< Atos 12 >

1 E por aquelle mesmo tempo o rei Herodes estendeu as mãos sobre alguns da egreja, para os maltratar;
Etu homoi te raja Herod pora girja manu kunba khan ke dhurise aru bisi digdar dise.
2 E matou á espada Thiago, irmão de João.
Aru tai John laga bhai James ke talwar pora morai dise.
3 E, vendo que isso agradára aos judeos, continuou, mandando prender tambem a Pedro. E eram os dias dos asmos.
Aru jitia Yehudi cholawta khan etu karone bisi khushi pa-a janise, tai Peter ke bhi dhori bole jaise. Aru etu homoi to khomir nadhala laga roti kha laga din khan thakise.
4 E, havendo-o prendido, o encerrou na prisão, entregando-o a quatro quaternos de soldados, para que o guardassem, querendo apresental-o ao povo depois da paschoa.
Jitia tai Peter ke dhori loise, taike bondhi ghor te hali dise, aru charta sipahi khan ke tai uporte sabole rakhidise; tai Peter ke Nistar Purbb dinte manu khan usorte ulaikene anibole bhabi thakise.
5 Pedro, pois, era guardado na prisão; porém a egreja fazia continua oração por elle a Deus.
Etu homoi te, Peter ke bondhi ghor te rakhi thakise, kintu girja manu khan mon pora tai nimite hodai Isor logot prathana kori thakise.
6 E quando Herodes o havia de tirar, n'aquella mesma noite, estava Pedro dormindo entre dois soldados, ligado com duas cadeias, e os guardas diante da porta guardavam a prisão.
Aru Peter ke Herod pora bisar nakora ek rati age te, Peter to duijon sipahi majote ghumai thakise, loha laga rusi duita pora bandi kene thakise, aru dorja usorte duijon sipahi taike rukhi thakise.
7 E eis que sobreveiu o anjo do Senhor, e resplandeceu uma luz na prisão; e, tocando a Pedro na ilharga, o despertou, dizendo: Levanta-te depressa. E cairam-lhe das mãos as cadeias.
Titia, achanak pora Probhu laga sorgodoth tai usorte ahise, aru bondhi ghor bhitor te ujala pora bhorta hoi jaise. Tai Peter laga kona te marise, aru taike uthaikene koise, “Joldi uthibi,” aru taike bandhi kene rakha luha rusi giri jaise.
8 E disse-lhe o anjo: Cinge-te, e ata as tuas alparcas. E elle o fez assim. Disse-lhe mais: Lança ás costas a tua capa, e segue-me.
Titia sorgodoth taike koise, “Kapra lagabi aru juta to lagai lobi.” Peter eneka korise. Sorgodoth taike koise, “Bahar laga ki kapra ase etu lagabi aru moi laga piche ahibi.”
9 E, saindo, o seguia. E não sabia que fosse verdade o que era feito pelo anjo, mas cuidava que via alguma visão.
Titia Peter sorgodoth laga pichete jaise. Kintu tai jana nai etu sob to hosa pora sorgodoth he kori ase. Tai darshan he dikhi ase bhabise.
10 E, quando passaram a primeira e segunda guarda, chegaram á porta de ferro, que dá para a cidade, a qual se lhes abriu por si mesma; e, tendo saido, andaram uma rua, e logo o anjo se apartou d'elle.
Jitia taikhan poila thaka duijon sipahi aru bahar te thaka duijon sipahi ke paar korise, taikhan loha laga ekta dorja usorte punchise juntu khuli kene taikhan sheher te jabo paribo; aru etu nijor pora khuli jaise. Titia taikhan ulaikene rasta nichete jaise, aru sorgodoth taike chari kene jai jaise.
11 E Pedro, tornando a si, disse: Agora sei verdadeiramente que o Senhor enviou o seu anjo, e me livrou da mão de Herodes, e de tudo o que o povo dos judeos esperava.
Aru jitia Peter etu sob hosa pora hoise koi kene jani loise, tai nijorke koise, “Etiya moi hosa pora jani loise Probhu moike Herod laga hath pora bachai lobole nimite Tai laga sorgodoth ke pathai dise, aru Yehudi manu khan ki bhabona kori thakise etu pora moike ulaikene anise.”
12 E, considerando elle n'isto, foi a casa de Maria, mãe de João, que tinha por sobrenome Marcos, onde muitos estavam juntos e orando.
