Salomos Høisang 7
1 «Kor fagert din fot stig på skoen, du gjævings møy. Dine lender er bogne som ei sylgja, smidd av ei kunstnarhand.
Kako su krasni koraci tvoji u sandalama, kćeri kneževska! Pregibi su bokova tvojih kao grivne stvorene rukom umjetnika.
2 Fanget som skåli rund, ho aldri vante vin. Livet ein kveitehaug med liljor ikring.
Pupak ti je kao okrugla čaša koja nikad nije bez pića. Trbuh ti je kao stog pšenice ograđen ljiljanima.
3 Eit killingpar barmen, tvillingar til ei gasella.
Dvije su dojke tvoje dva laneta, blizanca košutina.
4 Din hals som eit filsbeinstårn, augo som Hesbons tjørner ved Bat-rabbims port. Nasen som Libanons tårn, som vender imot Damaskus.
Vrat je tvoj kao kula bjelokosna. Oči su tvoje kao ribnjaci u Hešbonu kod vrata batrabimskih. Nos ti je kao kula libanska što gleda prema Damasku.
5 Ditt hovudet som Karmel ris upp, og lokkarne purpur er, ein konge i flettom er fanga.»
Glava je tvoja kao brdo Karmel, a kosa na glavi kao purpur i kralj se zapleo u njene pletenice.
6 «Å, kor fager, kor frid du er, du kjærleik so hugnadrik!
Kako si lijepa i kako si ljupka, o najdraža, među milinama!
7 Som ei palma er du i vokster, som druvor din barm.
Stas je tvoj kao palma, grudi su tvoje grozdovi.
8 Eg meiner upp i palmen eg stig, i stylkerne tek eg tak, din barm skal vera som druvor, din ande er som dåm av eple.
Rekoh: popet ću se na palmu da dohvatim vrške njezine, a grudi će tvoje biti kao grozdovi na lozi, miris daha tvoga kao jabuke.
9 Og munnen som ljuvaste vin.» «Som lett glid ned for min ven og kveikjer sovandes lippor.
Usta su tvoja kao najbolje vino. Koje odlazi ravno dragome mome kao što teče na usnama usnulih.
10 Til min ven høyrer eg, og til meg stend hans trå.»
Ja pripadam dragome svome i on je željan mene.
11 «Kom so min ven, ut på marki lat oss gå og i byom oss kvara!
Dođi, dragi moj, ići ćemo u polja, noćivat ćemo u selima.
12 Og i otta inni vingardom sjå, um vintreet sprett, um knupparne spring, um granattreet blømer! Der vil eg gjeva min elsk til deg.
Jutrom ćemo ići u vinograde da vidimo pupa li loza, zameće li se grožđe, jesu li procvali mogranji. Tamo ću ti dati ljubav svoju.
13 Frå kjærleiks-epli strøymer ein fræn, alle slag frukt er ved dørom. Nye og gamle, min ven, hev eg gøymt til deg.
Mandragore šire miris, u našim kućama ima svakog voća, novoga i starog, za te sam ga čuvala, o najdraži moj!
