Salmenes 119
1 Sæle er dei som gjeng ein ulastande veg, dei som ferdast i Herrens lov!
ALEF Blaženi oni kojih je put neokaljan, koji hode po Zakonu Jahvinu!
2 Sæle er dei som tek vare på hans vitnemål, som søkjer honom av alt sitt hjarta,
Blaženi oni koji čuvaju propise njegove, čitavim srcem njega traže;
3 dei som ikkje gjer urett, men vandrar på hans vegar.
koji ne čine bezakonje, već hode putovima njegovim.
4 Du hev gjeve dine fyresegner, at ein skal halda deim vel.
Naredbe si svoje dao da se brižno čuvaju.
5 Å, kunde vegarne mine verta faste, so eg heldt dine fyreskrifter!
O, kad bi čvrsti bili putovi moji da tvoja čuvam pravila!
6 Då skal eg ikkje verta til skammar når eg gjev gaum etter alle dine bodord.
Neću se postidjeti tada kad budem pazio na zapovijedi tvoje.
7 Eg vil takka deg av eit ærlegt hjarta når eg lærer dine rettferdsdomar.
Slavit ću te u čestitosti srca kad naučim sudove pravde tvoje.
8 Dine fyreskrifter vil eg halda, du må ikkje reint forlata meg.
Tvoja ću pravila čuvati: ne zapusti me nikada!
9 Korleis skal ein ungdom halda stigen sin rein? Når han held seg etter ditt ord.
BET Kako će mladić čistim sačuvati put svoj? Čuvajući riječi tvoje.
10 Av alt mitt hjarta hev eg søkt deg, lat meg ikkje villast burt frå dine bodord!
Svim srcem svojim tebe tražim; ne daj da zastranim od zapovijedi tvojih.
11 I hjarta mitt hev eg gøymt ditt ord, so eg ikkje skal synda imot deg.
U srce pohranih riječ tvoju da protiv tebe ne sagriješim.
12 Lova vere du, Herre! Lær meg dine fyreskrifter!
Blagoslovljen si, o Jahve, nauči me svojim pravilima.
13 Med lipporne mine hev eg forkynt alle rettar frå din munn.
Usnama svojim navješćujem sudove usta tvojih.
14 Eg er glad i vegen etter dine vitnemål som i all rikdom.
Putu se propisa tvojih radujem više no svemu bogatstvu.
15 På dine fyresegner vil eg grunda og skoda på dine stigar.
Razmišljat ću o naredbama tvojim i putove ću tvoje razmatrat'.
16 I dine fyreskrifter vil eg hava hugnad, og ikkje vil eg gløyma ditt ord.
Uživat ću u pravilima tvojim, riječi tvojih neću zaboravit'.
17 Gjer vel imot din tenar, at eg må liva! so vil eg halda ditt ord.
GIMEL Milostiv budi meni, sluzi svojem, da živim i tvoje riječi čuvam.
18 Lat upp augo mine, at eg kann skoda underlege ting i di lov!
Otvori oči moje da gledam divote tvoga Zakona!
19 Ein gjest er eg på jordi, løyn ikkje dine bodord for meg!
Ja sam došljak na zemlji, zapovijedi svoje nemoj od mene skrivati!
20 Mi sjæl er sunderknasa av lengting etter dine rettar all tid.
Duša mi gine u svako doba žudeći za tvojim odlukama.
21 Du hev truga dei stormodige, dei forbanna, som fer vilt frå dine bodord.
Oholima ti si zaprijetio: prokleti koji odstupaju od zapovijedi tvojih.
22 Tak burt frå meg skam og vanvyrdnad! for dine vitnemål hev eg teke vare på.
Uzmi s mene rug i sramotu, jer tvoje ja čuvam propise.
23 Jamvel hovdingar hev sete i samrøda mot meg; din tenar grundar på dine fyreskrifter.
Pa nek' se sastaju knezovi i proti meni govore, tvoj sluga razmišlja o pravilima tvojim.
