Jobs 35
1 Og Elihu tok til ords og sagde:
Elihu nastavi svoju besjedu i reče:
2 «Seg, trur du vel at slikt er rett, so du meir rettvis er enn Gud,
“Zar ti misliš da pravo svoje braniš, da pravednost pred Bogom dokazuješ,
3 når djervt du spør: «Kva gagn hev eg, kva løn um eg frå syndi flyr?»
kada mu kažeš: 'Što ti je to važno, i ako griješim, što ti činim time?'
4 På dette vil eg svara deg og likeins venerne med deg.
Na sve to ja ću odgovorit' tebi i prijateljima tvojim ujedno.
5 Ditt auga du mot himmelen snu, og sjå på skyerne der uppe!
Po nebu se obazri i promatraj! Gledaj oblake: od tebe su viši!
6 Di synd, kann ho vel skade honom? Lid han, um dine brot er mange?
Ako griješiš, što si mu uradio, prijestupom svojim što si mu zadao?
7 Er du rettvis, kva gjev du honom? Kva fær han då utav di hand?
Ako si prav, što si dodao njemu i što iz ruke tvoje on dobiva?
8 Di synd vedkjem ein mann som deg, di rettferd gjeld eit menneskje.
Opakost tvoja tebi slične pogađa i pravda tvoja čovjeku koristi.
9 Dei klagar yver urett stor og skrik um hjelp mot valdsmenns arm;
Ali kad ispod teškog stenju jarma, kad vapiju na nasilje moćnika,
10 men spør’kje: «Kvar er Gud, min skapar, som let ved natt lovsongar tona,
nitko ne kaže: 'Gdje je Bog, moj tvorac, koji noć pjesmom veselom ispunja,
11 gjev oss meir vit enn dyr på mark og meir forstand enn fugl i luft?»
umnijim nas od zvijeri zemskih čini i mudrijima od ptica nebeskih?'
12 Der ropar dei - han svarar ikkje - um hjelp mot ovmod hjå dei vonde.
Tad vapiju, al' on ne odgovara poradi oholosti zlikovaca.
13 Gud høyrer ei på tome ord, slikt agtar Allvald ikkje på.
Ali kako je isprazno tvrditi da Bog njihove ne čuje vapaje, da pogled na njih ne svraća Svesilni!
14 Um enn du segjer du ei ser han, han ser han nok saki, bi på honom!
A kamoli tek kada ti govoriš: 'On ne vidi mene, parnica moja pred njime stoji, a ja na nj još čekam.'
15 Og no, når vreiden hans ei refser, tru han ei kjenner dårskapen?
Ili: 'Njegova srdžba ne kažnjava, nimalo on za prijestupe ne mari.'
16 Men Job let upp sin munn til fåfengd, uvitugt talar han so mykje.»
Isprazno tada otvara Job usta i besjede gomila nerazumne.”
