Salmenes 108

1 Ein song, ein salme av David. Mitt hjarta er roleg, Gud, eg vil syngja og lovsyngja, ja, det skal mi æra.

Pjesma. Psalam. Davidov. Moje je srce sigurno, Bože, sigurno je srce moje: pjevat ću i svirati.

2 Vakna, harpa og cither! eg vil vekkja morgonroden.

Probudi se, dušo moja! Probudi se, harfo i citaro! Probudit ću zoru jutarnju.

3 Eg vil prisa deg millom folki, Herre, eg vil lovsyngja deg millom folkeslagi.

Hvalit ću te, Jahve, među narodima, među pucima tebi ću pjevati,

4 For di miskunn er stor yver himmelen, og din truskap til dei høge skyer.

jer do neba je dobrota tvoja, do oblaka tvoja vjernost.

5 Gud, syn deg høg yver himmelen, og di æra yver heile jordi!

Uzvisi se, Bože, nad nebesa, slava tvoja nek' je nad svom zemljom!

6 At dei du elskar må verta frelste, hjelp oss med di høgre hand og bønhøyr oss!

Da ti se ljubimci izbave, desnicom pomozi, usliši nas!

7 Gud hev tala i sin heilagdom. «Eg vil gleda meg, eg vil skifta ut Sikem, og Sukkotdalen vil eg mæla.

Bog reče u svom Svetištu: “Šekem ću razdijelit' kličući, dolinu ću Sukot izmjeriti.

8 Meg høyrer Gilead til, meg høyrer Manasse til, og Efraim er verja for mitt hovud, Juda er min førarstav.

Moj je Gilead, moj Manaše, Efrajim mi kaciga, Judeja žezlo moje!

9 Moab er mitt vaskefat, på Edom kastar eg skoen min, for Filistarland set eg i med fagnadrop.»

Moab je sud iz kojeg se umivam, na Edom ću baciti obuću, nad Filistejcem slaviti pobjedu!”

10 Kven vil føra meg til den faste by? Kven leider meg til Edom?

Tko će me dovesti do utvrđena grada, tko će me dovesti do Edoma?

11 Hev ikkje du, Gud, støytt oss burt? og du, Gud, gjeng ikkje ut med våre herar.

Zar nećeš ti, o Bože, što nas odbaci? Zar nećeš više, Bože, sa četama našim?

12 Gjev oss hjelp mot fienden! for mannehjelp er fåfengd.

Pomozi nam protiv dušmana, jer je ljudska pomoć ništavna!

13 Med Guds hjelp skal me gjera storverk, og han skal treda ned våre fiendar.

S Božjom pomoću hrabro ćemo se boriti, Bog će zgaziti naše dušmane.