< Salomos Høisang 7 >

1 «Kor fagert din fot stig på skoen, du gjævings møy. Dine lender er bogne som ei sylgja, smidd av ei kunstnarhand.
NANI wale kou mau wawae iloko o na kamaa, e ke kaikamahine alii! O ke apo o kou mau uha, ua like ia me ka lei o ka a-i, Ka mea a na lima o ka poe akamai i hana'i.
2 Fanget som skåli rund, ho aldri vante vin. Livet ein kveitehaug med liljor ikring.
O kou piko me he kiaha poepoe la ia, Aole nele i ka waina ala. O kou opu me he pua palaoa la, Ua nakinakiia i na lilia.
3 Eit killingpar barmen, tvillingar til ei gasella.
O kou mau waiu, ua like me na anetelope elua, He mau mahoe anetelope laua.
4 Din hals som eit filsbeinstårn, augo som Hesbons tjørner ved Bat-rabbims port. Nasen som Libanons tårn, som vender imot Damaskus.
O koa a-i, ua like ia me ka halekiai niho elepani; O kou mau maka, me na punawai o Hesebona, Aia ma ka ipuka o Beterabima; O kou ihu ua like ia me ka halekiai o Lebanona, Aia kona alo i Damaseko.
5 Ditt hovudet som Karmel ris upp, og lokkarne purpur er, ein konge i flettom er fanga.»
O kou poo maluna ou, ua like ia me Karemela, O kou lauoho maluna o kou poo, me he mea ulaula la; Ua paa ke alii iloko o na keena maluna.
6 «Å, kor fager, kor frid du er, du kjærleik so hugnadrik!
Manomano kou nani, a me kou maikai, E ka'u mea i aloha'i, no ka olioli!
7 Som ei palma er du i vokster, som druvor din barm.
O kou kiekie, ua like ia me ka laau pama, A o kou mau waiu me he mau huhui waina la.
8 Eg meiner upp i palmen eg stig, i stylkerne tek eg tak, din barm skal vera som druvor, din ande er som dåm av eple.
I iho la au, E pii au iluna o ka laau pama, A paa aku au i kona mau lala. Ano, e lilo mai kou mau waiu me he mau huhui waina la; A o ke ala o kou ihu e like me na ohia.
9 Og munnen som ljuvaste vin.» «Som lett glid ned for min ven og kveikjer sovandes lippor.
A o ke aluna o kou waha me ka waina maikai no ka'u mea i aloha'i, e kahe oluolu ana, A olelo ae la na leheleho o ka poe hiamoe.
10 Til min ven høyrer eg, og til meg stend hans trå.»
No ka'u mea i aloha'i owau, A o kona makemake, eia no ia'u.
11 «Kom so min ven, ut på marki lat oss gå og i byom oss kvara!
Ina kaua, e ka'u mea i aloha'i, e hele kaua i ke kula, E noho kaua ma na kauhale.
12 Og i otta inni vingardom sjå, um vintreet sprett, um knupparne spring, um granattreet blømer! Der vil eg gjeva min elsk til deg.
E ala ae i ke kakahiaka ma ka malawaina, e ike i ka ulu ana o ka waina, E nana i ka pua ana o ka waina, A me ke kupu ana o ka pomeraite; Malaila au e haawi aiiaoei kou aloha.
13 Frå kjærleiks-epli strøymer ein fræn, alle slag frukt er ved dørom. Nye og gamle, min ven, hev eg gøymt til deg.
Ua ala mai na dudima, A ma ko makou mau ipuka, aia na hua ono a pau, He mea kahiko, a me ka mea hou, O na mea au i waiho ai nou, e ka'u mea i aloha'i.

< Salomos Høisang 7 >