24 Dine vitnemål er og min hugnad, dei er mine rådgjevarar.
Jer tvoja su svjedočanstva uživanje moje, tvoja su pravila moji savjetnici.
25 Mi sjæl ligg nedi dusti, haldt meg i live etter ditt ord!
DALET Moja duša leži u prašini: po riječi svojoj vrati mi život.
26 Eg fortalde um mine vegar, og du svara meg; lær meg dine fyreskrifter!
Kazivao sam ti svoje putove i ti si me čuo: pravilima me svojim nauči.
27 Lat meg få skyna vegen etter dine fyresegner! So vil eg grunda på dine under.
Pokaži mi put odredaba svojih i o čudesima ću tvojim razmišljat'.
28 Mi sjæl græt av sorg; reis meg upp etter ditt ord!
Suze roni duša moja od žalosti: po riječi svojoj ti me podigni!
29 Snu lygnevegen burt frå meg, og unn meg di lov!
Daleko me drži od puta zablude i Zakonom me svojim obdari!
30 Truskaps veg hev eg valt, dine rettar hev eg sett framfyre meg.
Put istine ja sam odabrao, pred oči sam stavio odluke tvoje.
31 Eg heng fast ved dine vitnemål, Herre, lat meg ikkje verta til skammar!
Uz propise tvoje ja čvrsto prianjam, o Jahve, nemoj me postidjeti!
32 Vegen etter dine bodord vil eg springa, for du trøystar mitt hjarta.
Ja kročim putem zapovijedi tvojih jer si mi prosvijetlio srce.
33 Herre, vis meg vegen etter dine fyreskrifter! so vil eg fara honom alt til endes.
HE Pokaži mi, Jahve, stazu pravila svojih i ja ću je čuvati do kraja.
34 Gjev meg skyn, so vil eg taka vare på di lov og halda henne av alt mitt hjarta.
Pouči me da se tvoga držim Zakona i čuvat ću ga svim srcem.
35 Leid meg på dine bodords stig, for han er til hugnad for meg.
Uputi me stazom svojih zapovijedi, jer ja u njoj uživam.
36 Bøyg mitt hjarta til dine vitnemål og ikkje til urett vinning!
Prikloni mi srce propisima svojim, a ne k pohlepi!
37 Vend augo mine burt, so dei ikkje ser etter fåfengd, haldt meg i live på din veg!
Odvrati moje oči da ne vide ništavost, život mi čuvaj na putu svojemu!
38 Uppfyll for din tenar ordet ditt, som gjer at ein ottast deg!
Ispuni svom sluzi obećanje koje si onima dao što te se boje.
39 Tak burt ifrå meg mi skjemsla som eg er rædd, for dine rettar er gode.
Ukloni sramotu od koje strahujem, jer divni su tvoji sudovi.
40 Sjå, eg lengtar etter dine fyresegner, haldt meg i live ved di rettferd.
Evo, čeznem za naredbama tvojim: pravdom me svojom poživi.
41 Lat di miskunn, Herre, koma yver meg, di frelsa etter ditt ord!
VAU Nek' milost tvoja, o Jahve, dođe na mene i spasenje tvoje po tvom obećanju.
42 Eg vil gjeva svar til honom som spottar meg; for eg lit på ditt ord.
Odgovorit ću onima koji me ruže, jer se uzdam u riječ tvoju.
43 Riv ikkje sannings ord so reint or munnen min, for på dine domar ventar eg.
Od mojih usta ne oduzmi riječ istine, jer se uzdam u sudove tvoje.
44 Stødt vil eg halda di lov, æveleg og alltid.
Tvoj ću Zakon čuvati uvijek i dovijeka.
45 Lat meg ferdast i det frie, for eg spør etter dine fyresegner!
Hodit ću putem prostranim, jer naredbe tvoje istražujem.
