Salmenes 12

1 Til songmeisteren, etter Sjeminit; ein salme av David. Frels, Herre! For det er ute med den gudlege, dei trufaste er komne burt frå menneskjeborni.

Zborovođi. U oktavi. Psalam. Davidov. U pomoć, Jahve, jer nestaje pobožnih, vjernosti nema više među ljudima!

2 Lygn talar dei kvar med sin næste, med smeikjande lippa, med tvihuga hjarta talar dei.

Svatko laže svome bližnjemu, govori usnama lažljivim i srcem dvoličnim.

3 Herren rydje ut alle smeikjande lippor, den tunga som talar store ord,

Istrijebi, Jahve, sve usne lažljive i jezik hvastavi;

4 deim som segjer: «Ved vår tunga skal me sigra; våre lippor er med oss, kven er herre yver oss?»

one što zbore: “Jezik je naša snaga, naše su usne za nas: tko nam što može?”

5 «For valdsverket mot dei arme, for sukken for dei fatige vil eg no reisa meg, » segjer Herren; «eg vil hjelpa den til frelsa, som stundar deretter.»

“Zbog nevolje tlačenih i jauka ubogih sada ću ustati - govori Jahve - spasenje donijet' onom tko ga želi.”

6 Herrens ord er reine ord, eit sylv som er reinsa i verkstaden på jordi, sju gonger skirt.

Riječi su Jahvine riječi iskrene, srebro prokušano, od zemlje odvojeno, sedam puta očišćeno.

7 Du, Herre, vil vakta deim, du vil verja dei mot denne ætti for alltid.

O Jahve, ti ćeš bdjeti nad nama, od naraštaja ovog čuvat' nas svagda,

8 Rundt um vil dei ugudlege sviva ikring, når nidingskap vert sett høgt hjå menneskjeborni.

pa nek' se okolo vrzu zlotvori, nek' se izdižu ljudi najgori.