Jobs 5
1 Rop berre du; kven svarar deg? Kva engel vil du beda til?
Ded zazivlji! Zar će ti se tko odazvat'? Kojem li se svecu misliš sad obratit'?
2 Mismod slær fåvis mann i hel og brennhug den som lite veit.
Doista, budalu njegov bijes ubija, luđaka će sasvim skončat ljubomora.
3 Eg såg ein dåre festa rot, og brått eg laut hans bustad banna.
Bezumnika vidjeh kako korijen pušta, al' prokletstvo skoro na kuću mu pade.
4 Hans søner hjelpelaus var, uhjelpte trakka ned i porten.
Njegovi su sinci daleko od spasa, njih nezaštićene na Vratima tlače.
5 Hans avling åt dei svoltne upp, dei tok ho tråss i klungergjerde, og snara lurde på hans gods.
Ljetinu njihovu pojedoše gladni, sam Bog ju je njima oteo iz usta, a žedni hlepe za njihovim dobrima.
6 Men naudi ei frå dusti kjem; ulukka ei or jordi renn;
Ne, opačina ne izbija iz zemlje, nit' nevolja iz tla može nići sama,
7 nei, mannen vert til møda fødd, som gneistarne lyt fljuga høgt.
nego čovjek rađa muku i nevolju kao što let orlov teži u visinu.
8 Eg vilde venda meg til Gud og leggja saki fram for honom,
Al' ja bih se ipak Bogu utekao i pred njime stvar bih svoju razložio.
9 som storverk gjer som ei me skynar, fleir’ underverk enn me kann telja,
Nedokučiva on djela silna stvori, čudesa koja se izbrojit' ne mogu.
10 som sender regnet ned på jord og vatnet yver mark og eng,
On kišom rosi po svem licu zemljinu i vodu šalje da nam polja natapa.
11 som lyfter låg og liten upp og hjelper syrgjande til frelsa,
Da bi ponižene visoko digao, da bi ojađene srećom obdario,
12 som spiller planen for dei sløge, so deira hender inkje duger,
redom ruši ono što lukavci smisle, što god započeli, on im izjalovi.
13 som fangar vismann i hans vit, so listig råd forrenner seg.
On hvata mudre u njihovu lukavstvu, naume spletkara obraća u ništa.
14 Um dagen støyter dei på myrker, trivlar ved middag som ved natt.
Posred bijela dana zapadnu u tamu, pipaju u podne kao usred noći.
15 Frå sverd frelser han frelser fatigmann, frå deira munn, frå yvervald,
On iz njinih ralja izbavlja jadnika, iz silničkih ruku diže siromaha.
16 so vesalmann fær hava von, men vondskap lata munnen att.
Tako se pokaže nada nevoljniku, i nepravda mora zatvoriti usta.
17 Men sæl den mann som Gud mun refsa; vanvyrd ei tukt frå Allvalds-Gud!
Da, blago čovjeku koga Bog odbaci! Stoga ti ne prezri karanje Svesilnog!
18 Han sårar, men bind og umkring; han slær men lækjer med si hand.
On ranjava, ali i ranu povija, udara i svojom zacjeljuje rukom.
19 Seks trengslor bergar han deg or, i sju skal inkje vondt deg nå.
Iz šest će nevolja tebe izbaviti, ni u sedmoj zlo te dotaknuti neće.
20 I hunger fri’r han deg frå dauden, i krig du undan sverdet slepp;
U gladi, od smrti on će te spasiti, a u ratu, oštru će te otet maču.
21 for tungesvipa er du berga, og trygg du er i tap og tjon;
Biču zla jezika uklonit će tebe, ispred otimača bez straha ćeš biti.
22 du lær åt tjon og hungersnaud og ottast ikkje ville dyr;
Suši i studeni ti ćeš se smijati i od divljih zvijeri strahovati nećeš.
23 du samband hev med stein på marki, og fred med villdyr uti heidi.
Sklopit' ti ćeš savez s kamenjem na njivi, zvjerad divlja s tobom u miru će biti.
24 Du merkar at ditt tjeld hev fred, og inkje vantar i ditt hus.
U šatoru svome mir ćeš uživati, dom svoj kad pohodiš netaknut će stajat.
25 Du ser, ditt sæde tallrikt er, ditt avkom rikt som gras på eng.
Koljeno ćeš svoje gledat' gdje se množi i potomstvo gdje ti kao trava raste.
26 I mannskraft til di grav du gjeng, lik korn, køyrt inn i rette tid.
U grob ti ćeš leći kada budeš zreo, kao što se žito snosi kad dozori.
27 Det hev me granska; so det er; so høyr og merka deg det då!»
Sve motrismo ovo: istina je živa! zato sve za dobro svoje ti poslušaj.”