46 Eg vil tala um dine vitnemål for kongar, og eg skal ikkje verta til skammar.
Pred kraljevima o tvojim ću propisima govorit' i zbunit' se neću.
47 Eg vil frygda meg ved dine bodord, som eg elskar.
U zapovijedima tvojim moja je naslada jer ih ljubim.
48 Eg vil lyfta mine hender til dine bodord som eg elskar, og eg vil grunda på dine fyreskrifter.
Prema zapovijedima tvojim ja podižem ruke i o tvojim odredbama razmišljam.
49 Kom i hug ditt ord til din tenar, med di du hev gjeve meg von!
ZAJIN Spomeni se svoje riječi sluzi svojem kojom si mi dao nadu.
50 Det er mi trøyst i min vesaldom, at ditt ord hev halde meg i live.
U nevolji sva mi je utjeha što mi život čuva riječ tvoja.
51 Ovmodige hev spotta meg mykje, frå di lov hev eg ikkje vike.
Oholice me napadaju žestoko, ali ja od tvog Zakona ne odstupam.
52 Eg kom i hug, Herre, dine domar frå gamle dagar, og eg vart trøysta.
Sjećam se, o Jahve, davnih sudova tvojih i to me tješi.
53 Brennande harm hev eg vorte på dei ugudlege som forlet di lov.
Bijes me hvata zbog grešnika koji tvoj Zakon napuštaju.
54 Dine fyreskrifter hev vorte mine lovsongar i det hus der eg bur som framand.
Tvoje su mi naredbe pjesma u zemlji kojom putujem.
55 Um natti kom eg ditt namn i hug, Herre, og eg heldt di lov.
Noću se spominjem, Jahve, imena tvojega i tvoj čuvam Zakon.
56 Dette timdest meg, at eg fekk taka vare på dine fyreskrifter.
Evo što je želja moja: čuvati tvoje odredbe.
57 Herren er min lut, sagde eg, med di eg heldt dine ord.
HET Dio je moj, o Jahve - rekoh - da tvoje čuvam riječi.
58 Eg naudbad deg av alt mitt hjarta: «Ver miskunnsam imot meg etter ditt ord!»
Svim srcem lice tvoje ganuti hoću: smiluj mi se po svom obećanju.
59 Eg tenkte på mine vegar og vende mine føter til dine vitnemål.
Promislio sam putove svoje i k tvojem sam svjedočanstvu upravio noge.
60 Eg skunda meg og tøvra ikkje med å halda dine bodord.
Hitam i ne oklijevam da zapovijedi tvoje čuvam.
61 Bandi til dei ugudlege hev snørt meg inn, di lov hev eg ikkje gløymt.
Opletoše me užeta grešnika, ali tvoga Zakona ja ne zaboravljam.
62 Midt på natti stend eg upp og vil takka deg for dine rettferdslover.
U ponoći ustajem da te slavim zbog pravednih tvojih odluka.
63 Eg held meg til alle deim som ottast deg, og som held dine fyresegner.
Prijatelj sam svima koji te se boje i koji tvoje čuvaju naredbe.
64 Av di miskunn, Herre, er jordi full; lær meg dine fyreskrifter!
Dobrote tvoje, Jahve, puna je zemlja; nauči me odredbama svojim.
65 Tenaren din hev du gjort vel imot, Herre, etter ditt ord.
TET Učinio si dobro svom sluzi, Jahve, po riječi svojoj.
66 Lær meg god skynsemd og kunnskap! for eg trur på dine bodord.
Nauči me razumu i znanju, jer u zapovijedi tvoje vjerujem.
67 Fyrr eg vart nedbøygd, for eg vilt, men no held eg ditt ord.
Prije nego bjeh ponižen, lutao sam, ali sada tvoju čuvam riječ.
68 Du er god og gjer godt, lær meg dine fyreskrifter!
Ti si tako dobar i dobrostiv: nauči me pravilima svojim.
