< Salomos Ordsprog 15 >

1 Mildt svar døyver harm, men eit kvast ord vekkjer vreide.
Blag odgovor ublažava jarost, a riječ osorna uvećava srdžbu.
2 Tunga åt vismenner gjev god kunnskap, men narreskap gøyser or munnen på dårar.
Jezik mudrih ljudi proslavlja znanje, a usta bezumnih prosipaju ludost.
3 Allstad hev Herren augo sine, dei ser etter vonde og gode.
Oči su Jahvine na svakome mjestu i budno motre i zle i dobre.
4 Linnmælt tunga er livsens tre, men range tunga gjev hjartesår.
Blaga je besjeda drvo života, a pakosna je rana duhu.
5 Ein uviting vanvyrder far sin’s age, men den som agtar på refsing, vert klok.
Luđak prezire pouku oca svog, a tko ukor prima, pametno čini.
6 Rettferdig manns hus eig stor rikdom, men d’er ugreida med ugudleg manns inntekt.
U pravednikovoj je kući mnogo blaga, a opaki zarađuje propast svoju.
7 Vismanns-lippor strår ut kunnskap, men so er ei med dårehjarta.
Usne mudrih siju znanje, a srce je bezumnika nepostojano.
8 Gudløysings offer er ei gruv for Herren, men bøn frå ærlege han likar godt.
Žrtva opakog mrska je Jahvi, a mila mu je molitva pravednika.
9 Gudløysings veg er ei gruv for Herren, men han elskar den som renner etter rettferd.
Put opakih Jahvi je mrzak, a mio mu je onaj koji ide za pravicom.
10 Hard refsing fær den som gjeng ut av vegen, den som hatar age, skal døy.
Oštra kazna čeka onog tko ostavlja pravi put, a umrijet će tko mrzi ukor.
11 Helheim og avgrunn ligg i dagen for Herren, kor mykje meir då menneskje-hjarto. (Sheol h7585)
I Šeol i Abadon stoje pred Jahvom, a nekmoli srca sinova ljudskih. (Sheol h7585)
12 Spottaren likar ikkje at ein lastar honom, til vismenner gjeng han ikkje.
Podsmjevač ne ljubi onog tko ga kori: on se ne druži s mudrima.
13 Gladværugt hjarta gjer andlitet ljost, men modet vert brote i hjartesorg.
Veselo srce razvedrava lice, a bol u srcu tjeskoba je duhu.
14 Vitug manns hjarta søkjer kunnskap, men dåremunn fer berre med narreskap.
Razumno srce traži znanje, a bezumnička se usta bave ludošću.
15 Alle ein armings dagar er vonde, men den glade i hjarta hev gjestebod alltid.
Svi su dani bijednikovi zli, a komu je srce sretno, na gozbi je bez prestanka.
16 Betre er lite med otte for Herren enn eigedom stor med uro attåt.
Bolje je malo sa strahom Gospodnjim nego veliko blago i s njime nemir.
17 Betre ei nista av kål med kjærleik til enn gjødde uksen med hat attåt.
Bolji je obrok povrća gdje je ljubav nego od utovljena vola gdje je mržnja.
18 Brålyndt mann valdar trætta, men den toluge stiller kiv.
Gnjevljiv čovjek zameće svađu, a ustrpljiv utišava raspru.
19 Vegen for letingen er som eit klungergjerde, men stigen er brøytt for dei ærlege.
Put je ljenivčev kao glogov trnjak, a utrta je staza pravednika.
20 Ein vis son gjer far sin gleda, men eit dårlegt menneskje vanvyrder mor si.
Mudar sin veseli oca, a bezumnik prezire majku svoju.
21 Dårskap er gleda for vitlaus mann, men ein vitug mann gjeng beint fram.
Ludost je veselje nerazumnomu, a razuman čovjek pravo hodi.
22 Råder vert til inkjes utan rådleggjing, men med mange rådgjevarar kjem dei i stand.
Ne uspijevaju nakane kad nema vijećanja, a ostvaruju se gdje je mnogo savjetnika.
23 Mannen gled seg når munnen kann svara, og eit ord i rette tid, kor godt det er!
Čovjek se veseli odgovoru usta svojih, i riječ u pravo vrijeme - kako je ljupka!
24 Den vituge gjeng livsens veg uppetter, for han vil sleppa burt frå helheimen der nede. (Sheol h7585)
Razumnu čovjeku put života ide gore, da izmakne carstvu smrti koje je dolje. (Sheol h7585)
25 Herren riv huset ned for dei ovmodige, men for enkja let han merkesteinen standa.
Jahve ruši kuću oholima, a postavlja među udovici.
26 Vonde tankar er ei gruv for Herren, men milde ord er reine.
Mrske su Jahvi zle misli, a dobrostive riječi mile su mu.
27 Den vinnekjære fær sitt hus i ulag, men den som hatar mutor, han skal liva.
Tko se grabežu oda, razara svoj dom, a tko mrzi mito, živjet će.
28 Rettferdig tenkjer i sitt hjarta korleis han skal svara, men gudlause let vondskap gøysa ut or munnen.
Pravednikovo srce smišlja odgovor, a opakomu usta govore zlobom.
29 Langt er Herren burte frå dei gudlause, men bøni frå rettferdige han høyrer.
Daleko je Jahve od opakih, a uslišava molitvu pravednih.
30 Ljos i augo hjarta gled, tidend god gjev merg i beini.
Bistar pogled razveseli srce i radosna vijest oživi kosti.
31 Det øyra som høyrer på rettleiding til livet, held seg gjerne med vismenn i lag.
Uho koje posluša spasonosan ukor prebiva među mudracima.
32 Den som vandar age, vanvyrder si sjæl, den som høyrer på rettleiding, vinn seg vit.
Tko odbaci pouku, prezire vlastitu dušu, a tko posluša ukor, stječe razboritost.
33 Otte for Herren er age til visdom, og fyre æra gjeng andmykt.
Strah je Gospodnji škola mudrosti, jer pred slavom ide poniznost.

< Salomos Ordsprog 15 >