< Faarfannaa 121 >

1 Faarfannaa Ol baʼuu. Ani ija koo gara tulluuwwaniitti ol nan qabadha; gargaarsi koo eessaa dhufa?
Ein song til høgtidsferderne. Eg lyfter augo mine upp til fjelli, kvar kjem mi hjelp ifrå?
2 Gargaarsi koo Waaqayyo samii fi lafa uume biraa dhufa.
Mi hjelp kjem ifrå Herren, han som hev skapa himmelen og jordi.
3 Inni akka miilli kee mucucaatu hin godhu; kan si eegu hin mugu;
Han skal ikkje lata foten din vera ustød, han blundar ikkje din vaktar.
4 dhugumaan inni Israaʼelin eegu hin mugu; hin rafus.
Sjå, han blundar ikkje og søv ikkje, Israels vaktar.
5 Waaqayyo si eega; Waaqayyo karaa mirga keetiitiin gaaddisa siif taʼa;
Herren er din vaktar, Herren er din skugge ved di høgre hand.
6 guyyaa aduun si hin gubu; halkanis jiʼi si hin miidhu.
Um dagen skal ikkje soli stikka deg, og ikkje månen um natti.
7 Waaqayyo miidhaa hunda irraa si eega; inni lubbuu kee ni eega;
Herren skal vara deg frå alt vondt, han skal vara di sjæl.
8 Waaqayyo ammaa jalqabee hamma bara baraatti, baʼuu fi galuu kee ni eega.
Herren skal vara din utgang og din inngang frå no og til æveleg tid.

< Faarfannaa 121 >