69 Dei ovmodige hev spunne i hop lygn imot meg, av alt mitt hjarta held eg dine fyresegner.
Oholi na me prijevare smišljaju, ali se ja svim srcem držim naredaba tvojih.
70 Deira hjarta er feitt som talg; eg fegnast ved di lov.
Srce im je poput sala bešćutno, a ja uživam u tvom Zakonu.
71 Det var godt for meg at eg vart nedbøygd, so eg kunde læra dine fyreskrifter.
Dobro mi je što sam ponižen da bih tvoja naučio pravila.
72 Lovi frå din munn er betre for meg enn tusund stykke gull og sylv.
Draži mi je zakon usta tvojih no tisuće zlatnika i srebrnika.
73 Dine hender hev gjort meg og laga meg til, gjev meg skyn, so eg kann læra dine bodord!
JOD Tvoje me ruke stvoriše i oblikovaše; prosvijetli me da naučim zapovijedi tvoje.
74 Dei som ottast deg, skal sjå meg og gleda seg, for på ditt ord ventar eg.
Štovatelji tvoji videć' me vesele se, jer se u riječ tvoju ja pouzdah.
75 Eg veit, Herre, at dine domar er rettferd, og at du i truskap hev bøygt meg ned.
Znadem, o Jahve, da su ti sudovi pravedni i da si me s pravom ponizio.
76 Lat di miskunn vera til trøyst for meg, etter det du hev sagt til din tenar!
Tvoja ljubav nek' mi bude tješiteljicom po obećanju koje si dao sluzi svom.
77 Lat di miskunn koma yver meg so eg kann liva! for di lov er mi lyst.
Nek' dođe na me milosrđe tvoje da poživim, jer Zakon tvoj moja je naslada.
78 Lat dei ovmodige verta skjemde! for dei hev trykt meg utan årsak. Eg grundar på dine fyresegner.
Nek' se smetu oholi, jer me tlače nizašto, a ja ću o naredbama tvojim razmišljat'.
79 Lat deim snu seg til meg, dei som ottast deg, og kjenner dine vitnemål!
Nek' mi se priklone štovatelji tvoji i koji znaju tvoje zapovijedi.
80 Lat mitt hjarta vera fullkome i dine fyreskrifter, so eg ikkje skal verta til skammar!
Nek' mi srce savršeno bude u tvojim pravilima da ne budem postiđen.
81 Mi sjæl naudstundar etter di frelsa, eg ventar på ditt ord.
KAF Duša moja gine za tvojim spasenjem riječ tvoju željno čekam.
82 Mine augo naudstundar etter ditt ord, og eg segjer: «Når vil du trøysta meg?»
Oči mi čeznu za tvojom besjedom: kad ćeš mi donijeti utjehu?
83 For eg er som ei lerflaska i røyk; dine fyreskrifter gløymer eg ikkje.
Kao mijeh u dimu postadoh, ali pravila tvojih ne zaboravih.
84 Kor mange er vel dagarne for din tenar? Når vil du halda dom yver deim som forfylgjer meg?
Koliko dana ima sluga tvoj? Kad ćeš suditi progonitelje moje?
85 Dei ovmodige hev grave graver for meg, dei som ikkje liver etter di lov.
Oholnici mi jame iskopaše: oni ne rade po Zakonu tvojemu.
86 Alle dine bodord er trufaste; med lygn forfylgjer dei meg; hjelp meg!
Sve zapovijedi tvoje istina su sama: nekriva me gone, pomozi mi.
87 Dei hadde so nær tynt meg i landet, men eg hev ikkje forlate dine fyresegner.
Umalo me smrviše u zemlji, ali naredaba tvojih ja ne ostavljam.
88 Haldt meg i live etter di miskunn! So vil eg taka vare på vitnemålet frå din munn.
Po svojoj me milosti poživi i čuvat ću svjedočanstvo tvojih usta.
89 Til æveleg tid, Herre, stend ditt ord fast i himmelen.
LAMED Dovijeka, o Jahve, riječ tvoja ostaje, stalna poput nebesa.
