Jobs 41
1 Kann du fiska krokodillen, binda tunga hans med taum,
Zar loviš Levijatana udicom? Zar ćeš mu jezik zažvalit' užetom?
2 Draga snor i gjenom nosi, hogga krok i kjaken hans?
Zar mu nozdrve trskom probost' možeš ili mu kukom probiti vilicu?
3 Vil han tigga um nåde, tala mjuke ord til deg?
Hoće li te on preklinjat' za milost, hoće li s tobom blago govoriti?
4 Tru han vil gjera samband med deg og din træl for alltid verta?
I zar će s tobom savez on sklopiti da sveg života tebi sluga bude?
5 Kann du han som leikfugl halda for smågjentorne i band?
Hoćeš li se s njim k'o s pticom poigrat' i vezat' ga da kćeri razveseliš?
6 Handlar fiskarlag med honom, skiftar ut til kræmarar?
Hoće li se za nj cjenkati ribari, među sobom podijelit' ga trgovci?
7 Kann hans hud med spjot du fylla, og hans hovud med harpunar?
Možeš li kopljem njemu kožu izbost ili glavu mu probiti ostima?
8 Berre prøv - du skal det minnast; enn ein gong du gjer det ikkje!
Podigni de ruku svoju na njega: za boj se spremi - bit će ti posljednji!
9 Kvar og ein vil missa voni, verta feld ved syni av han.
Zalud je nadu u njega gojiti, na pogled njegov čovjek već pogiba.
10 Ingen torer eggja honom; kven kann då mot meg reisa?
Junaka nema da njega razdraži, tko će mu se u lice suprotstavit'?
11 Kven gav meg, so eg gjev att? Under himmeln alt eg eig.
Tko se sukobi s njim i živ ostade? Pod nebesima tog čovjeka nema!
12 Ei eg tegjer um hans lemer, um hans sterke, væne bygnad.
Prešutjet neću njegove udove, ni silnu snagu, ni ljepotu stasa.
13 Kven hev drege brynja av han, Gjenge inn i duble tanngard?
Tko mu smije razodjenut' odjeću, tko li kroz dvostruk prodrijeti mu oklop?
14 Kven hev opna kjakeporten? Rædsla kring hans tenner ligg.
Tko će mu ralje rastvorit' dvokrilne kad strah vlada oko zubi njegovih?
15 Sterke er hans skjolde-rader, feste med ei fast forsigling.
Hrbat mu je od ljuskavih štitova, zapečaćenih pečatom kamenim.
16 Tett dei ligg innåt kvarandre, ingi luft slepp millom deim.
Jedni uz druge tako se sljubiše da među njima dah ne bi prošao.
17 Eine skjolden i den andre heng i hop, skilst ikkje åt.
Tako su čvrsto slijepljeni zajedno: priljubljeni, razdvojit' se ne mogu.
18 Ljos ifrå hans njosing strålar, augo skin som morgonroden.
Kad kihne, svjetlost iz njega zapršti, poput zorinih vjeđa oči su mu.
19 Or hans gap skyt brandar fram, gneistar sprutar derifrå.
Zublje plamsaju iz njegovih ralja, iskre ognjene iz njih se prosiplju.
20 Or hans nasar stig det røyk, liksom eim or kjel som kokar.
Iz nozdrva mu sukljaju dimovi kao iz kotla što kipi na vatri.
21 Anden hans set eld på kol, logen ut or gapet stend.
Dah bi njegov zapalio ugljevlje, jer mu iz ralja plamenovi suču.
22 I hans nakke styrken bur, rædsla spring framfor hans åsyn.
U šiji leži sva snaga njegova, a ispred njega užas se prostire.
23 Tette sit kjøtvalkarne, støypte fast urikkelg.
Kad se ispravi, zastrepe valovi i prema morskoj uzmiču pučini.
24 Hjarta hans er hardt som stein, fast som understein i kverni.
Poput pećine srce mu je tvrdo, poput mlinskoga kamena otporno.
25 Kjempor ræddast når han ris, misser både mod og hugs;
Pregibi tusta mesa srasli su mu, čvrsti su kao da su saliveni.
26 Sverd vil ikkje bita på, ikkje skot med spjot og pil.
Zgodi li ga mač, od njeg se odbije, tako i koplje, sulica i strijela.
27 Jarn agtar han liksom strå, kopar nett som fauskeved.
Poput slame je za njega željezo, mjed je k'o drvo iscrvotočeno.
28 Ei han vik for bogesonen; stein frå slyngja vert som halm,
On ne uzmiče od strelice s luka, stijenje iz praćke na nj k'o pljeva pada.
29 og stridsklubba vert som strå, og han lær åt spjot som susar.
K'o slamčica je toljaga za njega, koplju se smije kad zazviždi nad njim.
30 Under han er kvasse broddar, spor dei set som treskjeslede.
Crepovlje oštro ima na trbuhu i blato njime ore k'o drljačom.
31 Djupet kokar som ei gryta, sjøen som ein salvekjel.
Pod njim vrtlog sav k'o lonac uskipi, uspjeni more k'o pomast u kotlu.
32 Vegen lyser etter honom, djupet skin som sylverhår.
Za sobom svijetlu ostavlja on brazdu, regbi, bijelo runo bezdan prekriva.
33 Liken hans på jord ei finst, denne skapning utan ræddhug.
Ništa slično na zemlji ne postoji i niti je tko tako neustrašiv.
34 Han ser ned på alt som høgt er, konge yver alle kaute.»
I na najviše on s visoka gleda, kralj je svakome, i najponosnijim.”
