Salmenes 89
1 Ein salme til lærdom av ezrahiten Etan. Um Herrens miskunns verk vil eg æveleg syngja frå ætt til ætt vil eg med min munn forkynna hans truskap.
Poučna pjesma. Ezrahijca Etana. O ljubavi Jahvinoj pjevat ću dovijeka, kroza sva koljena vjernost ću tvoju naviještati.
2 For eg segjer: Æveleg vert miskunn uppbygd, i himmelen gjer du din truskap fast.
Ti reče: “Zavijeke je sazdana ljubav moja!” U nebu utemelji vjernost svoju:
3 «Eg hev gjort ei pakt med min utvalde, eg hev svore for David, tenaren min:
“Savez sklopih s izabranikom svojim, zakleh se Davidu, sluzi svome:
4 «Æveleg vil eg grunnfesta ditt avkjøme, og eg vil byggja din kongsstol frå ætt til ætt.»» (Sela)
tvoje potomstvo održat ću dovijeka, za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje.”
5 Og himmelen prisar di undergjerning, Herre, og din truskap fær pris i samlingi av dei heilage.
Nebesa veličaju čudesa tvoja, Jahve, i tvoju vjernost u zboru svetih.
6 For kven i dei høge skyer likjest Herren? Kven er lik Herren millom gudesøner?
TÓa tko je u oblacima ravan Jahvi, tko li je Jahvi sličan među sinovima Božjim?
7 Ein Gud som er ovskræmeleg i løynderådet til dei heilage, og til rædsla for alle som er ikring honom.
Bog je strahovit u zboru svetih, velik i strašan svima oko sebe.
8 Herre, allhers drott, kven er sterk som du, Herre? Og din truskap er kringum deg.
Jahve, Bože nad Vojskama, tko je kao ti? Silan si, Jahve, i vjernost te okružuje.
9 Du råder yver havsens ovmod; når bylgjorne i det reiser seg, stiller du deim.
Ti zapovijedaš bučnome moru, obuzdavaš silu valova njegovih;
10 Du hev slege Rahab sund som ein ihelslegen, med din sterke arm hev du spreidt dine fiendar.
ti sasječe Rahaba i zgazi, snažnom mišicom rasu dušmane svoje.
11 Himmelen er din, og jordi er di; jordriket og alt som er i det, hev du grunnlagt.
Tvoja su nebesa i tvoja je zemlja, zemljin krug ti si sazdao i sve što je na njemu;
12 Nord og sud hev du skapt; Tabor og Hermon fegnast i ditt namn.
sjever i jug ti si stvorio, Tabor i Hermon kliču imenu tvojemu.
13 Du hev ein arm med velde; sterk er di hand, høg er di høgre hand.
Tvoja je mišica snažna, ruka čvrsta, desnica dignuta.
14 Rettferd og rett er grunnvoll for din kongsstol; miskunn og truskap gjeng fyre di åsyn.
Pravda i Pravednost temelj su prijestolja tvoga, Ljubav i Istina koračaju pred tobom.
15 Sælt er det folk som kjenner til glederop; i ljoset frå ditt andlit skal dei ferdast.
Blago narodu vičnu svetom klicanju, on hodi u sjaju lica tvojega, Jahve,
16 I ditt namn fegnast dei all dagen, og ved di rettferd vert dei upphøgde.
u tvom se imenu raduje svagda i tvojom se pravdom ponosi.
17 For du er prydnaden i deira styrke, og ved din godhug lyfter du upp vårt horn.
Jer ti si ures moći njegove, po tvojoj milosti raste snaga naša.
18 For Herren høyrer vår skjold til, og vår konge til Israels Heilage.
Jer Jahve je štit naš, Svetac Izraelov kralj je naš.
19 Den gong tala du i ei syn til dine trugne og sagde: «Eg hev lagt hjelp i handi på ein veldug, eg hev upphøgt ein ungdom av folket.
Nekoć si u viđenju govorio pobožnima svojim: “Junaku stavih krunu na glavu, izabranika iz naroda izdigoh;
20 Eg hev funne David, tenaren min, med min heilage olje hev eg salva honom.
nađoh Davida, slugu svoga, svetim ga svojim uljem pomazah,
21 Mi hand skal alltid vera med honom, og min arm skal styrkja honom.
da ruka moja svagda ostane s njime i moja mišica da ga krijepi.
22 Fienden skal ikkje trengja honom, og den urettferdige skal ikkje kua honom.
Neće ga nadmudriti dušmanin, niti oboriti sin bezakonja.
23 Men eg vil krasa hans motstandarar for hans åsyn, og slå deim som hatar honom.
Razbit ću pred njim protivnike njegove, pogubit ću mrzitelje njegove.
24 Og min truskap og mi miskunn skal vera med honom, og i mitt namn skal hans horn verta upplyft.
Vjernost moja i dobrota bit će s njime i u mome imenu rast će mu snaga.
25 Eg vil leggja hans hand på havet og hans høgre hand på elvarne.
Pružit ću njegovu ruku nad more, do Rijeke desnicu njegovu.