90 Frå ætt til ætt varer din truskap, du hev grunnfest jordi, og ho stend.
od koljena do koljena tvoja je vjernost; učvrstio si zemlju i ona stoji.
91 Til å setja dine domar i verk stend dei der i dag; for alle ting er dine tenarar.
Po tvojim zakonima stoje zauvijek jer sve tebi služi.
92 Dersom ikkje di lov hadde vore mi lyst, so hadde eg forgjengest i mi djupe naud.
Da nije tvoj Zakon uživanje moje, propao bih u nevolji svojoj.
93 I all æva skal eg ikkje gløyma dine fyresegner, for ved deim hev du halde meg i live.
Naredaba tvojih neću zaboravit' dovijeka, jer po njima ti me oživljavaš.
94 Din er eg, frels meg! for dine fyresegner hev eg spurt etter.
Tvoj sam, Gospodine: spasi me, jer tvoje ja ištem naredbe.
95 På meg hev dei ugudlege venta og vil tyna meg; på dine vitnemål agtar eg.
Bezbožni vrebaju da me upropaste, ali ja na tvoje pazim propise.
96 På alt det fullkomne hev eg set ein ende; men dine bodord rekk ovleg vidt.
Svakom savršenstvu vidim granicu, a zapovijed tvoja nema granica.
97 Kor eg hev lovi di kjær! Heile dagen er ho i min tanke.
MEM O, kako ljubim Zakon tvoj, po cio dan o njemu razmišljam.
98 Dine bodord gjer meg visare enn mine fiendar, for æveleg eig eg deim.
Tvoja me zapovijed mudrijim učini od dušmana mojih jer ona je sa mnom vječito.
99 Eg hev vorte klokare enn alle mine lærarar, for eg grundar på dine vitnemål.
Umniji sam od svih svojih učitelja jer razmišljam o svjedočanstvima tvojim.
100 Eg er vitugare enn dei gamle, for dine fyresegner hev eg teke vare på.
Razumniji sam i od staraca jer tvoje čuvam naredbe.
101 Frå kvar vond stig hev eg halde mine føter burte, so eg kunde halda ditt ord.
Zla puta klone mi se noge da riječ tvoju sačuvam.
102 Frå dine lover hev eg ikkje vike, for du hev lært meg upp.
Od tvojih sudova ne odstupam, jer ti si me poučio.
103 Kor søt din tale er for gomen min, betre enn honning for munnen min.
Kako su slatke nepcu mom riječi tvoje, od meda su slađe ustima mojim.
104 Av dine fyresegner fær eg vit, difor hatar eg kvar lygnestig.
Po tvojim naredbama postajem razuman, stoga mrzim sve putove lažne.
105 Ditt ord er ei lykt for min fot og eit ljos for min stig.
NUN Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi.
106 Eg hev svore og hev halde det, å taka vare på dine rettferdslover.
Kunem se i čvrsto odlučujem, i riječ ću održati: pravedne ću tvoje slijedit' odluke.
107 Eg er ovleg nedbøygd; Herre, haldt meg i live etter ditt ord!
U nevolji sam velikoj, Jahve, po riječi me svojoj poživi.
108 Lat min munns offer tekkjast deg, Herre, og lær meg dine rettar!
Prinose usta mojih primi, Jahve, uči me sudovima svojim.
109 Eg gjeng alltid med livet i neven, men di lov hev eg ikkje gløymt.
Život mi je u pogibelji neprestanoj, ali tvog Zakona ja ne zaboravljam.
110 Dei ugudlege hev lagt snara for meg; men frå dine fyresegner hev eg ikkje villa meg burt.
Grešnici mi postaviše zamku, ali ne skrećem od tvojih naredaba.
111 Til æveleg eiga hev eg fenge dine vitnemål, for dei er mi hjartans gleda.
Svjedočanstva tvoja vječna su mi baština, ona su radost mome srcu.
