< Mika 5 >

1 No flokkar du deg saman, du dotter «flokk». Skansar hev dei kasta upp imot oss. Med staven slær dei Israels domar på kinnbeinet.
A NO, e hoakoakoaia oe, e ke kaikamahine o ka poe hao wale; ua hoopilikiaia kakou; E hahau mai lakou i ka lunakanawai o ka Iseraela me ke kookoo ma ka papalina.
2 Men du Betlehem, Efrata, som er so liten til å vera millom bygderne i Juda, frå deg skal eg få meg ein mann som skal vera herre yver Israel. Hans upphav er frå fordom, frå ævordoms dagar.
A o oe, Betelehema Eperata, Ka mea uuku iwaena o na tausani o Iuda, Mailoko mai ou e hele mai ai io'u nei, Ka mea e alii ana iloko o ka Iseraela; Mamua mai kona puka ana, mai ka manawa kahiko loa mai.
3 Difor gjev han deim yver i ulukka til den tid då ho som skal føda, hev født. Då skal leivningen av brørne hans snu heim att til Israels søner.
No ia hoi, e hoolilo aku oia ia lakou, a hiki i ka manawa e hanau ai ka mea e hanau ana: Alaila hoi, e hoi hou mai ke koena o kona mau hoahanau i na mamo a Iseraela.
4 Og han skal standa og gjæta i Herrens kraft, i Herrens, sin Guds, høge namn; og dei skal sitja trygt; for no skal han vera stor, til endarne av jordi.
A e ku mai no ia, e hanai ma ka ikaika o Iehova, Ma ka mana o ka inoa o Iehova kona Akua; A e noho iho lakou; no ka mea, ano e nui auanei oia a hiki i na palena o ka honua.
5 Og han skal vera fred. Kjem Assur inn i landet vårt, stig han inn i borgerne våre, so reiser me imot honom sju hyrdingar, ja, åtte menneskje-hovdingar.
A oia ka mea e maluhia'i, I ka manawa e hele mai ai ko Asuria, ma ko kakou aina; A i ka wa e hele ai ia iloko o ko kakou mau halealii, Alaila, e hooku e kakou ia ia i na kahuhipa ehiku, A me na'lii, na kanaka ewalu.
6 Og dei skal herja Assurs land med sverd, og Nimrods land alt inn i portarne; og han skal frelsa frå Assur når han kjem inn i landet vårt, og når han stig yver landskilet vårt.
A e ai lakou i ka aina o Asuria, me ka pahikaua, A i ka aina o Nimeroda ma kona mau wahi komo; A e hoopakele no ia mai ko Suria mai, I ka wa e komo mai ia iloko o ko kakou aina, A i ka wa e hehi iho ia maloko o ko kakou mau mokuna.
7 Og leivningen av Jakob skal vera midt millom mange folkeslag liksom dogg frå Herren, liksom regnskurer på gras, som ikkje biar på mann eller ventar på menneskjeborn.
A o ke koena o Iakoba iwaena o na lahuikanaka he nui, E like ia me ka hau mai o Iehova mai, Me ka ua maluna o ka weuweu, Ka mea kali ole no ke kanaka, Aohe hoi e hookaulua no ke keiki a ke kanaka.
8 Og leivningen av Jakob skal vera millom heidningarne, midt imillom mange folk, liksom ei løva millom dyr i skogen, liksom ei ungløva inne i saueflokkar. Ho slær ned når ho fer fram, og riv sund, og det er ingen som bergar.
A lilo ke koena o Iakoba iwaena o ko na aina e, Iwaena o na lahuikanaka he nui, e like me ka liona iwaena o na holoholona o ka ululaau, E like me ka liona opio iwaena o ka ohana hipa; No ka mea, i kona hele ana'e, hehi iho ilalo, a e haehae wale, aohe mea nana e hoopakele.
9 Høg vere di hand yver uvenerne dine! Må alle fiendarne dine ryddjast ut!
E hookiekieia kou lima maluna o kou poe ku e mai, A e hookiia'ku kou poe enemi a pau.
10 Og det skal ganga soleis på den dagen, segjer Herren, då vil eg rydja ut alle hestarne du hev hjå deg, og øyda vognerne dine.
A i kela manawa, wahi a Iehova, E oki aku au i kou poe lio mai waena mai ou, A e luku aku au i kou poe halekaa:
11 Og eg vil rydja ut byarne i landet ditt og riva ned alle borgerne dine.
A e oki aku au i na kulanakauhale e kou aina, A e hoohiolo au i kou mau wahi paa a pau:
12 Og eg vil rydja alle trolldomskunster utor henderne på deg; og spåmenner skal ikkje lenger finnast hjå deg.
A e oki aku i ka poe anaana mai kou lima aku, Aole oe e malama hou i na kupua.
13 Eg vil rydja ut dei utskorne gudebilæti dine og minnesteinarne dine, som du hev hjå deg, so du ikkje meir skal bøygja kne for det som henderne dine hev laga.
A e oki aku au i kou mau kii kalaiia, A i kou mau kii mai waena mai ou, Aole hoi oe e hoomana hou aku i ka hana a kou mau lima.
14 Og eg vil riva upp Astarte-stolparne dine or landet ditt, og byarne dine vil eg øyda.
A e hookuke aku au i kou mau kii akua mai waena mai ou, A e luku aku au i kou mau kulanakauhale.
15 Og i vreide og harm tek eg hemn yver dei heidningfolk som ikkje vilde høyra.
A e hoopai aku au me ka huhu a me ka inaina i na lahuikanaka, Ka mea a lakou i lohe ole ai.

< Mika 5 >