< I Samuela 5 >
1 Tedy Filistynowie wzięli skrzynię Bożą, i zanieśli ją z Ebenezer do Azotu.
Pea naʻe ʻave ʻe he kakai Filisitia ʻae puha tapu ʻoe ʻOtua, ʻo ʻomi ia mei Epenisa ki ʻAsitoti.
2 Wziąwszy tedy Filistynowie onę skrzynię Bożą, wprowadzili ją do domu Dagonowego, i postawili ją podle Dagona.
ʻI he maʻu ʻe he kau Filisitia ʻae puha tapu ʻoe ʻOtua, naʻa nau ʻomi ia ki he fale ʻo Takoni, ʻonau fokotuʻu ia ofi kia Takoni.
3 A gdy rano wstali Azotczanie nazajutrz, oto, Dagon leżał twarzą swoją na ziemi przed skrzynią Pańską; i ponieśli Dagona, i postawili go na miejscu jego.
Pea ʻi he tuʻu hengihengi hake ʻi he ʻapongipongi ʻae kakai ʻo ʻAsitoti, vakai, kuo tō fakafoʻohifo ʻa Takoni ki hono mata ki he kelekele ʻi he ʻao ʻoe puha tapu ʻo Sihova. Pea naʻa nau hiki ʻa Takoni ʻo toe fokotuʻu ia ki hono potu.
4 A gdy zaś wstali rano nazajutrz, oto, Dagon leżał twarzą swoją na ziemi przed skrzynią Pańską; a łeb Dagonowy i obie dłonie rąk jego ułamane były na progu, tylko sam pień Dagonowy został podle niej.
Pea ʻi heʻenau tuʻu hengihengi hake ʻi he pongipongi ʻe taha, vakai, kuo tuʻulu ʻa Takoni mo hono mata ki he kelekele he ʻao ʻoe puha tapu ʻo Sihova; pea kuo motuua ʻae ʻulu ʻo Takoni, mo hono fasi ʻae nima fakatouʻosi pē ʻi he mata fale: naʻe toe pe kia Takoni ʻa hono foʻi sino pe.
5 Przetoż nie wstępują kapłani Dagonowi, i wszyscy, którzy wchodzą do domu Dagonowego, na próg Dagonowy w Azocie, aż do dnia tego.
Ko ia ʻoku ʻikai lakalakavale ʻae kau taulaʻeiki ʻo Takoni, pe ha tokotaha ʻoku haʻu ki he fale ʻo Takoni, ki he matafale ʻo Takoni ʻi ʻAsitoti ʻo aʻu ki he ʻaho ni.
6 Tedy była ciężka ręka Pańska nad Azotczany, a gubiła je; bo je zarażała wrzodami na zadnicach, w Azocie i w granicach jego.
Ka naʻe mamafa ʻae nima ʻo Sihova ki he kakai ʻo ʻAsitoti, ʻo ne fakaʻauha ʻakinautolu, ʻo teʻia ʻakinautolu ʻaki ʻae mahaki kovi, ʻio, ʻa ʻAsitoti mo hono ngaahi potu.
7 A widząc mężowie z Azotu, co się działo, rzekli: Niechaj nie zostawa skrzynia Boga Izraelskiego z nami; albowiem sroga jest ręka jego przeciwko nam, i przeciwko Dagonowi, bogu naszemu.
Pea ʻi he mamata ʻae kau tangata ʻo ʻAsitoti ʻoku pehē, naʻa nau lea, “ʻE ʻikai tuku ʻae puha tapu ʻoe ʻOtua ʻo ʻIsileli: he ʻoku tō mamahi hono nima kiate kitautolu, pea kia Takoni ko hotau ʻotua.”
8 A tak obesłali i zebrali wszystkie książęta Filistyńskie do siebie, i mówili: Cóż uczynimy z skrzynią Boga Izraelskiego? I odpowiedzieli: Do Gad niech będzie doprowadzona skrzynia Boga Izraelskiego; i odprowadzono tam skrzynię Boga Izraelskiego.
Ko ia naʻa nau fekau ʻo tānaki kiate kinautolu ʻae houʻeiki kotoa pē ʻoe kau Filisitia, ʻonau pehē, “Ko e hā te tau fai ki he puha tapu ʻoe ʻOtua ʻo ʻIsileli?” Pea naʻa nau pehē, “Ke haʻamo fano ʻae puha tapu ʻoe ʻOtua ʻo ʻIsileli ʻo ʻave ki Kati.” Pea naʻa nau haʻamo fano mei ai ʻae puha tapu ʻoe ʻOtua ʻo ʻIsileli.
9 A gdy ją odprowadzili, powstała ręka Pańska przeciw miastu trpieniem bardzo wielkiem, i zarażała męże miasta od małego aż do wielkiego, i naczyniło się im wrzodów na skrytych miejscach.
Pea naʻe pehē, hili ʻenau haʻamo fano ia, naʻe hoko mālohi ʻae nima ʻo Sihova ki he kolo ʻi he fakaʻauha lahi: pea ne taaʻi ʻae kau tangata ʻoe kolo, ʻae siʻi mo e lahi, pea naʻa nau mahaki kovi ʻi honau potu fufū.
10 Odesłali tedy skrzynię Bożą do Akkaronu; a gdy przyszła skrzynia Boża do Akkaronu, krzyczeli Akkarończycy, mówiąc: Przyprowadzono do nas skrzynię Boga Izraelskiego, aby nas wymordowano z ludem naszym.
Ko ia naʻa nau ʻave ai ʻae puha tapu ʻoe ʻOtua ki Ekiloni. Pea ʻi he hoko ʻae puha tapu ʻoe ʻOtua ki Ekiloni, naʻe tangi ʻae kakai Ekiloni, ʻo pehē, “Kuo nau ʻomi ʻae puha tapu ʻoe ʻOtua ʻo ʻIsileli kiate kitautolu, ke tāmateʻi kitautolu mo hotau kakai.”
11 Przetoż posławszy zgromadzili wszystkie książęta Filistyńskie, i rzekli: Odeślijcie skrzynię Boga Izraelskiego, a niech się wróci na miejsce swoje, i niech nas nie zabija i ludu naszego; bo był strach śmierci po wszystkiem mieście, a była tam bardzo ciężka ręka Boża.
Ko ia naʻa nau fekau ʻo tānaki ʻae houʻeiki kotoa pē ʻoe kakai Filisitia, ʻonau pehē, “Fekau ke ʻave ʻae puha tapu ʻoe ʻOtua ʻo ʻIsileli, pea tuku ke ʻalu ia ki hono potu, telia naʻa ne tāmateʻi kitautolu mo hotau kakai:” he naʻe hoko ʻae fakaʻauha lahi ki he potu kotoa pē ʻoe kolo; naʻe mamafa ʻaupito ʻae nima ʻoe ʻOtua ʻi ai.
12 A mężowie którzy nie pomarli, zarażeni byli wrzodami na zadnicy, tak, iż wstępował krzyk miasta do nieba.
Pea ko e kau tangata naʻe ʻikai mate naʻe taaʻi ʻakinautolu ʻaki ʻae mahaki kovi: pea naʻe ʻalu hake ki langi ʻae tangi ʻae kolo.