< Salomos Høisang 1 >
Salomonova Pjesma nad pjesmama
2 «Han meg kysse med kyssar av sin munn. For din elsk han er betre enn vin.
Poljubi me poljupcem usta svojih, ljubav je tvoja slađa od vina.
3 Dine salvar angar so ljuvt, ein utrend salve er ditt namn. Difor held møyar dei elskar deg.»
Miris najboljih mirodija, ulje razlito ime je tvoje, zato te ljube djevojke.
4 «Drag meg etter deg. Og me spring. Kongen hev ført meg til sitt hus.» «Me vil fagnast og frygdast i deg. Me vil lova din kjærleik meir enn vin.» Med rette elskar dei deg.
Povuci me za sobom, bježimo! Kralj me uveo u odaje svoje. Igrat ćemo se i radovati zbog tebe, slavit ćemo ljubav tvoju više nego vino. Pravo je da te ljube.
5 «Eg er brun, men like vel væn, de Jerusalems døtter, som Kedars tjeld, som Salomos dørtjeld.
Crna sam ali lijepa, kćeri jeruzalemske, kao šatori kedarski, kao zavjese Salomonove.
6 Sjå ikkje på at eg er so brun, at soli hev brent meg so. Mor sine søner harmast på meg, og meg sette til vingardsvakt. Eg hev ikkje vakta eigen gard.
Ne gledajte što sam garava, to me sunce opalilo. Sinovi majke moje rasrdili se na mene, postavili me da čuvam vinograde; a svog vinograda, koji je u meni, nisam čuvala.
7 Seg, du som leikar i min hug, kvar gjæter du no? Kvar held du middagskvild? Må eg sleppa på villa å ganga i hjordi til felagarn’ dine.»
Reci mi, ti koga ljubi duša moja, gdje paseš, gdje se u podne odmaraš, da ne lutam, tražeći te, oko stada tvojih drugova.
8 «Um du ikkje det veit, du fagraste dros, du fylgje i drifti sitt spor og gjæt dine killingar fram der som hyrdingarn’ buderne hev.»
Ako ne znaš, o najljepša među ženama, izađi i slijedi tragove stada i pasi kozliće svoje oko pastirskih koliba.
9 «Med folarn’ for Faraos vogn deg, min hugnad, eg liknar.
Usporedio bih te s konjima pod kolima faraonovim, o prijateljice moja.
10 Di lekkjeprydde kinn er so væn, og din hals med perlor.
Lijepi su obrazi tvoji među naušnicama, vrat tvoj pod ogrlicama.
11 Lekkjor av gull skal du få med sylv-prikkar på.»
Učinit ćemo za tebe zlatne naušnice s privjescima srebrnim.
12 «Når kongen i laget sit sat, min narde han anga då.
- Dok se kralj odmara na svojim dušecima, (tada) nard moj miriše.
13 Ein myrra-pung er min ven, som eg ber ved min barm.
Dragi mi je moj stručak smirne što mi među grudima počiva.
14 Ein cyper blom-dusk er min ven meg i En-Gedis hagar.»
Dragi mi je moj grozd ciprov u vinogradima engedskim.
15 «Å, kor du er fager, mi møy, kor du er fager! Dine augo er duvor.»
- Gle, kako si lijepa, prijateljice moja, gle, kako si lijepa, imaš oči kao golubica.
16 «Å, kor du er fager, min ven, kor du er ljuv. Og vårt lægje er grønt.
- Gle, kako si lijep, dragi moj, gle, kako si mio. Zelenilo je postelja naša.
17 Cedrar er bjelkarn’ i vårt hus, cypressar er himling.»
- Grede kuća naših cedri su, a natkrovlje čempresi.