Jitia tai etu buji jaise, tai John, kunke Mark bhi mate tai laga ama Mary laga ghor te jaise, ta te bisi manu khan joma kori kene prathana kori thakise.
13 E, batendo Pedro á porta do pateo, uma menina chamada Rhode saiu a escutar;
Aru jitia Peter dorjate marikena awaj dise, ekjon chukri noukar Rhoda koi kene dorja khuli bole ahise.
14 E, conhecendo a voz de Pedro, de gozo não abriu a porta do pateo, mas, correndo para dentro, annunciou que Pedro estava fóra á porta do pateo.
Jitia tai Peter laga awaj janise, khushi pora dorja khuli bole pahorise; aru tai, polaikene kamra te ahise; aru taikhan ke Peter dorjate khara kori kene ase koise.
15 E disseram-lhe: Estás fóra de ti. Mas ella affirmava que assim era. E diziam: É o seu anjo.
Titia taikhan pora koise, “Tumi pagli hoise.” Kintu tai Peter ahise koi kene jor pora koi dise. Titia taikhan koise, “Etu tai laga sorgodoth hobo.”
16 Porém Pedro perseverava em bater, e, quando abriram, viram-n'o, e se espantaram.
Kintu Peter to dorjate mari thakise, aru jitia taikhan dorja khuli se, taikhan taike dikhi kene bisi asurit hoise.
17 E, acenando-lhes elle com a mão para que se calassem, contou-lhes como o Senhor o tirára da prisão, e disse: Annunciae isto a Thiago e aos irmãos. E, saindo, partiu para outro logar.
Kintu tai taikhan ke hath pora chup thaki bole dikhai dise, aru kineka kori kene Probhu pora taike bondhi ghor pora ulai dise etu taikhan ke koise, “Jai kene etu kotha James aru bhai khan ke kobi.” Aru ta te pora tai dusra jagate jai jaise.
18 E, sendo já dia, houve não pouco alvoroço entre os soldados sobre o que seria feito de Pedro.
Aru jitia din hoise, sipahi khan Peter logote ki hoise eku bhi jana nai.
19 E, quando Herodes o buscou e o não achou, feita inquirição aos guardas, mandou-os justiçar. E, partindo da Judea para Cesarea, ficou ali
Aru jitia Herod Peter ke bisari kene panai, tai sipahi khan ke hudise aru taikhan ke morai dibole hukum dise. Etu pichete tai Judea pora jai kene Caesarea te thakise.
20 E Herodes estava irritado com os de Tyro e de Sidon; porém elles, vindo de commum accordo ter com elle, e persuadindo Blasto, que era o camarista do rei, pediam paz: porquanto o seu paiz sustentava-se do paiz do rei.
Aru Herod to Tyre aru Sidon laga manu khan uporte bisi khong thakise. Etu karone taikhan joma hoi kene eke logote taike lok kori bole ahise. Taikhan Blastus koi kene Raja laga kaam kora ekjon ke kotha korise aru taikhan ke modot kori bole phuslai loise. Titia taikhan shanti thaki bole nimite mangise, kelemane taikhan laga desh te kha luwa kiman jai, sob etu raja laga desh pora he jai thakise.
21 E n'um dia designado, vestindo Herodes as vestes reaes, e assentado no tribunal, lhes fez uma pratica.
Kotha kori kene rakha dinte, Herod raja laga kapra lagai kene tai nijorke taiyar korise. Tai laga singhason te bohi kene taikhan ke kotha korise.
22 E o povo exclamava: Voz de Deus, e não de homem.
Kintu manu khan hala kori koise, “Etu Isor laga awaj ase, manu laga nohoi!”
23 E no mesmo instante feriu-o o anjo do Senhor, porquanto não deu gloria a Deus, e, comido de bichos, expirou.
Titia etu homoi te Probhu laga sorgodoth joldi taike mari dise, kelemane tai Isor ke mohima diya nai; aru puka pora taike khai kene morai dise.
24 E a palavra de Deus crescia e se multiplicava.
Aru Isor laga kotha bisi-bisi hoi jaise.
25 E Barnabé e Saulo, havendo cumprido aquelle serviço, voltaram de Jerusalem, levando tambem comsigo a João, que tinha por sobrenome Marcos.
Aru jitia Barnabas aru Saul taikhan laga kaam pura kori loise, taikhan Jerusalem te jaise, aru John kunke Mark bhi mate taike bhi loi anise.

< Atos 12 >