< Romerne 9 >

1 Eg segjer sanning i Kristus, eg lyg ikkje, samvitet mitt vitnar med meg i den Heilage Ande,
Nijova chakaka, nene ndi mundu wa Kilisitu, nijova lepi udese. Mutima wangu wilongoswa na Mpungu Msopi ulangisa chakaka njwe nene nijova lepi udese.
2 at eg hev ei stor sorg og en stendig verk i hjarta mitt.
Nigana kujova naha, nivii ngolongondi na mvinisu wangamalika mumtima wangu
3 For eg skulde ynskja at eg sjølv var bannstøytt burt frå Kristus for brørne mine, samættingarne mine etter kjøtet,
ndava ya valongo vangu vaisilaeli vandu va likabila langu. Ngati kuvya kwa njombi yavi, nganiyidakili likoto na kulekanganiswa na Kilisitu.
4 dei som er israelitar, som hev barnekåret og herlegdomen og pakterne og lovgjevingi og gudstenesta og lovnaderne,
Vena ndi vandu va ku Isilaeli ndi vevahaguwili na Chapanga vavyai vana vaki, avalangisi ukulu waki. Akalagana nawu, akavapela Malagizu gaki, namuna ya kumuyupa mwene na malaganu gaki.
5 dei som federne høyrer til og som Kristus er ætta frå etter kjøtet, han som er Gud yver alle ting, velsigna i all æva. Amen. (aiōn g165)
Vene ndi vajukulu va vagogo va Vaebulania, namwene Kilisitu, mu umundu waki, ahumili mu lukolo lwavi. Chapanga mweitalalila goha alumbaliwayi magono goha gangali mwishu! Ena. (aiōn g165)
6 Men det er ikkje so at Guds ord hev vorte til inkjes; for ikkje alle dei som er ætta frå Israel, er Israel;
Nijova lepi lilaganu la Chapanga ling'anamwiki, muni lepi vandu voha va Isilaeli ndi vandu va Chapanga.
7 og ikkje heller er alle Abrahams born for di um dei er hans ætt; men: «Etter Isak som skal ætta di heita, »
Ndi lepi vajukulu voha va Ibulahimu ndi vana va Chapanga. Nambu Chapanga mjovili Ibulahimu, “Chiveleku chaku yati vihumalila kwa Izaki.”
8 det vil segja: ikkje borni etter kjøtet er Guds born, men borni etter lovnaden vert rekna til ætti.
Ndava muni vala vevavelekiwi chihiga, vene lepi vana va Chapanga, nambu vala vevavelekiwi kwa lealagini nawu Chapanga ndi yati vikemelewa vana va Ibulahimu.
9 For dette er eit lovnadsord: «Ved dette bilet kjem eg att, og då skal Sara hava ein son.»
Muni Chapanga avikili lilaganu ili, “Lukumbi lweluganikiwa yati niwuya, na mwene Sala yati iveleka mwana mgosi.”
10 Og ikkje berre det, men so var det og med Rebekka, ho som var med born ved ein, det er Isak, far vår.
Lepi ago ndu, mewa nambu Lebeka ababili vana mapaha kwa dadi mmonga, mwenuyo ndi gogo witu Izaki.
11 For då dei endå var ufødde, og ikkje endå hadde gjort korkje godt eller vondt - for at Guds rådgjerd etter hans utveljing skulde standa ved lag, ikkje ved gjerningar, men ved honom som kallar -
Nambu, hati kwakona mapaha vangavelekewa amala vangahotola kumanya lijambu loloha labwina amala lihakau, muni mpangu wa Chapanga wa kuhagula lilolekanayi,
12 då vart det sagt til henne: «Den eldste skal tena den yngste, »
Chapanga amjovili Lebeka, “Mwana mvaha yati akumhengela mbena waki.” Ndi uhagula wa Chapanga wihuvalila namuna cheikemela mwene, lepi uhagula wa mundu.
13 som skrive stend: «Jakob elska eg, men Esau hata eg.»
Ngati chegijova Mayandiku Gamsopi, “Namganili Yakobo, nambu namhakalili Esau.”
14 Kva skal me då segja? Skulde det finnast urettferd hjå Gud? Langt ifrå!
Hinu, tijova wuli? Wu, Chapanga ihamula lepi cheyiganikiwa? Hati padebe!
15 For han segjer til Moses: «Eg vil miskunna den som eg miskunnar, og ynka den som eg ynkar.»
Muni amujovili Musa, “Yati nikumuhengela lipyana mundu yoyoha mwenigana kumuhengela lipyana, yati nivya mbwina kwa mundu mwenigana kumkitila ubwina.”
16 So stend det då ikkje til den som vil, og ikkje heller til den som renner, men til Gud som gjer miskunn.
Hinu, goha genago gihuvalila lipyana la Chapanga, ndi lepi ukangamala wa mundu amala cheigana mundu.
17 For Skrifti segjer til Farao: «Just til dette reiste eg deg upp, at eg kunde syna magti mi på deg, og at namnet mitt kunde verta kunngjort yver all jordi.»
Muni Mayandiku Gamsopi gijova naha Falao, “Nakukitili wa nkosi wa ku Misili muni nilangisayi makakala gangu kupitila veve, na liina langu limanyikanayi pamulima woha.”
