Salmenes 11

1 Til songmeisteren; av David. Til Herren flyr eg inn; kor kann de då segja til mi sjæl: «Fly til dykkar fjell som ein fugl!

U Gospoda se uzdam; zašto govorite duši mojoj: “leti u goru kao ptica;

2 For sjå, dei ugudlege spenner bogen, dei hev lagt si pil på strengen til å skjota i myrkret på dei trugne i hjarta.

Jer evo grješnici nategoše luk, zapeše strijelu svoju za tetivu, da iz mraka strijeljaju prave srcem.

3 Når grunnvollarne vert nedrivne, kva kann då ein rettferdig gjera?»

Kad su raskopani temelji, šta æe uèiniti pravednik?”

4 Herren er i sitt heilage tempel, Herrens kongsstol er i himmelen, hans augo skodar, ein blink av hans augo prøver menneskjeborni.

Gospod je u svetom dvoru svom, prijesto je Gospodnji na nebesima; oèi njegove gledaju; vjeðe njegove ispituju sinove èovjeèije.

5 Herren prøver den rettferdige; men den ugudlege og den som elskar vald, honom hatar hans sjæl.

Gospod ispituje pravednoga; a bezbožnoga i kojemu je milo èiniti zlo nenavidi duša njegova.

6 Han skal lata snaror regna ned på dei ugudlege, eld og svåvel og glodheit vind vert deim tilmælt i deira staup.

Pustiæe na bezbožnike dažd od živoga ugljevlja, ognja i sumpora; i ognjeni vjetar biæe im dio iz èaše;

7 For Herren er rettferdig, han elskar rettferd, den trugne skal skoda hans åsyn.

Jer je Gospod pravedan, ljubi pravdu; lice æe njegovo vidjeti pravednici.