Jobs 17
1 Mi ånd er knekt, mitt liv er sløkt, no hev eg berre gravi att.
Daha mi nestaje, gasnu moji dani i za mene već se skupljaju grobari.
2 Eg hæding finn på kvar ein kant, ved deira tråss lyt auga dvelja.
Rugači su evo mene dohvatili, od uvreda oka sklopiti ne mogu.
3 Å, set eit pant for meg hjå deg! Kven elles skal meg handslag gjeva?
Stoga me zaštiti i budi mi jamcem kad mi nitko u dlan neće da udari.
4 Du stengde deira sjæl for skyn; difor vil du ikkje lyfta deim.
Jer, srca si njina lišio razuma i dopustiti im nećeš da opstanu.
5 Den som gjev vener burt til plundring, hans søner sloknar augo på.
K'o taj što imanje dijeli drugovima, a djeci njegovoj dotle oči gasnu,
6 Eg er for folk til ordtak sett, som ein dei sputtar beint i syni.
narodima svim sam na ruglo postao, onaj kom u lice svatko pljunut' može.
7 Mitt auga sjukt av sorger er, og mine lemer er ein skugge.
Od tuge vid mi se muti u očima, poput sjene moji udovi postaju.
8 Dei rettvise støkk yver slikt, og skuldfri harmast på ugudleg.
Začudit će se zbog toga pravednici, na bezbožnika će planuti čestiti;
9 Men rettvis mann sin veg gjeng fram, og magti veks hjå reinhendt mann.
neporočni će na svom ustrajat' putu, čovjek čistih ruku ojačat će još više.
10 Men de - kom berre alle att! Eg ingen vismann finn hjå dykk.
Hajde, svi vi, nećete li opet počet', tÓa među vama ja mudra ne nalazim!
11 Og mine dagar dei kvarv burt; og mine planar slitna sund, dei som mitt hjarta emna på.
Minuli su dani, propale zamisli, želje srca moga izjalovile se.
12 Men dei gjer natti um til dag, som ljos var næmare enn myrkrer.
'U noći najcrnjoj, dan se približava; blizu je već svjetlo što tminu izgoni.'
A meni je nada otići u Šeol i prostrijeti sebi ležaj u mrklini. (Sheol h7585)
14 Til gravi ropar eg: «Min far!» til makken: «Mor mi! Syster mi!»
Dovikujem grobu: 'Oče moj rođeni!' a crve pozdravljam: 'Mati moja, sestro!'
15 Kvar vert det då av voni mi? Mi von, kven augnar henne då?
Ali gdje za mene ima jošte nade? Sreću moju tko će ikada vidjeti?
