Jobs 23
1 Då svara Job og sagde:
Job progovori i reče:
2 «Endå gjeld klaga mi for tråss, tungt legg eg handi på min sukk.
“Zar mi je i danas tužaljka buntovna? Teška mu ruka iz mene vapaj budi:
3 Berre eg kunde finna honom og koma til hans bustad fram!
o, kada bih znao kako ću ga naći, do njegova kako doprijeti prijestolja,
4 Då la eg fram for han mi sak og fyllte munnen min med prov.
pred njim parnicu bih svoju razložio, iz mojih bi usta navrli dokazi.
5 Då høyrde eg kva svar han gav, og merka det han sa til meg.
Rad bih znati što bi meni odvratio i razumjeti riječ što bi je rekao!
6 Vilde med magt han mot meg standa? Nei, lyda på meg vilde han.
Zar mu treba snage velike za raspru? Ne, dosta bi bilo da me on sasluša.
7 Ein skuldfri stod då for han fram; for alltid slapp eg domar min.
U protivniku bi vidio pravedna, i parnica moja tad bi pobijedila.
8 Gjeng eg i aust, han er’kje der; mot vest, eg vert han ikkje var;
Na istok krenem li, naći ga ne mogu; pođem li na zapad, ne razabirem ga.
9 i nord han verkar, ei eg ser han, han snur mot sud, eg ser han ikkje.
Ištem na sjeveru, al' ga ne opažam; nevidljiv je ako se k jugu okrenem.
10 For all den veg eg fer han kjenner; prøvde han meg, eg var som gull.
Pa ipak, on dobro zna put kojim kročim! Neka me kuša: čist k'o zlato ću izići!
11 Min fot hev fylgt i faret hans; hans veg eg gjeng ubrigdeleg,
Noga mi se stopa njegovih držala, putem sam njegovim išao ne skrećuć';
12 veik ei frå det hans lippa baud, meir enn mi lov eg lydde hans.
slušao sam nalog njegovih usana, pohranih mu riječi u grudima svojim.
13 Men ein er han, kven hindrar honom? Det han hev hug til, gjer han og.
Al' htjedne li štogod, tko će ga odvratit'? Što zaželi dušom, to će ispuniti.
14 Han um min lagnad avgjerd tek, og hev med meg so mangt i emning.
Izvršit će što je dosudio meni, kao i sve drugo što je odlučio!
15 Eg difor ræddast for hans åsyn, når eg det minnest, skjelv eg for han.
Zbog toga pred njime sav ustravljen ja sam, i što više mislim, jače strah me hvata.
16 Ja, Gud hev brote ned mitt mod, og Allvald hev gjort meg fælen,
U komade Bog mi je srce smrvio, užasom me svega prožeo Svesilni,
17 ei er det myrkret som meg tyner, og ei mi eigi myrke åsyn.
premda nisam ni u tminama propao, ni u mraku što je lice moje zastro.
