tito a thaih o naah, nihcae loe angam o duem; anih mah,
3 Quanto a mim, sou varão judeo, nascido em Tarso de Cilicia, e n'esta cidade criado aos pés de Gamaliel, instruido conforme a verdade da lei de nossos paes, zelador de Deus, como todos vós hoje sois.
kai loe Cilicia prae, Tarsa vangpui ah tapen, Judah kami maeto ah ka oh, toe hae vangpui thung ih Gamaliel ban thungah ni ka qoeng tahang, kam panawk ih daan to kahoihah kam tuk, vaihniah Sithaw khae palung nang paek o ih baktih toengah, kai doeh ka oh toeng.
4 Que tenho perseguido este caminho até á morte, prendendo, e mettendo em prisões, assim varões como mulheres.
Hae Angraeng bokhaih loklam pazui kaminawk to duek khoek to ka pacaekthlaek, nongpa nongpata tih ai, ka naeh moe, thongim thungah ka pakhrak.
5 Como tambem o summo sacerdote me é testemunha, e todo o conselho dos anciãos: dos quaes ainda, levando cartas para os irmãos, fui a Damasco, para trazer manietados para Jerusalem aquelles que ali estivessem, para que fossem castigados.
To tiah ka sak ih hmuen to kalen koek qaima hoi kacoehtanawk boih mah doeh panoek o: nawkamyanawk panoeksak hanah nihcae khae ih ca to ka lak, Damaska vangpui thungah kaom hae kaminawk hae ka naeh, dan ka paek moe, Jerusalem ah thak hanah Damaska vangpui ah ka caeh.
6 Porém aconteceu que, indo eu já de caminho, e chegando perto de Damasco, quasi ao meio dia, de repente me rodeou uma grande luz do céu.
Kholong ka caeh li, Damaska vangpui ka phak tom athun naah, poek ai pui hoi van bang ih aanghaih mah ka taeng boih to toeh.
7 E cahi por terra, e ouvi uma voz que me dizia: Saulo, Saulo, porque me persegues?
Kai loe long ah kam timh, to naah Saul, Saul, tipongah kai nang pacaekthlaek loe? tiah thuih ih lok to ka thaih.
8 E eu respondi: Quem és, Senhor? E disse-me: Eu sou Jesus nazareno, a quem tu persegues.
To pongah kai mah, Angraeng, Nang loe mi aa? tiah ka naa. To naah anih mah, Kai loe nang pacaekthlaek ih Nazareth Jesu ni, tiah ang naa.
9 E os que estavam comigo viram em verdade a luz, e se atemorisaram muito; mas não ouviram a voz d'aquelle que fallava comigo.
Kai hoi nawnto kaom kaminawk loe aanghaih to hnuk o naah, zit o; toe kai khaeah lokthui Anih ih lok to nihcae mah thai o ai.
10 Então disse eu: Senhor, que farei? E o Senhor disse-me: Levanta-te, e vae a Damasco, e ali se te dirá tudo o que te é ordenado fazer.
Kai mah, Timaw ka sak han, Angraeng? tiah ka naa. To naah Angraeng mah, Angthawk loe, Damaska vangpui thungah caeh ah; toah na sak han koi hmuennawk boih to na thui tih hmang, tiah ang naa.
11 E, como eu não via, por causa do esplendor d'aquella luz, fui levado pela mão dos que estavam comigo, e cheguei a Damasco.
To aanghaih tha mah ka mik ang maengsak khoep boeh pongah, kai hoi nawnto kaom kaminawk mah ban hoiah kai ang zaeh o moe, Damaska vangpui ah ang caeh o haih.
12 E um certo Ananias, varão pio conforme a lei, que tinha bom testemunho de todos os judeos que ali moravam,
To naah Ananias, tiah ahmin kaom kami maeto kai khaeah angzoh, anih loe kaalok baktiah Sithaw lok pazui kami ah oh moe, to vangpui thung kaom Judah kaminawk boih mah saiqat ih kami ah oh,
13 Vindo ter comigo, e apresentando-se, disse-me: Saulo, irmão, recobra a vista. E n'aquella mesma hora o vi.
anih loe angzoh moe, kai khaeah angdoet pacoengah, Kam nawk Saul, na mik amtueng lai ah, tiah ang naa. To naah ka mik amtueng roep, anih to ka khet tahang.
14 E elle disse: O Deus de nossos paes d'antemão te ordenou para que conheças a sua vontade, e vejas aquelle Justo, e ouças a voz da sua bocca.
To pacoengah anih mah, Anih koehhaih to panoek moe, Katoeng Kami to na hnuk pacoengah, Anih pakha ih lok to na thaih hanah, aicae ampanawk ih Sithaw mah ang qoih boeh.
15 Porque lhe has de ser testemunha para com todos os homens do que tens visto e ouvido.
Na hnuk moe, na thaih ih hmuen pongah, kaminawk boih khaeah hnukung ah na om tih.
16 E agora porque te detens? Levanta-te, e baptiza-te, e lava os teus peccados, invocando o nome do Senhor.
Tipongah na zing khing loe? Angthawk ah, tuinuemhaih to hnu ah, na zaehaihnawk to pasaeh loe, Angraeng ih ahmin to kawk ah, tiah ang naa.
