Salomos Ordsprog 10

1 Ordtøke av Salomo. Ein vis son er til gleda for far sin, men ein dårleg son er mor si til sorg.

Mudar sin veseli oca, a lud je sin žalost majci svojoj.

2 Ragn-fegne skattar gagnar inkje, men rettferd frelser frå dauden.

Ne koristi krivo stečeno blago, dok pravednost izbavlja od smrti.

3 Herren let ikkje rettferdig mann hungra, men giren hjå gudlause viser han burt.

Ne dopušta Jahve da gladuje duša pravednika, ali odbija pohlepu opakih.

4 Lat-hand skaper armod, men strevsam hand gjer rik.

Lijena ruka osiromašuje čovjeka, a marljiva ga obogaćuje.

5 Ein klok son sankar um sumaren, ein skjemdar-son søv um hausten.

Tko sabira ljeti, razuman je sin, a tko hrče o žetvi, navlači sramotu.

6 Velsigningar kjem yver hovudet på den rettferdige, men munnen åt dei gudlause gøymer vald.

Blagoslovi su nad glavom pravedniku, a usta opakih kriju nasilje.

7 Minnet um den rettferdige ert til velsigning, men namnet åt dei gudlause morknar.

Pravednikov je spomen blagoslovljen, a opakom se ime proklinje.

8 Den vise tek imot påbod, men gapen gjeng til grunns,

Tko je mudra srca, prima zapovijedi, dok brbljava luda propada.

9 den som ferdast i uskyld, ferdast trygt, men den som gjeng krokvegar, skal verta kjend.

Tko nedužno živi, hodi bez straha, a tko ide krivim putovima, poznat će se.

10 Den som blinkar med auga, valdar vondt, men gapkjeften gjeng til grunns.

Tko žmirka okom, zadaje tugu, a tko ludo zbori, propada.

11 Rettferdig manns munn er ei livsens kjelda, men munnen åt gudlause gøymar vald.

Pravednikova su usta izvor života, a opakomu usta kriju nasilje.

12 Hat yppar trætta, men kjærleik breider yver alle brot.

Mržnja izaziva svađu, a ljubav pokriva sve pogreške.

13 På vitug manns lippor er visdom å finna, men riset høver åt ryggen på dåren.

Na usnama razumnoga nalazi se mudrost, a batina je za leđa nerazumna čovjeka.

14 Dei vise gøymer kunnskapen sin, men or narremunn kann ein venta fåre.

Mudri kriju znanje, a luđakova su usta blizu propasti.

15 Rikmanns eiga er hans faste by; fatigfolks ulukka er deira armod.

Blago je bogatomu tvrdi grad, a ubogima je propast njihovo siromaštvo.

16 Det den rettferdige tener, gjeng til liv, det den gudlause vinn, gjeng til synd.

Pravednik prirađuje za život, a opaki prirađuje za grijeh.

17 Den som på tukt tek vare, gjeng til livet, men den fer vilt som ikkje agtar age.

Tko se naputka drži, na putu je života, a zabluđuje tko se na ukor ne osvrće.

18 Den som løyner hat, hev ljugarlippor, og den som breider ut baktale, er ein dåre.

Lažljive usne kriju mržnju, a tko klevetu širi, bezuman je!

19 Der d’er mange ord, vil synd ikkje vanta, men den som set lås for lipporn’, er klok.

Obilje riječi ne biva bez grijeha, a tko zauzdava svoj jezik, razuman je.

20 Rettferdig manns tunga er utvalt sylv, men gudløysings vit er lite verdt.

Pravednikov je jezik odabrano srebro, a razum opakoga malo vrijedi.

21 Rettferdig manns lippor læskar mange, men dårarne døyr for dei vantar vit.

Pravednikove su usne hrana mnogima, a luđaci umiru s ludosti svoje.

22 D’er Herrens velsigning som gjer rik, og eige stræv legg inkje til.

Gospodnji blagoslov obogaćuje i ne prati ga nikakva muka.

23 Dåren finn moro i skjemdarverk, men den vituge mannen i visdom.

Bezumniku je radost učiniti sramotno djelo, a razumnu čovjeku biti mudar.

24 Det den ugudlege gruar for, kjem yver han, og det rettferdige ynskjer, vert deim gjeve.

Čega se opaki boji, ono će ga stići, a pravednička se želja ispunjava.

25 Der stormen hev fare, er den gudlause burte, men den rettvise stend på æveleg grunn.

Kad oluja prohuja, opakoga nestane, a pravednik ima temelj vječni.

26 Som edik er for tennerne og røyk for augo, so er letingen for den som sender han.

Kakav je ocat zubima i dim očima, takav je ljenivac onima koji ga šalju.

27 Otte for Herren lengjer livet, men gudløysings år vert stytte.

Strah Gospodnji umnaža dane, a opakima se prekraćuju godine.

28 Rettferdige kann venta gleda, men voni åt gudlause vert til inkjes.

Pravedničko je ufanje puno radosti, a opakima je nada uprazno.

29 Herrens veg er vern for den skuldfri, men øydeleggjing for illgjerningsmenner.

Gospodnji je put okrilje bezazlenu, a propast onima koji čine zlo.

30 Rettferdig mann skal aldri rikkast, men gudlause skal ei få bu i landet.

Pravednik se neće nikad pokolebati, a opakih će nestati s lica zemlje.

31 Rettferdig manns munn ber visdoms frukt, men avskori vert den falske tunga.

Pravednikova usta rađaju mudrošću, a opak jezik čupa se s korijenom.

32 Rettferdig manns lippor søkjer hugnad, men munnen på gudlause berre fals.

Pravednikove usne znaju što je milo, dok usta opakih poznaju zloću.