< Salmenes 46 >
1 Til songmeisteren; av Korahs born, etter Alamot; ein song. Gud er mi hyggja og vår styrke, fullvel røynd i trengslor.
Zborovođi. Sinova Korahovih. Po napjevu “Djevice”. Pjesma. Bog nam je zaklon i utvrda, pomoćnik spreman u nevolji.
2 Difor ottast me ikkje, um so jordi vert umskift, og um fjelli ragar hjarta av storhavet,
Stoga, ne bojmo se kad se ljulja zemlja, kad se bregovi ruše u more.
3 um havbårorne dyn og skumar, og fjelli skjelv for deira ofse. (Sela)
Nek' buče i bjesne valovi morski, nek' bregovi dršću od žestine njihove: s nama je Jahve nad Vojskama, naša je utvrda Bog Jakovljev!
4 Der er ei å, hennar bekkjer gled Guds by, den heilage stad der den Høgste bur.
Rijeka i rukavci njezini vesele Grad Božji, presveti šator Višnjega.
5 Gud er midt i honom, so han skal ikkje rugga; Gud hjelper honom i morgonlysingi.
Bog je sred njega, poljuljat se neće, od rane zore Bog mu pomaže.
6 Folkeslag rasa, rike vart rikka, han let si røyst ljoda, jordi bråna.
Ma bješnjeli puci, rušila se carstva, kad glas njegov zagrmi, zemlja se rastopi:
7 Herren, allhers drott, er med oss; Jakobs Gud er vår faste borg. (Sela)
s nama je Jahve nad Vojskama, naša je utvrda Bog Jakovljev!
8 Kom og sjå Herrens storverk, som gjer øydeleggjingar på jordi.
Dođite, gledajte djela Jahvina, strahote koje on na zemlji učini.
9 Han gjer ende på herferder yver all jordi, bryt bogen sund og høgg spjotet av; stridsvognerne brenner han upp i eld.
Do nakraj zemlje on ratove prekida, lukove krši i lomi koplja, štitove ognjem sažiže.
10 «Haldt upp og kjenn at eg er Gud! Eg er upphøgd millom folki, upphøgd på jordi.»
Prestanite i znajte da sam ja Bog, uzvišen nad pucima, nad svom zemljom uzvišen!
11 Herren, allhers drott, er med oss; Jakobs Gud er vår faste borg. (Sela)
S nama je Jahve nad Vojskama, naša je utvrda Bog Jakovljev!