< Salmenes 90 >
1 Ei bøn av gudsmannen Moses. Herre, du hev vore ei livd for oss frå ætt til ætt.
Molitva. Mojsija, sluge Božjega. Jahve, ti nam bijaše okrilje od koljena do koljena.
2 Fyrr fjelli vart til, og du skapte jordi og heimen, ja frå æva og til æva er du Gud.
Prije nego se rodiše bregovi, prije nego postade kopno i krug zemaljski, od vijeka do vijeka, Bože, ti jesi!
3 Du let menneskja venda um til dust og segjer: «Vend um att, de menneskjeborn!»
Smrtnike u prah vraćaš i veliš: “Vratite se, sinovi ljudski!”
4 For tusund år er i dine augo som dagen i går når han lid, som ei vakt um natti.
Jer je tisuću godina u očima tvojim k'o jučerašnji dan koji je minuo i kao straža noćna.
5 Du riv deim burt som i flaum, dei vert som ein svevn, um morgonen er dei som groande graset;
Razgoniš ih k'o jutarnji san, kao trava su što se zeleni:
6 um morgonen blømer det og gror, um kvelden visnar det burt og turkast upp.
jutrom cvate i sva se zeleni, a uvečer - već se suši i vene.
7 For me hev forgjengest ved din vreide, og ved din harm er me burtskræmde.
Zaista, izjeda nas tvoja srdžba i zbunjuje ljutina tvoja.
8 Du hev sett våre misgjerder for augo dine, vår løynde synd i ljoset frå di åsyn.
Naše si grijehe stavio pred svoje oči, naše potajne grijehe na svjetlost lica svojega.
9 For alle våre dagar er framfarne i din vreide, me hev livt våre år til ende som ein sukk.
Jer svi naši dani prođoše u gnjevu tvojemu, kao uzdah dovršismo godine svoje.
10 Vår livstid, ho varer sytti år, og når der er mykje kraft, åtteti år, og jamvel det stoltaste er møda og fåfengd, for snart er det framfare, og me flaug burt.
Zbroj naše dobi sedamdeset je godina, ako smo snažni, i osamdeset; a većina od njih muka je i ništavost: jer prolaze brzo i mi letimo odavle.
11 Kven kjenner styrken i din vreide og din harm, soleis som ein bør ottast deg?
Tko će mjeriti žestinu gnjeva tvojega, tko proniknuti srdžbu tvoju?
12 Å telja våre dagar, det lære du oss, at me kann få visdom i hjarta.
Nauči nas dane naše brojiti, da steknemo mudro srce.
13 Vend um, Herre! Kor lenge? Og lat det gjera deg vondt for tenarane dine!
Vrati se k nama, Jahve! TÓa dokle ćeš? Milostiv budi slugama svojim!
14 Metta oss med di miskunn når morgonen renn, so vil me fegnast og gleda oss alle våre dagar!
Jutrom nas nasiti smilovanjem svojim, da kličemo i da se veselimo u sve dane!
15 Gled oss etter dei dagar du hev bøygt oss, etter dei år me hev set ulukka!
Obraduj nas za dane kad si nas šibao, za ljeta kad smo stradali!
16 Lat di gjerning syna seg for tenarane dine og din herlegdom yver deira born!
Neka se na slugama tvojim pokaže djelo tvoje i tvoja slava na djeci njihovoj!
17 Og Herren, vår Guds ynde vere yver oss, og det våre hender gjer, gjeve du framgang for oss, ja, det våre hender gjer, det gjeve du framgang!
Dobrota Jahve, Boga našega, nek' bude nad nama daj da nam uspije djelo naših ruku, djelo ruku naših nek' uspije.