< Faarfannaa 124 >
1 Faarfannaa ol baʼuu. Faarfannaa Daawit. Israaʼel akkana haa jedhu: Utuu Waaqayyo garee keenya taʼuu baatee,
Da nije bio Gospod s nama, neka reèe Izrailj,
2 utuu Waaqayyo garee keenya taʼuu baatee, yommuu namoonni nutti kaʼanitti,
Da nije bio Gospod s nama, kad ljudi ustaše na nas,
3 yommuu aariin isaanii nutti bobaʼetti, silaa isaan utuu nu lubbuun jirruu nu liqimsu turan;
Žive bi nas proždrli, kad se raspali gnjev njihov na nas;
4 lolaan nu liqimsee dhaʼaan bishaanii nurra yaaʼa ture;
Potopila bi nas voda, rijeka bi pokrila dušu našu;
5 bishaan hamaan nu fudhatee bada ture.
Pokrila bi dušu našu silna voda.
6 Waaqayyo akka nu ilkaan isaaniitiin cicciramnuuf dabarsee itti nu hin kennin sun haa eebbifamu.
Blagosloven Gospod, koji nas ne dade zubima njihovijem da nas rastržu!
7 Akkuma simbirri kiyyoo adamsituu jalaa baatu, nu isaan jalaa baaneerra; kiyyoon ni ciccite; nus jalaa baane.
Duša se naša izbavi kao ptica iz zamke lovaèke; zamka se raskide, i mi se izbavismo.
8 Gargaarsi keenya maqaa Waaqayyoo, Uumaa samii fi lafa sanaa ti.
Pomoæ je naša u imenu Gospodnjem, koji je stvorio nebo i zemlju.