26 Han skal ropa til meg: «Du er min far, min Gud og mitt frelse-fjell!»
On će me zvati: 'Oče moj! Bože moj i hridi spasa mojega.'
27 Og eg vil setja honom til den fyrstefødde, til den høgste av kongarne på jordi.
A ja ću ga prvorođencem učiniti, najvišim među kraljevima svijeta.
28 Mi miskunn imot honom vil eg æveleg halda ved lag, og mi pakt skal standa fast for honom.
Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju i Savez svoj vjeran.
29 Og eg vil halda uppe hans avkjøme til æveleg tid, og hans kongsstol so lenge himmelen varer.
Njegovo ću potomstvo učiniti vječnim i prijestolje mu kao dan nebeski.
30 Dersom hans born forlet mi lov og ikkje vandrar etter mine domar,
Ako li mu sinovi Zakon moj ostave i ne budu hodili po naredbama mojim,
31 dersom dei bryt mine bodord og ikkje held mine fyresegner,
ako li prestupe odredbe moje i ne budu čuvali zapovijedi mojih;
32 då vil eg heimsøkja deira misgjerd med ris og deira skuld med plågor.
šibom ću kazniti nedjelo njihovo, udarcima ljutim krivicu njihovu,
33 Men mi miskunn vil eg ikkje taka frå honom, og ikkje vil eg svika i min truskap.
ali mu naklonosti svoje oduzeti neću niti ću prekršiti vjernosti svoje.
34 Eg vil ikkje brjota mi pakt og ikkje brigda ordi frå mine lippor.
Neću povrijediti Saveza svojega i neću poreći obećanja svoga.
35 Eitt hev eg svore ved min heilagdom, sanneleg, for David vil eg ikkje ljuga.
Jednom se zakleh svetošću svojom: Davida prevariti neću:
36 Hans avkjøme skal vera til æveleg tid, og hans kongsstol som soli for mi åsyn.
potomstvo će njegovo ostati dovijeka, prijestolje njegovo preda mnom kao sunce,
37 Som månen skal han standa æveleg, og vitnet i skyi er trufast.» (Sela)
ostat će dovijeka kao mjesec, vjerni svjedok na nebu.”
38 Og du hev støytt burt og forsmått, du hev vorte harm på den du hev salva.
A sada ti ga odbi i odbaci, silno se razgnjevi na pomazanika svoga.
39 Du hev rist av deg pakti med din tenar, du hev skjemt hans kruna og kasta henne på jordi.
Prezre Savez sa slugom svojim i krunu njegovu do zemlje ponizi.
40 Du hev brote ned alle murarne hans, du hev gjort hans festningar til grusdungar.
Razvali sve zidine njegove, njegove utvrde u ruševine baci.
41 Alle som fer fram på vegen, plundrar honom, han hev vorte til spott for grannarne sine.
Pljačkaju ga svi što naiđu, na ruglo je susjedima svojim.
42 Du hev upphøgt den høgre hand til hans motstandarar, du hev gjort alle hans fiendar glade.
Podiže desnicu dušmana njegovih i obradova protivnike njegove.
43 Du hev og late og hans sverdsegg vika, og hev ikkje halde honom uppe i striden.
Otupi oštricu mača njegova, u boju mu ne pomože.
44 Du hev gjort ende på hans glans og kasta hans kongsstol til jordi.
Njegovu sjaju kraj učini, njegovo prijestolje na zemlju obori.
45 Du hev korta av hans ungdoms dagar, du hev lagt skam yver honom. (Sela)
Skratio si dane mladosti njegove, sramotom ga pokrio.
46 Kor lenge, Herre, vil du løyna deg æveleg? Kor lenge skal din harm brenna som eld?
TÓa dokle ćeš, Jahve? Zar ćeš se uvijek skrivati? Hoće li gnjev tvoj k'o oganj gorjeti?
47 Kom då i hug kor stutt mitt liv er, og kor forgjengelege du hev skapt alle menneskjeborn.
Sjeti se kako je kratak život moj, kako si ljude prolazne stvorio!
48 Kven fær vel liva og ikkje sjå dauden? Kven friar si sjæl frå helheims vald? (Sela) (Sheol h7585)
Tko živ smrti vidjeti neće? Tko će od ruke Podzemlja dušu sačuvati? (Sheol h7585)
49 Herre, kvar er dine nådegjerningar frå fordoms tid, som du med eid lova David i din truskap?
Gdje li je, Jahve, tvoja dobrota iskonska kojom se Davidu zakle na vjernost svoju?
50 Herre, kom i hug den skam som ligg yver dine tenarar, at eg må bera i fanget alle dei mange folk,
Sjeti se, Jahve, sramote slugu svojih: u srcu nosim svu mržnju pogana
51 at dine fiendar spottar, Herre, at dei spottar hans fotspor som du hev salva.
s kojom nasrću dušmani tvoji, Jahve, s kojom nasrću na korake pomazanika tvoga.
52 Lova vere Herren æveleg! Amen, amen!
Blagoslovljen Jahve dovijeka! Tako neka bude. Amen!
