< Salmenes 116 >

1 Eg elskar Herren, for han høyrer mi røyst, mine bøner.
‌ʻOku ou ʻofa kia Sihova, koeʻuhi kuo ne ongoʻi hoku leʻo mo ʻeku lotu tāumaʻu.
2 For han hev bøygt sitt øyra til meg, og alle mine dagar vil eg kalla på honom.
Koeʻuhi kuo ne fakatokangaʻi hono fofonga kiate au, ko ia te u ui ai ki heʻene ʻafio ʻi hoku ngaahi ʻaho.
3 Daude-band hadde spent seg um meg, helheims trengsla hadde funne meg; naud og sorg fann eg. (Sheol h7585)
Naʻe kāpui au ʻe he ngaahi mamahi ʻoe mate, pea naʻe puke au ʻe he ngaahi mamahi ʻo heli: naʻaku ʻilo ai ʻae tuʻutāmaki mo e mamahi. (Sheol h7585)
4 Men eg kalla på Herrens namn: «Å Herre, berga mi sjæl!»
Pea naʻaku toki ui ki he huafa ʻo Sihova; “ʻE Sihova, ʻoku ou kole kiate koe, ke ke fakamoʻui hoku laumālie.”
5 Herren er nådig og rettferdig, og vår Gud er miskunnsam.
‌ʻOku manavaʻofa ʻa Sihova, mo māʻoniʻoni; ʻio, ʻoku ʻaloʻofa ʻa hotau ʻOtua.
6 Herren varar dei einfalde, eg var ein arming, og han frelste meg.
‌ʻOku fakamoʻui ʻe he ʻOtua ʻae taʻekākā: naʻaku vaivai pea naʻa ne tokoniʻi au.
7 Kom attende, mi sjæl, til di ro! for Herren hev gjort vel imot deg.
‌ʻE hoku laumālie, ke ke foki ki ho mālōlōʻanga; he kuo lahi ʻae foaki ʻa Sihova kiate koe.
8 Ja, du fria mi sjæl frå dauden, mitt auga frå tåror, min fot frå fall.
He kuo ke fakamoʻui hoku laumālie mei he mate, mo hoku mata mei he loʻimata, mo hoku vaʻe ke ʻoua naʻa hinga.
9 Eg skal vandra for Herrens åsyn i landi åt dei livande.
Te u ʻeveʻeva, ʻi he ʻao ʻo Sihova ʻi he fonua ʻoe moʻui.
10 Eg trudde, for eg tala; eg var i stor plåga.
Naʻaku tui, ko ia kuo u lea ai: “Naʻaku mahaki lahi:”
11 Eg sagde i min ræddhug: «Kvar mann er ein ljugar!»
Naʻaku pehē ʻi heʻeku toʻotoʻo, “ʻOku loi ʻae kakai kotoa pē.”
12 Kva skal eg gjeva Herren att for alle hans velgjerningar imot meg?
Ko e hā te u ʻatu kia Sihova koeʻuhi ko ʻene ngaahi meʻaʻofa kotoa pē kiate au?
13 Eg vil lyfta frelse-staupet, og Herrens namn vil eg påkalla.
Te u toʻo ʻae ipu ʻoe fakamoʻui, pea te u ui ki he huafa ʻo Sihova.
14 Mine lovnader vil eg halda for Herren, og det for augo på alt hans folk.
Te u fai ni ʻeku ngaahi fuakava kia Sihova ʻi he ʻao ʻo hono kakai kotoa pē.
15 Dyr er i Herrens augo dauden åt hans heilage.
‌ʻOku mahuʻinga ʻi he ʻao ʻo Sihova ʻae pekia ʻo ʻene kakai māʻoniʻoni.
16 Å Herre, eg er din tenar, veit du, eg er din tenar, son åt di tenestkvinna; du hev løyst mine band.
‌ʻE Sihova, ko e moʻoni ko hoʻo tamaioʻeiki au; ko hoʻo tamaioʻeiki au, mo e tama ʻa hoʻo kaunanga: kuo ke vete hoku ngaahi haʻi.
17 Til deg vil eg ofra takkoffer, og Herrens namn vil eg påkalla.
Te u ʻatu kiate koe ʻae feilaulau ʻoe fakafetaʻi, pea ui ki he huafa ʻo Sihova.
18 Mine lovnader vil eg halda for Herren, og det for augo på alt hans folk,
Te u fai ni ʻeku ngaahi fuakava kia Sihova ʻi he ʻao ʻo hono kakai kotoa pē,
19 i fyregardarne til Herrens hus, midt i deg, Jerusalem. Halleluja!
‌ʻI he ngaahi lotoʻā ʻoe fale ʻo Sihova, ʻi he lotolotonga ʻoʻou, ʻE Selūsalema. Mou fakamālō kia Sihova.

< Salmenes 116 >