< Salomos Ordsprog 27 >
1 Rosa deg ikkje av morgondagen, for du veit ikkje kva ein dag ber i fang.
MAI olioli wale oe no ka la apopo, No ka mea, aole oe i ike i ka mea a kekahi la e hoopuka mai ai.
2 Lat ein annan rosa deg; ikkje din eigen munn, ein framand og ei dine eigne lippor!
Na ka mea e e hoomaikai mai ia oe, aole na kou waha iho; Na ka malihini hoi, aole na kou mau lehelehe iho.
3 Stein er tung, og sand veg mykje, men tyngre enn båe er dåreharm.
Koikoi ka pohaku, kaumaha hoi ke one; Aka, o ka inaina o ka mea naaupo, ua kaumaha ia mamua o ia mau mea elua.
4 Sinne er fælslegt, og vreide ein flaum, men kven kann standa seg mot åbryskap?
He aloha ole ka inaina, he mea make ka huhu, Owai la hoi e hiki ke ku imua o ka huahua?
5 Betre er openberrleg refsing enn kjærleik som held seg duld.
Maikai ke ao maopopo ana, Mamua o ke aloha i hunaia.
6 Trugne er slag av venehand, og mange er uvens kyssar.
Maikai ka hoehaia mai e ka hoaaloha, He nunui hoi ka honi ana o ka enemi.
7 Den mette trakkar på honning, men den svoltne tykkjer alt beiskt er søtt.
Hehi no ka mea maona i ka waihona meli; Aka, i ka mea pololi la, ua ono na mea awaawa a pau.
8 Som ein fugl som rømer frå reiret sitt, er ein mann som rømer frå heimen sin.
E like me ka manu i auwana ae mai kona punana aku, Pela ke kanaka e auwana ana mai kona wahi aku.
9 Olje og røykjelse hjarta gled, og søte venar-ord frå rådvis sjæl.
O ka aila a me ka mea ala, hoohauoli ia i ka naau; Hooluolu hoi ka hoaaloha o kekahi mea ma ka olelo oiaio.
10 Slepp ikkje frå deg venen din og far din’s ven, so du lyt heim til bror din når du er i naud! Ein granne nær attmed er betre enn ein bror langt burte.
O kou hoalauna a me ka hoalauna o kou makuakane, mai haalele oe; Aole hoi e komo aku i ka hale o kou hoahanau i kou manawa popilikia; Maikai ka mea e noho kokoke ana, mamua o ka hoahanau ma kahi loihi aku.
11 Vert vis, min son, og gled mitt hjarta, so eg kann svara den som spottar meg!
E kuu keiki e, e naauao hoi oe i olioli ko'u naau, I olelo aku au i ka mea hoino mai ia'u.
12 Den kloke ser fåren, gøymer seg; fåmingar renner fram og lyt bøta for det.
O ka mea noonoo la, ike e oia mamua i ka poino a huna ia ia iho; Hele wale aku hoi ka poe nanea a hihia iho la.
13 Tak klædi hans, for han hev borga for ein annan, og panta honom for ei framand kvinna!
E lawe i ka aahu o ka mea nana e hoopanai no ka malihini, E lawe hoi i uku nona no ka wahine e.
14 Den som høgmælt signar sin ven um morgonen tidleg, han skal få det tilrekna som ei forbanning.
O ka mea hoomaikai aku i kona hoanoho me ka leo nui, I kona ala ana i ke kakahiaka nui, E lilo ia i mea poino nona.
15 Si-drop frå taket ein regndag og ei trættekjær kvinna likjest kvarandre.
O ke kulu mau ana i ka la ua, A me ka wahine nuku wale, na like.
16 Den som held på henne, held på vind, og handi hans triv i olje.
O ka mea hoonalowale i kana, hoonalowale no ia i ka makani, A me ka aila o kona lima akau e pa mai ana.
17 Jarn sliper jarn, og den eine mannen sliper den andre.
Hookala kahi mea hao i kekahi mea hao, Hookala hoi ke kanaka i ka maka o kona hoalauna.
18 Den som agtar fiketreet sitt, fær eta frukti av det, den som tek vare på sin herre, skal få æra.
O ka mea malama i ka laau fiku, oia ke ai i kona hua; O ka mea malama hoi i kona haku e hoonaniia oia.
19 Som andlit seg speglar mot andlit i vatnet, so menneskjehjarta mot menneskje.
Ma ka wai, he helehelena e ku ana i kahi helehelena, Pela hoi ka naau kanaka i kekahi kanaka.
20 Helheim og avgrunn vert ikkje mette, og menneskjeaugo vert ikkje mette. (Sheol )
O ka lua a me ka hohonu, aole i piha, A o na maka o ke kanaka aole no e maona. (Sheol )
21 Diglen røyner sylvet og omnen gullet, og ein mann vert røynd av sin ros.
He ipu hoohehee no ke kala, a he kapuahi no ke gula, Pela ke kanaka imua o kona mahaloia mai.
22 Um du støyte uvitingen i mortelen med støytaren i hop med gryn, so vilde ikkje vitløysa vika ifrå han.
Ina e kui oe i ka mea naaupo ma ka papawiliai, Oia pu me ka ai i ka pohaku kui, Aole loa e hemo ae kona naaupo ana mai ona aku.
23 God greide lyt du hava på koss sauerne dine ser ut, og agta vel på buskapen din!
E ike pono oe i ke ano o kau poe hipa, E nana hoi i ke ano o kau poe holoholona;
24 For velstand varer ikkje æveleg, og ikkje ei kruna frå ætt til ætt.
No ka mea, aole e mau ana ka waiwai: O ka papale alii hoi, oia mau anei ia i na hanauna a pau?
25 Men er høyet burte og håi kjem att, og fjellgras vert sanka i hop,
Kupu mai ka weuweu, ikea mai ka mauu, A e ohiia ana ka mea ulu o ka mauna.
26 då hev du lamb til klæde, og bukkar til å kjøpa deg åker for,
O na keikihipa no kou kapa komo, O ka poe kao kane ke kumukuai no ka aina.
27 og geitemjølk nok til mat for deg, til mat for huset ditt og til livsupphald for gjentorne dine.
A e nui ka waiu kao no kau ai ana, No ka ai ana hoi o ko ka hale ou, A he ola no kou poe kauwawahine.