18 So miskunnar han då kven han vil, og gjer kven han vil hard.
Ndava yeniyo, Chapanga akumuhengela lipyana mundu yoyoha mweigana kumuhengela lipyana, na akagana kumkita mundu avyai na mtima unonopa akumkita avyai mewa.
19 So vil du vel segja til meg: «Kva hev han so endå å klaga for? For kven stend vel imot viljen hans?»
Pangi ukunikota, “Ngati naha, ndava kyani Chapanga ijova vandu vabudili? Yani mweihotola kuubesa uganu wa Chapanga?”
20 Men kven er då du, menneskje, som trættar imot Gud? Skal då verket segja til verkaren: «Kvi gjorde du meg so?»
Nambu veve ndi wayani mweukumkota Chapanga? Wu, chiviga chihotola kumkota muwumba chiviga, “Ndava kyani uniwumbili chenichi?”
21 Eller hev ikkje krusmakaren vald yver leiret, so han av same deigi kann gjera det eine kjerald til æra og det andre til vanæra?
Muwumba viviga ihotola kuhengela ludaka cheigana na kuwumba viviga vivili kwa ludaka lulalula, chimonga kwa lihengu utopesa na chingi kwa lihengu langali utopesa.
22 Men um no Gud, endå han vilde syna vreiden sin og kunngjera si magt, like vel med stort langmod tolde dei vreide-kjerald som var laga til undergang,
Chenichi ndi cheyavili kwa Chapanga. Chapanga aganili kulangisa ligoga laki na makakala gaki. Nambu avasindimalili neju, vandu vala vevaganikiwi kuhamuliwa na ligoga laki, venavo ndi vevaganikiwi kuyongomeswa.
23 so han og kunde gjera sin herlegdoms rikdom yver miskunnskjeraldi som han fyreåt hadde laga til herlegdom?
Namwene aganili kulangisa ukulu waki, weatiyitili kwitu vetaganikiwi kupokela lipyana laki, tete vetitendelekewi kuhuma kadeni tipokela ukulu waki.
24 Og til slike kalla han oss og, ikkje berre av jødar, men og av heidningar,
Muni tete ndi vala vetikemiliwi, lepi kuhuma pagati ya Vayawudi ndu nambu kuhuma kwa vandu vangali Vayawudi.
25 som han og segjer hjå Hosea: «Det som ei er mitt folk, vil eg kalla mitt folk, og kalla henne elska som ei var elska;
Ngati Chapanga cheajovili muchitabu cha Hosea mweavi mlota wa Chapanga, “Vala vevavi, ‘lepi vandu vangu.’ Yati nikuvakemela, ‘Vandu vangu.’ Na vala venanga vagana, ‘yati nikuvagana.’ Vandu vangu yati mwene lepi ‘mganu wangu’
26 og det skal ganga so, at på den staden det vart sagt til deim: «De er ikkje mitt folk, » der skal dei kallast den livande Guds born.»
Kangi pandu pala pemwajoviwi, ‘Nyenye lepi vangu,’ Penapo mwikemelewa, ‘Vana va Chapanga mweavili mumi.’”
27 Og som Jesaja ropar ut yver Israel: «Um talet på Israels born er som havsens sand, so skal då berre leivningen frelsast.
Mewawa Isaya mweavi mlota wa Chapanga, avaywangili vandu va Isilaeli pala peajovili, “Hati ngati vandu vamahele ngati msavati wa kunyanja, nambu vevisanguliwa ndi vadebe ndu,
28 For ordet sitt skal Herren setja i verk og snøgt fullføra på jordi.»
ndava muni, BAMBU yati iyumbatika kukita uhamula waki kwa vandu va mulima woha.”
29 Og som Jesaja fyrr hev sagt: «Hadde ikkje Herren Sebaot leivt oss eit sæde, so hadde me vorte som Sodoma og vorte like Gomorra.»
Ngati Isaya chealongolili kujova, ngaakotoka, “BAMBU mweavi na makakala ngaatileki lepi, vangi va chiveleku cha Isilaeli, voha ngatifwili ngati vandu va Sodoma, ngatiwanangini ngati vandu va Gomola.”
30 Kva skal me då segja? At heidningarne som ikkje søkte rettferd, dei vann rettferd, men det var rettferdi av tru.
Hinu tijova kyani? Vandu vangali Vayawudi vahengili lepi chindu muni valolekanayi vabwina palongolo ya Chapanga, nambu mu sadika Chapanga avakitili vabwina palongolo yaki,
31 Men Israel, som søkte rettferdslov, dei vann ikkje fram til denne lovi.
Nambu vandu va Isilaeli vevalondili Malagizu muni vakitiwayi vabwina palongolo ya Chapanga, nambu vayipatili lepi.
32 Kvifor so? For di dei ikkje søkte henne med tru, men med gjerningar, for dei støytte seg på støytesteinen,
Ndava kyani? Ndava vahuvalili matendu gavi pahala pa kuhuvalila sadika. Ndi vakajikuvala “paliganga la kukuvala.”
33 som skrive stend: «Sjå, eg legg i Sion ein stein til støyt og eit berg til stygg; den som trur på honom, skal ikkje verta til skammar.»
Ngati chegijova Mayandiku Gamsopi, “Lola, nivika liganga ku Siyoni, lenilo yati likuvakita vandu vajikuvala, yati nivika litalau lelikuvakita vandu vagwayi, nambu mundu yoyoha mweakumsadika ikola lepi soni.”

< Romerne 9 >