112 Eg hev bøygt mitt hjarta til å gjera etter dine fyreskrifter, æveleg og til endes.
Prignuh srce da vrši naredbe tvoje uvijek i do kraja.
113 Dei tvihuga hatar eg, men di lov elskar eg.
SAMEK Ja mrzim one koji su dvostruka srca, a ljubim Zakon tvoj.
114 Du er mi livd og min skjold, og på ditt ord ventar eg.
Ti si moj štit i moj zaklon, u tvoju se riječ ja uzdam.
115 Vik frå meg, de som gjer vondt, at eg kann halda min Guds bodord!
Odstupite od mene, zlikovci: držat ću zapovijedi Boga svoga.
116 Haldt meg uppe etter ditt ord, so eg kann liva, og lat meg ikkje verta til skammar med mi von!
Podrži me po svom obećanju i živjet ću; nemoj da se u svojoj nadi postidim.
117 Haldt meg uppe, so eg kann verta frelst! So vil eg alltid sjå med lyst på dine fyreskrifter.
Pomozi mi i spasit ću se, na tvoja ću pravila svagda paziti.
118 Du agtar for inkje alle deim som fer vilt frå dine fyreskrifter; for deira svik er fåfengd.
Ti prezireš one koji odstupaju od pravila tvojih jer je lažna misao njihova.
119 Som slagg kastar du burt alle ugudlege på jordi; difor elskar eg dine vitnemål.
K'o hrđu zlotvore zemlje uklanjaš, zato ljubim tvoje propise.
120 Eg rys i holdet av rædsla for deg, og for dine domar ottast eg.
Moje tijelo dršće od straha pred tobom, sudova tvojih ja se bojim.
121 Eg hev gjort rett og rettferd, du vil ikkje gjeva meg yver til deim som trykkjer meg.
AJIN Činim što je pravo i pravedno, ne predaj me tlačiteljima mojim.
122 Gakk i borg for tenaren din, so det må ganga honom vel! lat ikkje dei ovmodige trykkja meg!
Založi se za slugu svojega da me ne satru oholice!
123 Augo mine naudstundar etter di frelsa og etter ditt rettferdsord.
Moje oči ginu od čežnje za spasenjem tvojim, za tvojom riječi pravednom.
124 Gjer med din tenar etter di miskunn og lær meg dine fyreskrifter!
Učini sluzi svom po svojoj dobroti i nauči me pravilima svojim.
125 Eg er din tenar; gjev meg vit, so eg kann kjenna dine vitnemål!
Ja sam sluga tvoj: prosvijetli me da upoznam tvoje propise.
126 Det er tid for Herren til å gripa inn, dei hev brote di lov.
Čas je, o Jahve, da se javiš: oskvrnuše Zakon tvoj.
127 Difor elskar eg dine bodord meir enn gull, ja, meir enn fint gull.
Stoga ljubim zapovijedi tvoje više no zlato, zlato žeženo.
128 Difor held eg alle fyresegner um alle ting for rette; eg hatar kvar lygnestig.
Zato hodim po odredbama tvojim, mrski su mi svi lažni putovi.
129 Underfulle er dine vitnemål, difor tek mi sjæl vare på deim.
PE Divna su tvoja svjedočanstva, stoga ih čuva duša moja.
130 Når ordi dine opnar seg, gjev dei ljos, og dei gjer dei einfalde kloke.
Objava riječi tvojih prosvjetljuje, bezazlene urazumljuje.
131 Eg let munnen upp og sukka av lengting; for etter dine bodord stunda eg.
Otvaram usta svoja zadahtan u žudnji jer čeznem za zapovijedima tvojim.
132 Vend deg til meg og ver meg nådig, som rett er mot deim som elskar ditt namn!
Obrati se k meni i milostiv mi budi kao onima koji ljube ime tvoje.
