< Salmenes 121 >
1 Ein song til høgtidsferderne. Eg lyfter augo mine upp til fjelli, kvar kjem mi hjelp ifrå?
Nkunga wuyimbudulu mu nzila yikuendila ku nzo Yave. Ndimvumbulanga meso mama ku miongo, kuevi kuela totukila lusadusu luama e?
2 Mi hjelp kjem ifrå Herren, han som hev skapa himmelen og jordi.
Lusadusu luama luntotukila kuidi Yave; mvangi wu diyilu ayi ntoto.
3 Han skal ikkje lata foten din vera ustød, han blundar ikkje din vaktar.
Kalendi bika ko kulu kuaku kusialumuka; mutu wowo weti kukebanga kalendi niungina ko.
4 Sjå, han blundar ikkje og søv ikkje, Israels vaktar.
Bukiedika, mutu wowo weti sunga Iseli, kalendi niungina ko voti leka tulu ko
5 Herren er din vaktar, Herren er din skugge ved di høgre hand.
Yave niandi wukusunganga, niandi kitsusula kiaku va koko kuaku ku lubakala.
6 Um dagen skal ikkje soli stikka deg, og ikkje månen um natti.
Thangu yilendi ku vanga ko mbimbi va muini voti ngondi va builu.
7 Herren skal vara deg frå alt vondt, han skal vara di sjæl.
Yave wela kukebanga mu mambimbi moso, niandi wela sunganga luzingu luaku.
8 Herren skal vara din utgang og din inngang frå no og til æveleg tid.
Yave wela kusunga mu kuiza kuaku ayi mu kuenda kuaku tona buabu nate mu zithangu zioso.