17 E aconteceu-me, tornando eu para Jerusalem, que, orando eu no templo, fui arrebatado para fóra de mim.
Jerusalem ah kam laem let moe, tempul thungah lawk ka thuih naah, hmuen hnuksakhaih to ka hnuk;
18 E vi o que me dizia: Dá-te pressa, e sae apressadamente de Jerusalem; porque não receberão o teu testemunho ácerca de mim
na thuih ih lok to nihcae mah tahngai o mak ai, karangah Jerusalem to tacawt taak ah, tiah kai khaeah lokthui Anih to ka hnuk.
19 E eu disse: Senhor, elles bem sabem que eu lançava na prisão e açoitava nas synagogas os que criam em ti
Kai mah, Angraeng, Nang tanghaih tawn kaminawk thongim pakhrak moe, boh hanah, sineko kruekah ka caeh, tito nihcae mah panoek o:
20 E quando o sangue de Estevão, tua testemunha, se derramava, tambem eu estava presente, e consentia na sua morte, e guardava os vestidos dos que o matavam.
tasar ah kadueh nangmah ih kami Stephen athii long naah, anih taengah kang doet moe, anih hum hanah nihcae angdoe haih kami ah ka oh, anih hum kaminawk ih kahni to ka sin pae, tiah ka naa.
21 E disse-me: Vae, porque hei-de enviar-te aos gentios de longe.
To naah anih mah kai khaeah, Caeh ah: hae ahmuen hoi angthla parai Gentelnawk khaeah kang patoeh han, tiah ang naa.
22 E ouviram-n'o até esta palavra, e levantaram a voz, dizendo: Tira da terra um tal homem, porque não convem que viva.
Hae loknawk thuih pacoeng karoek to kaminawk mah anih ih lok to tahngaih pae o, to pacoengah loe to baktih kami to long nuiah hingsak han om ai: anih loe hing han krah ai, tiah a hang o.
23 E, clamando elles, e lançando de si os vestidos, e deitando pó para o ar,
To tiah nihcae hang o pacoengah, angmacae ih khukbuen to asih o moe, maiphu to van ah a haeh o,
24 O tribuno mandou que o levassem para a fortaleza, dizendo que o examinassem com açoites, para saber por que causa assim clamavam contra elle.
to naah misatuh angraeng mah Pawl to misatuh kaminawk ohhaih ahmuen ah caeh haih hanah lokpaek, tipongah maw kaminawk mah anih to hae tiah hang o thuih, tiah panoek han koeh pongah, boh moe lokdueng hanah lok a paek.
25 E, quando o estavam atando com correias, disse Paulo ao centurião que ali estava: É-vos licito açoitar um homem romano, sem ser condemnado?
Nihcae mah moihin qui hoiah taoengh o naah, Pawl mah a taengah angdoe cumvaito ukkung misatuh angraeng khaeah, zaehaih hnu ai naah, Rom kami maeto hae tiah na boh thai maw? tiah a naa.
26 E, ouvindo isto, o centurião foi, e annunciou ao tribuno, dizendo: Olha o que vaes fazer, porque este homem é romano.
Cumvaito ukkung misatuh mah to lok to thaih naah, kalen koek misatuh angraeng khaeah caeh moe, Na toksakhaih pongah acoe ah, hae kami loe Rom kami ni, tiah a naa.
27 E, vindo o tribuno, disse-lhe: Dize-me, és tu romano? E elle disse: Sim.
To naah kalen koek misatuh angraeng loe Pawl khaeah caeh moe, Nang loe Rom kami maw? Na thui ah, tiah a naa. To naah anih mah, Ue, Rom kami ah ka oh, tiah pathim pae.
28 E respondeu o tribuno: Eu com grande somma de dinheiro alcancei este direito de cidadão. Paulo disse: Mas eu sou-o de nascimento.
To naah kalen koek misatuh angraeng mah, Kai loe Rom kami ah oh thai hanah phoisa pop ah ka paek bae, tiah a naa. Toe Pawl mah, Kai loe Rom kami ah ni ka tapen, tiah a naa.
29 De sorte que logo d'elle se apartaram os que o haviam de examinar; e até o tribuno teve temor, quando soube que era romano, porque o tinha ligado.
To pacoengah loe anih lokdueng han angzo kaminawk doeh anih hnukbang ah karangah angnawn o: Rom kami ah kaom Pawl to sumqui hoi pathlet pongah, kalen koek misatuh angraeng loe paroeai mawnh.
30 E no dia seguinte, querendo saber ao certo a causa por que era accusado pelos judeos, soltou-o das prisões, e mandou vir os principaes dos sacerdotes, e todo o seu conselho; e, trazendo Paulo, o apresentou diante d'elles.
Khawnbangah loe, tipong maw Judah kaminawk mah Pawl zaehaih net o, tiah panoek han koeh pongah, Pawl to prawt moe, kalen koek qaima hoi lokcaek kaminawk to a kawksak. To pacoengah Pawl to hoih o tathuk moe, nihcae hma ah angdoet o sak.

< Atos 22 >