133 Gjer mine stig faste ved ditt ord, og lat ingen urett råda yver meg!
Korake mi upravljaj po svom obećanju da nikakva opačina ne ovlada mnome.
134 Løys du meg ut or menneskjevald! So vil eg halda dine fyresegner.
Izbavi me od nasilja ljudskog, i naredbe tvoje ja ću čuvati.
135 Lat di åsyn lysa på din tenar, og lær meg dine fyreskrifter!
Licem svojim obasjaj slugu svog i nauči me pravilima svojim!
136 Vatsbekkjer renn or augo mine, av di folk ikkje held di lov.
Potoci suza potekoše mi iz očiju jer se Zakon tvoj ne čuva.
137 Rettferdig er du, Herre, og rette er dine domar.
SADE Pravedan si, Jahve, i pravi su sudovi tvoji.
138 Du hev fyreskrive dine vitnemål i rettferd og i stor truskap.
Dao si Zakon pravedan i vjeran veoma.
139 Min brennhug hev tært meg upp, av di mine motstandarar hev gløymt dine ord.
Revnost me moja izjeda jer moji tlačitelji zaboravljaju riječi tvoje.
140 Ditt ord er vel reinsa, og din tenar elskar det.
Tvoje su riječi prokušane veoma, zato ih tvoj sluga ljubi.
141 Liten er eg og vanvyrd; dine fyresegner hev eg ikkje gløymt.
Malen sam i prezren, ali naredaba tvojih ne zaboravljam.
142 Di rettferd er ei æveleg rettferd, og di lov er sanning.
Pravda je tvoja pravda vječita i Zakon tvoj sama istina.
143 Naud og trengsla fann meg; dine bodord er mi lyst.
Tjeskoba me i nevolja snađe, al' tvoje su zapovijedi uživanje moje.
144 Rettferdige er dine vitnemål til æveleg tid; gjev meg skyn, so eg kann liva!
Vječna je pravda tvojeg svjedočanstva, prosvijetli me i živjet ću.
145 Eg ropar av alt mitt hjarta, svara meg, Herre! Dine fyreskrifter vil eg taka vare på.
KOF Iz svega srca vapijem, Jahve, usliši me: tvoja ću pravila čuvati.
146 Eg ropar til deg, frels meg! so vil eg halda dine vitnemål.
K tebi vapijem, spasi me, tvojeg ću se držat' svjedočanstva.
147 Tidleg i dagningi var eg uppe og ropa um hjelp; eg venta på ditt ord.
Pretječem zoru i molim za pomoć, u tvoje se riječi uzdam.
148 Mine augo var uppe fyre nattevakterne, so eg kunde grunda på ditt ord.
Oči moje straže noćne pretječu da razmišljam o besjedi tvojoj.
149 Høyr mi røyst etter di miskunn, Herre, haldt meg i live etter dine domar!
Po svojoj dobroti, Jahve, glas mi poslušaj, i po svojoj odluci poživi me.
150 Dei er nær som renner etter ugjerning; frå di lov er dei langt burte.
Primiču se koji me podlo progone, daleko su oni od Zakona tvojega.
151 Du er nær, Herre, og alle dine bodord er sanning.
A ti si blizu, Jahve, i vjerne su sve zapovijedi tvoje.
152 Longe sidan veit eg av dine vitnemål, at du hev grunnfest deim i all æva.
Odavno znam za tvoje propise da si ih sazdao zasvagda.
153 Sjå til mi djupe naud og fria meg ut! For di lov hev eg ikkje gløymt.
REŠ Pogledaj na nevolju moju, izbavi me, jer Zakona tvog ne zaboravih.
154 Før mi sak, og løys meg ut, haldt meg i live etter ditt ord!
Parnicu moju brani, po svom obećanju poživi me!
155 Frelsa er langt frå dei ugudlege, for dine fyreskrifter spør dei ikkje etter.
Daleko je spasenje od grešnika jer za pravila tvoja ne mare.
156 Di miskunn er stor, Herre; haldt meg i live etter dine domar!
Veliko je, o Jahve, tvoje smilovanje: po odlukama svojim poživi me.
157 Mange er dei som forfylgjer meg og stend meg imot; frå dine vitnemål hev eg ikkje vike.
Mnogi me progone i tlače, od tvojih svjedočanstava ja ne odstupam.
158 Eg såg dei utrue og fekk uhug, av di dei ikkje heldt ditt ord.
Otpadnike vidjeh i zgadiše mi se jer tvojih riječi ne čuvaju.
159 Sjå at eg hev elska dine fyresegner! Herre, haldt meg i live etter di miskunn!
Gle, naredbe tvoje ljubim, o Jahve: po dobroti svojoj poživi me.
160 Summen av ditt ord er sanning, og æveleg stend all di rettferds lov.
Srž je riječi tvoje istina, vječan je sud pravde tvoje.
161 Hovdingar forfylgde meg utan orsak, men mitt hjarta ottast dine ord.
ŠIN Mogućnici me progone nizašto, al' samo pred tvojim riječima srce mi dršće.
162 Eg gled meg yver ditt ord, som når ein finn mykje herfang.
Radujem se besjedama tvojim kao onaj koji se domogao velika plijena.
163 Lygn hev eg hata og havt stygg til; di lov hev eg elska.
Mrzim na laž, grsti mi se ona, a ljubim tvoj Zakon.
164 Sju gonger um dagen hev eg lova deg for dine rettferdige domar.
Sedam puta na dan tebe hvalim zbog pravednih sudova tvojih.
165 Mykje fred hev dei som elskar di lov, og ingen støyt fær deim til fall.
Koji tvoj Zakon ljube, velik mir uživaju, ni o što se oni ne spotiču.
166 Eg hev venta på di frelsa, Herre, og dine bodord hev eg halde.
Pomoć tvoju čekam, o Jahve, tvoje zapovijedi izvršavam.
167 Mi sjæl hev halde dine vitnemål, og eg elska deim mykje.
Moja duša čuva propise tvoje i ljubi ih veoma.
168 Eg hev halde dine fyresegner og dine vitnemål, for alle mine vegar er for di åsyn.
Čuvam tvoje naredbe i svjedočanstvo tvoje, jer svi su putovi moji pred tobom.
169 Lat mitt klagerop koma fram for di åsyn, Herre! Gjev meg skyn etter ditt ord.
TAU Vapaj moj, Jahve, nek' do tebe dopre, po svojoj me riječi prosvijetli.
170 Lat mi bøn koma for di åsyn! Frels meg etter ditt ord!
Nek' molitva moja dođe pred lice tvoje, po svojoj me riječi izbavi.
171 Mine lippor skal fløda yver av lovsong, for du lærer meg dine fyreskrifter;
Usne moje nek' zapjevaju pohvalnu pjesmu jer si me naučio pravilima svojim.
172 Mi tunga skal syngja um ditt ord; for alle dine bodord er rettferd.
Nek' mi pjeva jezik o riječi tvojoj, jer zapovijedi su tvoje sve pravedne.
173 Lat di hand vera meg til hjelp! for dine fyresegner hev eg valt ut.
Nek' mi ruka tvoja na pomoć bude jer odabrah tvoje naredbe.
174 Eg lengtar etter di frelsa, Herre, og di lov er mi lyst.
Jahve, za tvojim spasenjem čeznem, uživam u tvom Zakonu.
175 Lat mi sjæl leva og lova deg, og lat dine domar hjelpa meg!
Nek' živi duša moja i neka te hvali, a tvoji sudovi nek' mi na pomoć budu!
176 Eg hev fare vilt; leita upp din tenar som ein burtkomen sau! for dine bodord hev eg ikkje gløymt.
K'o ovca izgubljena ja zalutah: o, potraži slugu svojega jer zapovijedi tvoje ja ne zaboravih.
